Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Branka Sömen*: Moja polovica jabuke, ljubavna kuharica s predumišljajem za sve žene i jake muškarce, Školska knjiga, Zagreb, 2007.
...
Iako sam kuhati naučila kasno i iako se ne smatram bogznakako vještom kuharicom, ipak ne mogu odoljeti knjigama koje se bave kuhanjem. Stoga sam, ugledavši Kuharicu pomenute autorice na polici knjižare, znala da ću je kupiti i prije no što sam je prolistala.
Za sve Eve ... i samo za jake Adame? upitala sam se, čitajući naslov. Hm? Pa, ima smisla ...
Snaga 'slabijeg spola' je neupitna upravo stoga što žene, za razliku od muškaraca, i onih jakih i onih slabih, nemaju potrebu snagu demonstrirati, barem ne na način na koji to čine muškarci ...
I, dok sam razmišljala o naslovu knjige, otvorih prvu stranicu i pročitah 'dopunu' posvete:
... za one koji misle da znaju sve ...
... a još više ...
za one koji ne znaju ništa, čak toga nisu ni svjesni
za velike igrače i sitne ribe
za strastvene kuhare i mlake žderače
za glupane koji pametuju i pametne koji slušaju
za one koji vole i kad nemaju koga, i one koji mrze bez obzira na ikoga
za sve prošle, sadašnje i buduće kuhinje i kuhare bez kojih bi bilo dosadno i(li) drugačije jer bi napokon prestali misliti na sebe i počeli živjeti zdravije
….
Izvrsno ... rekoh. Konačno jedna kuharica koja je namijenjena svima.
A kad sam kupljenu Kuharicu kod kuće natenane prolistala, odlučih je preporučiti i vama:
Slažući recepte i savjete, mudre misli mudrih ljudi i vlastitu životnu mudrost, autorica uspijeva ujediniti dva suštinska ljudska poriva - dati i primiti. I, uspjeva učiniti i jedno i drugo s iskrenom radošću življenja. A 'recept' je savršeno jednostavan - krenuti ususret drugome i na tome putu pronaći sebe. Stoga 'recepte' u kuharici Branke Sömen, kuharske i one životne, ne možete primijeniti doslovno. Uostalom, svi su veliki kuhari i kuharice stare i općepoznate recepte varirali, mijenjali i nadopunjavali onim dragocjenim sastojkom koji svako jelo čini neponovljivim - svojom osobnošću.
Dok sam listala stranice Brankine kuharice, zapahnuše su me mirisi i sjećanja. Pa to je rukopis moje mame! uzviknula sam naglas otvorivši 42-u stranicu. Isti nagib i zavijutci slova ispisanih tintom, iste 'kvačice' iznad slova č š ž, kvačice koje se pretvaraju u vodoravnu crticu, isti vremenom patinirani papir kao u kuharici-bilježnici moje Magdice. Čak su i mrlje koje su ostavili zamašćeni prsti na istim mjestima. Zamirisa mi mamina kuhinja - cimet, klinčići i vanilija.
Zastadoh na trenutak pa okrenuh novi list i - eto novih mirisa i okusa: Za sve nevješte kuharice i izgladnjele zavodnice ...
Kuhar vašeg života ...
Trajnost zimnice osjećaja ...
Kada jesti, a kada biti pojeden ...
Sam svoj majstor vlastitih užitaka ...
Hrana za svadbe i pogrebe ...
Čitajući podnaslove i zavirujući u tekst, sjetih se jela koja sam kušala u maminoj kuhinji, u krčmama i restoranima, na domjencima, slavama i proslavama, na svadbama, kristikama i karminama ... Sjetih se i jela koje sam sama kuhala za obiteljske okupljanja, za susrete s prijateljima, za sve one koji su mi dragi ... i za Onog koji mi je drag ...
Sjetih se svih tih okusa i mirisa i zapitah se - koliko sam od tih jela skuhala i pojela bez prenemaganja i pomodnosti, bez straha od kritike, bez grižnje savjesti zbog onog zalogaja više, jednostavno uživajući u okusu života?
...
No, vratimo se Kuharici Branke Sömen, toj duhovitoj, mudroj i razigranoj, izvanredno vizualno opremljenoj knjizi koju vam odsrca preporučujem. Ne sumnjam da ćete uživati čitajući je. A možda nešto i skuhate nakon čitanja, sljedeći Brankina pravila - kako ne skuhati sami sebe, kako predjelu dati okus predigre, kako zadržati okus bez obzira na okolnosti, čime kuhara/kuharicu svog života ponuditi večer prije i jutro poslije ....
Stoga svakako nabavite Kuharicu Branke Sömen, bez obzira jeste li slaba žena i nevješta kuharica ili jak muškarac i vješt kuhar. Jer svi mi, i žene i muškarci, i slabi i jaki, i vješti i nevješti, ponekad zbog straha ili umora odustajemo od kuhanja pa sebi i svojim voljenima serviramo život kao bezukusni sendvič zamotan u celofan umjesto da, kako kaže Branka, skuhamo nešto od onoga što imamo pri ruci, s umijećima koje posjedujemo ... A potom jelo poslužimo otvorena srca i pojedemo ga s užitkom, dijeleći zalogaje s onima koje volimo.
I, za kraj, nešto iz post scriptuma:
Da ne bi bilo zabune, 'recepti' su namijenjeni:
- ženama i muškarcima
- starima i mladima
- siromašnima i bogatima
- mršavima i debelima
- glupima i pametnima
- veselima i tužnima
- domaćima i stranima.
Jer jedu svi, vole mnogi, a uživaju neki.
*Branka Sömen bivša je Vjesnikova filmska kritičarka a sada ataše za kulturu u konzulatu RH u Los Angelesu.
Ova osječanka o sebi kaže: (…) škorpionka u svim podznacima, zlopamtilo ali i dobropamtilo također, ženskog roda ali s određenim stavom u stilu 'ponašam se kao dama, mislim kao muškarac.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
