rujabox
subota, 25.05.2013.
Kraj kamina
Gospodarici Magdi je zastao dah. Skomy nije pretjerao; Maksimilijan Rockatansky je bio pljunuti Mal Gibson. Godine nisu naškodile njegovu izgledu, naprotiv, učinile su ga još privlačnijim, muževijim. Njegov osmijeh je bio neodoljiv, a plave oči ispunjene divljenjem; Magda je znala prepoznati divljenje u očima muškarca, a prepoznao ga je i Skomy koji je s vrha stuba promatrao spektakularni silazak svoje gospodarice. Scena je bila gotovo filmska. Lelujava svila oko njezinog tijela, koja se rastvarala otkrivajući duge noge, sjajna plava kosa, ispružene bijele ruke koje je on, koraknuvši prema njoj, spremno prihvatio i obje kavalirski izljubio. Skomyju je zamalo pozlilo od sladunjavosti prizora, a Magda se čak i malo zarumenila.
- Ti stvarno izgledaš kao Mel Gibson – rekla je zamalo se ugušivši od uzbuđenja.
- Svi mi to govore – gospodin Rockatansky se doimao kao da mu je malo neugodno.
- Kad si napisao na chatu da izgledaš kao on, mislila sam da si mu možda tek malo sličan.
- Na chatu? Kakvom chatu?
Magda se na trenutak dva zbunila, a zatim grleno nasmijala, lagano ga gurnuvši laktom u rebra. – Sav si vražji.
- Bojim se da ste me s nekim zamijenili. Nikad ništa slično nisam napisao, pogotovo ne na chatu, ali moram priznati da mi je pomalo žao što ova srdačna dobrodošlica nije bila namijenjena meni.
- Zar... Zar ti, ovaj vi... Zar ne igrate na KvizBOX- u – jedva je prevalila preko usana dok su joj obrazi plamtjeli od nelagode. – Ne znamo se od tamo? – Povukla se korak unatrag i prekrižila ruke na prsima.
- KvizBOX? Nikad čuo. Što je to?
- On line kviz. Vrlo zanimljiv kviz, šarolik, najbolji na kojem sam bila. Dobro dođe da čovjek provjeri svoje znanje, a usput se i svašta nauči, popune se rupe u znanju – razbrbljala se Magda, nastojeći prikriti nelagodu. – Ima i taj chat na kojem zna biti vrlo veselo, ponekad se smijemo do suza. Ekipa je odlična, uglavnom, sve pametni, zanimljivih i duhovitih ljudi. Dobro, ne baš svi, ima iznimaka. Evo večeras očekujem društvo s KvizBOX-a, da se konačno i upoznamo.
- Zvuči zanimljivo.
- Svakako morate doći na KvizBOX.
- Nažalost, ja sam poslovan čovjek i nemam vremena igrati on line kvizove iako bih to, moram priznati, volio.
- Ali ponekad se morate i malo opustiti, rasteretiti. Nije sve u radu.
- Nije, ali od rada se živi. Nego, lijepa gospođo, prijeđimo na posao.
Maksimilijan Rockatansky se sagnuo i otvorio kartonsku kutiju koju je Magda tek tad primijetila na podu. Izvadio je iz nje srebrnkasti predmet koji Magdi najviše sličio na skulpturu, nešto što bi možda, možda napravio Damien Hirst. – Oh, predivno je. – Kažiprstom je lagano prešla po sjajnoj cijevi.
- Sa zadovoljstvom vam predstavljam revolucionarni proizvod moje tvrtke, koji sam u cijelosti sam osmislio i konstruirao – ponosno se isprsio Maksimilijan. – Let lampa koja pjeva, model Lucky.
- Let lampa?! – zaprepastila se Magda. – Vi mora da se šalite. Što će meni let lampa? Nudite tu svoju let lampu negdje drugdje, ja je neću kupiti. Možemo popiti po čašu vina, Skomy – Magda je pucnula prstima – ali let lampu, iako vrlo zanimljivo izgleda, slobodno spremite natrag u kutiju. Ne razumijem se u te tehničke stvari i ništa o njima ne želim znati.
- Ali gospodarice Magda – Maksimilijanov osmijeh je bio pomalo fakinski, dječački i Magda se uplašila da bi je tim osmjehom na svašta mogao nagovoriti, pa i da kupi tu let lampu. – Let lampa je naručena i u cijelosti plaćena, na vama je samo da je preuzmete.
- Naručena? Tko je to mogao naručiti? Ja sigurno nisam, na krivoj ste adresi.
