rujabox
subota, 04.05.2013.
Sovin huk
Nema do aromaterapije. Pola sata namakanja u mirisnoj, pjenušavoj kupci je odagnalo umor iz Magdinog tijela, otjeralo svaku turobnu i nepriličnu misao iz njezine glave, ispunilo je poletom. Specijalna antigravitacijska krema, na kojoj bi se lako mogla obogatiti kad bi samo htjela, također je napravila svoje i Magda je zadovoljno promatrala svoje lice i tijelo. Sve je bilo kako treba; ničega ni previše, ni premalo, koža zategnuta, glatka poput satena. Pažljivo je odmotala ručnik s glave i po ramenima joj se rasula još vlažna, sjajna plava kosa. Prišla je bliže ogledalu i studiozno se zagledala u svoje lice. Osim malo maskare, ništa drugo joj ne treba.
Začula je štropot iza leđa i hitro posegnula za svilenim ogrtačem. Navlačeći ga u hodu, u tri koraka je došla do vratiju kupaonice i otvorila ih.
- Skomy – ljutito je izustila, prelazeći očima po obješenim haljinama koje su se lagano njihale. – Ti, mali gade, znam da si tu. Opet me šijuniraš. – Pogled joj se zaustavio na teškim baršunastim zavjesama. Odlučno se zaputila do njih, promrsivši kroz stisnute zube: - Ovaj put se nećeš izvući samo tako. – Naglo je razgrnula zavjese, no iza njih nije bilo nikoga i tad je nešto lupnulo o prozor, a odmah potom se začulo zlokobno hu-hu.
Magda se naježila. Prokleta sova, opet je tu. Nikad ništa dobro od nje. Ili najavljuje loše događaje, ili je zasipava računima. Da donese kakvo lijepo ljubavno pismo ili nagradu osvojenu na KvizBOX-u, to se od sove ne može očekivati, ne u njezinom slučaju. Otvarajući prozor, ponadala se da su ovaj put samo računi. Hladnoća je nahrupila u sobu, a dvije bijele omotnice su lagano dolepršale na prozorsku dasku. Sova je već odlepetala u mrak.
Ovaj put samo računi, šumski internet i struja. Otvorila je prvu omotnicu i namrštila se. Skomy se opet zaigrao, a ne jednom mu je zabranila da se koristi njezinim računalom i internetom. Morat će ga malo zatvoriti u podrum, neka se tamo hladi, potrebno mu je jer je očito da je posjećivao one xxx stranice. Drugo ne može biti. Ona sama nije mogla nabiti toliku cifru. Jest da otkako igra kvizove na KvizBOX-u, na internetu provodi znatno više vremena nego prije, ali svejedno to ne može biti toliko.
Odložila je račun i rastrgala drugu omotnicu. Prije no što je stigla izvuči račun iz nje, izvana se začulo hu-hu, najavljujući da prave nevolje tek stižu. Prokleta ptičurina, utaborila se na stablu u dvorištu i ne presaje hukati, baš sad kad očekuje goste. Samo da noćas ne dođe do katastrofe. Zatvorila je prozor da ne sluša sovu i spriječi daljnji prodor hladnoće, a zatim izvukla račun, pogledala cifru, nakrako zatvorila oči i zatresla glavom pa ponovno pogledala račun, malo ga odmaknuvši od očiju, sve u nadi da prvi put nije dobro vidjela.
- Skomy! – vrisnula je dok su joj se grudi pod tankom svilom ubrzano dizale i spuštale.
Skomy se stvorio u sobi u pravi čas i Magda je navalila na njega: - Što si radio, nesrećo?
U pravi tren se sagnuo i tako izbjegao udarac namijenjen njegovoj glavi. Odskočivši na sigurnu udaljenost, pravdao se: - Ništa, gospodarice, samo ono što ste mi rekli da radim. – Natraške je uzmicao pred njezinim bijesom, s rukama podignutim ispred lica. – Čitavo vrijeme sam bio dolje i postavljao stol.
- Što je ovo, Skomy? – vrištaja je, mašući računom. – Kako smo mogli potrošiti toliko struje? Pa nismo mi tvornica! Što si radio, ti šako jada?
- Možda netko krade struju – usudio se primijetiti Skomy.
- Krade!? Ovdje, u šumi! Sigurno je kradu veprovi. Ne budi gluplji nego jesi. I što si sad radio ovdje? Gledao me kako se kupam? Koliko puta ti moram reći da u mojim odajama nemaš što raditi ako te ne pozovem.
- Nisam, gospodarice, nisam vas gledao, kunem vam se.
- Kao da te ne poznajem, ti, mali lažljivi gade.
- Samo sam vam došao reći da vas dolje u salonu čeka jedan gospodin.
- Gospodin? – Magda se u trenu oraspoložila. – Netko je malo uranio. Kako izgleda taj gospodin?
- Kao Mel Gibson.
- Ooo – Magda se razdragano nasmiješila i prstima lagano razbarušila vlažne uvojke, usput provjeravajući svoj izgled u velikom ogledalu. – Mislim da znam tko je.
- Ostarjeli Mel Gibson – otrovno će Skomy.
Omalovažajućim pogledom ga je prostrijelila od glave do pete. – Muškarci poput Mela Gibsona su kao kvalitetno vino, s godinama su sve bolji. Takav ti, Skomy, nikada nećeš biti.Ti ćeš zauvijek ostati kiseliš „ž“ kategorije. – Isprsila se pred njim i podbočivši se, zabacila glavu. – Kako izgledam?
- Lijepi kao i uvijek, gospodarice – spremno ispali Skomy.
- Misliš da se mogu ovakva pojaviti pred njim? Neće li biti malo nedolično?
- Ovisi kakav dojam želite ostaviti, gospodarice. Vi najbolje znate.
- Upravo tako, Skomy. Je li rekao kako se zove?
- Evo, ovdje je podsjetnica, izvolite, gospodarice.
- Maksimijan Rockatansky, poduzetnik i inovator – pročitala je i zaneseno uzdahnula. – Kako uzbudljivo. Skomy, da se nisi usudio smetati nam.
- Razumijem, gospodarice.
