rujabox
srijeda, 08.10.2014.
Dok zabava traje
Da se sad ovdje upucam, bi li ove razularene žene to primijetile, pitao se lugar, neumorno glancajući blistavu cijev puške. Bi li im taj mali incident pokvario zabavu?
Kraj kamina je bilo strahovito vruće, žeđao je, grlo mu se potpuno ošušilo i greblo ga, od buke ga je boljela glava i sve mu se gadilo. Osobito let lampa Lucky koja je u ritmu muzike klizila i pocupkivala po stolu, razbacivala se nožicama i kotačićima, vrtjela se i zavijala. Gusarice su joj pljeskale i vrištale kad bi se let lampa vinula visoko u zrak i napravila piruetu, usput rigajući plamen i bacajući oko sebe razbobojne iskre.
Malo zadovoljstvo mu je pričinjala činjenica da je jedna let lampa, istina, neobična, potpuno zasjenila Skomya koji je trčkarao oko stola, punio gusaricama čaše i uzalud pokušavao započeti konverzaciju s bilo kojom od njih. S vremena na vrijeme bi se osmjelio, pomilovao pokoje obnaženo rame, no da je bio dosadna muha koja oblijeće oko njih, vjerojatno bi uspio skrenuti na sebe više pozornosti. Naočigled je postajao sve utučeniji i mračnim pogledom vrebao let lampu. Lugar se ponadao da će je zgrabiti i tresnuti njome o zid. To bi bio vrhunac zabave.
Ali Skomy očito nije imao smjelosti uništiti to dosadno čudo tehnike pa je lugar ponovno usmjerio pažnju na svoju staru prijateljicu pušku. Je li vrijeme za oproštajni cjelov? Nježno ju je odložio i izuo jednu čizmu, a zatim ponovno uzeo u ruke, čeznutljivo, kao da uzima ljubavnicu i smjestio je između raširenih nogu, uprijevši je kundakom o pod. Bolje se namjestio u udobnom naslonjaču gospodarice Magde, opružio, čvrsto držeći pušku. Cijev u njegovim ustima je bila ugodno hladna. Treba još samo nožnim palcem povuči okidač i njegova žeđ će biti zauvijek ugašena.
Bi li se se prije trebao oprostiti od zmije? Barem provjeriti što je s njom, je li joj bolje? Vidjeti je posljednji put.
Pogled mu je skrenuo prema vrhu stuba gdje je u oblaku dima sjedila djevojka koju je sreo u šumi. Ipak je uspjela pronaći put do zamka, no sudeći po njezinom namrgođenom licu, ni njoj se zabava ne sviđa.
Pažnju mu je privuklo nekakvo lepršanje između kamenih stupova galerije. Stisnuo je oči, naprežući vid i zinuo od čuda, ne primijetivši da mu je cijev puške kliznula iz usta. Prizor mu je izmamio spontani osmjeh. Bila je to palčica koju je beživotnu donio gospodarici Magdi. Srce mu je veselo zaigralo od radosti, promatrajući kako palčica do bokova zadiže skute svoje poderane haljinice, u ritmu kan kana mlatara njima lijevo i desno te baca nožice u zrak. Spasila ju je! Gospodarica Magda ju je spasila, vratila ju je i život!
Na brzinu je navukao čizmu i pohitao prema stubama, gonjen željom da što prije vidi svoju zmiju, uvjeri se vlastitim očima da se i ona oporavila. Mora se oporaviti.
Put mu je prepriječila djevojka s cigaretom, ispruživši svoju lijepu, dugačku nogu i oslonivši je na ogradu stubišta.
- Jesi li za malo zabave, momak? – zapitala je, žvačući cigaretu i gledajući ga žarkim pogledom, otežalim od razbludnih obećanja. – Prave zabave – naglasila je.
Ne gledajući je, pokušao je puškom odmaknuti njezinu nogu.
Obijesno se nasmijala.
- Voliš grubo, ha?
- Makni se – protisnuo je kroz stisnute zube.
- Oh, već sam se narajcala, sva sam mokra – strastveno je zarežala i primivši se za cijev lugareve puške, podigla na noge. – I ja volim grubo. – Bacila je opušak preko ograde i u sekundi se omotala oko njega, stenjajući i trljajući svoje tijelo o njegovo. – Želim da me uzmeš sad, odmah, ovdje na stubama. Straga. Sviđa ti se dogi poza? Želim da me gnječiš i štipaš, snažno pljeskaš po stražnjici dok prodireš duboko u mene.
- Ne – izustio je lugar, pokušavajući se oslobodi čvrstog stiska njezinih pohotnih ruku i nogu, na trenutak se već ponadao da je uspio, no postigao je samo da mu je ona počela petljati oko šlica, strastveno mu šapčući prostote koje bi svakog prosječnog muškarca morale prestrašiti i natjerati na masturbaciju u sigurnosti svoja četiri zida. Ali on nije prosječan muškarac. – Ne sad, ne ovdje – nespretno se branio.
- Zašto ne?
- Mogu nas vidjeti.
- Pa što? Neka nas vide. To me još više rajca. Tebe ne? Ne budi šmokljan. – Zavukla mu je ruku u rasporak hlača i preneraženo zastala. – Što je ovo? – graknula je i zapiljila se u njega, nastojeći mu uloviti pogled, no on je preko njenog ramena gledao nekamo niz stubište. Čak mu ni neugodno nije bilo. S gađenjem je izvukla ruku iz njegovih hlača i odmakla se od njega.
– Koje sam ja trule sreće – progunđala je. - Povrh svega naletim na homića. Trebao si mi odmah reći da se ne pališ na žene. A tako si seksi. Stvarno šteta. – Nemarno je prošla prstima kroz svoju kratku kosu. – Da sam muško, bi li se napalio na mene? Ako ugasimo svjetlo, možeš zamisliti da sam muško i sprašiti me u guzu. Stvarno mi treba seks. Bilo kakav. Slušaš li ti mene?
Nije je slušao. Pažnja mu je bila usmjerena na nešto što se dolje odvijalo. Osvrnula se da vidi što to lugar tako napeto promatra. Zastao joj je dah. Zgodnijeg muškarca u životu nije vidjela. A ni muževnijeg.
- A, ne, mili moj, ovaj nije za tebe – rekla je, pokrivši lugaru dlanom oči. - Ovaj će biti moj i božji, a ti se možeš zadovoljiti Skomyjem. Ili se sakrij negdje i upucaj, svejedno mi je.
Okrenuvši mu leđa, sišla je nekoliko stepenica niže i zastala. Objekt njezine žudnje nosio je preko ramena nešto zamotano u deku s cvjetnim uzorkom. Fiksirala da je pogledom i on kao da je to osjetio. Na trenutak su im se pogledi sreli. Koljena su joj klecnula i morala se rukom osloniti o ogradu. Sva njezina hrabrost i drskost odjednom su isparile. Uzdrhtala srca, ostala je stajati na stubama, nesposobna pomaknuti se.