- Sasvim sigurno nisam, evo, pogledajte sami što piše na narudžbenici. – Odložio je let lampu na stolić i izvadio iz kutije kopiju narudžbenice. – Zamak u šumi, to je ta asdresa, zar ne. Predati u ruke gospodarici Magdi.
- Pa tko mi je mogao naručiti nešto takvo? To se netko sprda sa mnom.
- Naručitelj Ruja.
- Sad je sve jasno! Ta Ruja je ovaj put stvarno pretjerala, luđakinja.
- Ruja je žensko? Mislio sam da je muško, vaš prijatelj.
- Hm, sad kad to kažete, ni ja više nisam siguran. Navodno je žensko, ali kod tih poznanstava s interneta nikad ne možete biti sigurni tko je tko i kakav je.
Skomy im je diskretno prišao, noseći na srebrnom pladnju dvije čaše vina. Uzela je čaše i očima mu dala znak da se izgubi, a zatim pružajući čašu Maksimilijanu, onemoćalim glasom rekla: - Ovo me je sad stvarno uzrujalo. Jedva se držim na nogama, sjednimo pored kamina.
Oslonila se na ruku koju joj je Maksimilijan kavalirski ponudio. Spustivši se u naslonjač, teško je uzdahnula. – Bit će najbolje da tu stvar odnesete Ruji.
- Nemojte tako, gospodarice Magda. Dopustite da vam objasnim – rekao je odloživši čašu na stolić i privukao tabure do Magdinih nogu.
Odmahnula je glavom. – Mene to ne zanima. Ruja će znati što s tim, ja sam dama.
Ne obazirući se na Magdino protivljenje, uzeo je let lampu i sjeo na tabure, uputivši Magdi pogled od kojeg bi se svaka žena morala rastopiti pa tako i ona. – Pogledajte ovaj dizajn, zar ne izgleda lijepo? Može poslužiti kao dekorativan predmet, ali ona je mnogo više od toga.
Stao joj je objašnjavati kako let lampa fukcionira. Magda se nije ni trudila slušati ga iako je imao vrlo ugodan glas, samo ga je gledala. No zato je Skomy s druge strane odškrinutih vratiju pomno slušao. Njemu se let lampa koja ima skrivene gusjenice i može se kretati sama te otkriva što treba poletati i samostalno obavlja sav posao, činila vrlo zanimljivom. To nije bila obična let lampa već robot. A zatim još svi oni dodaci, nastavci za odvijače koji se sami montiraju i odvijaju, mogućnost da se let lampa pretvori u lemilicu, tako preciznu da joj se može povjeriti i najosjetljivija elektronika.
- No to nije sve – hvalio je Maksimilija svoj proizvod. – Let lampa Lucky pjeva. Volite li operu, gospodarice Magda?
- Oh, da, obožavam iako nisam često u prilici uživati u njoj.
- Onda ćete u ovome uživati.
Nježna glazba je ispunila salon i Magda joj se prepustila, zatvorivši oči. Vatra u kaminu je ugodno pucketala i obasjavala joj lice. – Predivno, tjera suze na oči.
- Griegov Peer Gynt, Solveigina pjesma.
Ovo je već za Skomya bilo previše. Išuljao se na dvorište i pripalio smotanu žižu. Let lampa Lucky je zbilja bila glasna. Ponadao se da to zavijanje neće morati slušati cijelu noć, kad su mu već propale nade da se od mećave nitko neće moći probiti do zamka. Od mećave ni M, a netko je već stizao, automobilska svjetla su se približavala zamku.
Bio je to sladoledarski kombi. Tiho opsovavši, Skomy je uvukao dim. Baš odmah im je morala navaliti čitava horda, a još su i uranili. No iz kombija je iskočio samo jedan balavac, ne mnogo stariji od njega.
- Gdje je moja ljubljena gospodarica Magdica? – zacvilio je, skriven iza ogromnog buketa crvenih ruža koji je izgledao kao ružin grm na nogama.
- Unutra – Skomy je lijeno mahnuo glavom. – Čeka kraj kamina.
- Kraj kamina! – zaorio se razdragan cvilež. – Kraj vatrice me moja vatrena dama čeka.
Skomy se poveselio. Ovo mora da je Cvilitrol. Sad će biti zanimljivo, pomislio je i pošao za njim.
- Kakvu to jezivu muziku sluša? – cvilio je. – Sad ću joj ja pustiti Prljavce. Gasi to, gasi, stiže prava muzika!
Ružin grm na nogama se probio u salon, glava provirila iza njega. Cvilitrolove oči se raširile, malo je nedostajalo da iskoče iz glave, vilica mu se objesila. Otvarao je i zatvarao usta kao ribica, a onda se prolomio krik. Maksimilian i Magda su se prestrašeno trgnuli i okrenuli prema došljaku.
- A tako ti meni! Kraj kamina! Baš kraj kamina si to morala napraviti – zavijao je Cvilitrol.
- Ne razmijem, u čemu je problem? – Maksimilijan je bio istinski zaprepašten. – Tko je ovaj?
- Što te briga tko sam ja – Cvilitrol je lupao nogom o pod i trgao ruže. Latice su frcale na sve strane. – Tko si ti? Odakle ti pravo da sjediš kraj kamina? To je moje mjesto.
- Oprostite, nisam znao...
- Mali moj Cvilitrol – nježno će Magda. – Jesi li to ti?
- Više nisam tvoj mali. Prevarila si me, zgazila našu ljubav – gazio je po raskomadanom cvijeću i napucavao stabiljke. – Ja sam ti bio privjesak, oj, joj, joj, joj...
- Nije to što misliš. Gospodin Rockatansky mi je samo donio let lampu Lucky koja pjeva. Baš smo je isprobavali.
- Vidio sam što ste isprobavali kraj kamina.
- Ruja je naručila...
- Ruja mutikaša! I ona u ovome ima prste. Rekao sam ti da se ne družiš s njom, da ona sve upropati, i što je napravila, poslala tog tipa da sjedi na mom mjestu kraj kamina. Pa ga imaj! Ako ti on bolje paše uz kamin. Cvil, cvil, šmrc... Odlazim. Zauvijek.
- Maleni, sve si krivo shvatio.
- Ne zovi me maleni, ti nevjernice, prevrtljivice...
- Ovo je nedopustivo – snebivao se Maksimilijan. – Ovako se ponašati prema jednoj dami.
- Ja ne vidim damu. Ovdje nema dame.
- Smjesta se ispričaj gospodarici Magdi.
- Baš neću, neću, neću i neću! – Istrčao je iz salona zavijajući: - Moji osjećaji, moji povrijeđeni osjećaji...
Magda je klonula u naslonjač.
- Jeste li dobro, gospodarice Magda? – brinuo se Maksimilijan.
- Bit ću dobro, moram biti dobro – prošaptala je.
- Tko je ovaj čudan stvor? Je li to vaše društvo s KvizBOX-a?
Na rubu suza, kimnula je glavom, a Maksimilijan reče: - Nadam se da nisu svi takvi.
I Magda se nadala.
nedjelja, 19.05.2013.
Zvjezdanim stazama
Kensonov vrt je bio jedino mjesto na svemirskom brodu Wanderer na kojem se Delmat osjećao donekle ugodno. Tamo se skrivao kad bi ga uhvatila čežnja za domom. Nije to bio baš pravi vrt, više hologramski, ali bilo je u njemu i pravih biljaka koje je profesor Kenson uz mnogo truda uspjevao održavati na komadiću teraformiranog poda. Kenson je bio vrlo sposoban i lako bi na Wandereru napravio čitavu džunglu kad takav poduhvat ne bi trošio previše energije, potrebne brodu za nužno funkcioniranje, a da ne spominjemo warp pogon bez kojeg nema ozbiljnog putovanja svemirom.
Delmat nikad nije sanjao o velikim avanturama. Nisu ga privlačila svemirska prostranstva i bilo je nezamislivo da bi jednom mogao napusti treći kamenčić od sunca, koji je za njega bio najbolji i najljepši od svih mogućih svjetova. Želio je samo mirno živjeti pod toplim suncem juga i ponekad nekoga "naguziti" na KvizBOX-u, a baš tamo se sve izjalovilo. Pojavila se ta Sedma Mary od Devet koja ga je; sad u to više ni malo ne sumnja; puštala da je pobjeđuje i pomutila mu pamet.
Saznavši da je Sedma Mary član posade kapetana Špeka, bez razmišljanja je ispunio prijavnicu, sve u nadi da će se približiti njezinoj stražnjici. I eto ga sad tu, a zamamna stražnjica Sedme Mary mu nije ništa bliže nego na KvizBOX-u iako može do mile volje buljiti u nju dok se saginje nad kontrolnim pultom ili premješta s noge na nogu. Kakve noge ima Sedma Mary, a ni ostalo nije za podcijeniti. Njeno tijelo je stvoreno za užitke, usne za poljupce, blago promukli glas za uzdahe, ali na Delmatovu nesreću, ona za te stvari ne mari. Otkako se ukrcao na brod i preuzeo dužnost u kuhinji, ni nasmiješila mu se nije; njene prelijepe oči prelaze preko njega kao da ga nema. S njim komunicira samo na KvizBOX-u, kad igraju dvoboje i kad je on "naguzi", tad se opsceno zafrkava s njim, ali kad se sretnu na brodu, nema ni traga od one vrckave Mary koja ga je navela da napusti ljubljenu majčicu Zemlju.
Sve je zbunjeniji i frustriraniji, počinje sumnjati da ta hladna Sedma Mary nije Mary koju je upoznao na kvizu, ona koja mu tamo u šali kaže, evo, sad ću ti se namjestiti. Strah ga je da je kapetan Špek u pravu. Još prvog dana, primijetivši kako zadivljeno pilji u stražnjicu Sedme Mary, kapetan Špek mu je rekao:
- Okani se ćorava posla, Delmat. Sedma Mary je borg.
Nije mu povjerovao. Ne želi mu vjerovati, ali... Pokušao je započeti s njom neobavezan razgovor, pozvati je da prošeću Kensonovim vrtom, no jedino o čemu se može razgovarati sa Sedmom Mary je sigurnost svemirskog broda, a o tome ona nema što s njim pričati; njegovo je da hrani posadu. Jednom je prijavio kvar na kuhinjskom pretvaračkom sustavu. Brzo je otkrila da laže i prijavila ga kapetanu Špeku što je rezultiralo novčanom kaznom čiji iznos je odbijen od njegove mjesečne plaće.
Jako se razljutio na nju, a i na kapetana Špeka koji se pokazao neumoljiv, i da je mogao napustiti brod, ni trenutka ne bi oklijevao, ali ljutnja nije dugo potrajala i on se nastavio šuljati za Sedmom Mary.
Svaki slobodni trenutak je provodio u njezinoj blizini, naslađivao se i frustrirao promatrajući njezinu skladnu figuru u tijesnom trikou, graciozne kretnje, pravilan profil koji kao da je bio isklesan od mramora, lice koje nije odavalo nikakve emocije. Ničim nije odavala da je njegova prisutnost smeta, ni da primjećuje njegove uzavrele poglede. Zato ih je primjećivao kapetan Špek, mrštio se i odmahivao glavom, ali riječi više nije trošio. Delmat je znao da ga on smatra izgubljenim slučajem, kao i drugi članovi posade koji su na račun njegove neuzvraćene ljubavi zbijali šale, u čemu je prednjačila doktorica Zlogika.
Kad se oglasio alarm; prvi put otkako se Delmat ukrcao na Wanderer; Sedma Mary je ostala mirna. Na lijepom licu nije bilo ni tračka zabrinutosti. Miran je bio i njezin glas: - Kapetane Špek, previše smo se približili pukotini.
- Sve je pod kontrolom, Sedma Mary – odgovorio joj je kapetan Špek.
- Uključilo se zaštitno polje, trošimo previše energije – upozorila ga je.
- Možeš li skenirati pukotinu?
- Imam sken, možemo se udaljiti.
- Nalaziš li izlaz u Zuziworld?
- Kapetane Špek, ako je to zbog one Hemi, moram vas upozoriti...
- Odgovori na pitanje – zatražio je autoritativnim tonom.
- Da vidim ga, ali...
- Drži na oku taj izlaz.
Doktorica Zlogika je uletjela poput vjetra: - Koji kurac se događa? Pola toga mi u laboratoriju ne radi, sustavi javljaju da nema dovolno energije. Jesmo li napadnuti?
- Sve je u redu, Zlogika – umirivao ju je kapetan Špek. – Samo trenutno trošimo nešto više energije.
- Zbog čega? – htjela je znati Zlogika, sumnjičavo promatrajući kapetana Špeka koji se lagano zacrvenio, a zatim se okrenula Sedmoj Mary. – Sedma Mary, o čemu se radi?
- Previše smo se približili pukotini – požurio se informirati je Delmat, koji je sad već bio više nego zabrinut za svoju kožu.
- Sustav je uključio zaštitno polje – hladnim tonom se nadovezala Sedma Mary.
- Je li to istina? – zabrinuto je zapitao Kenson koji je ušao u prostoriju na vrijeme da čuje što se događa.
Odmah za njim ušle su By i praktikantica Viki. Obje podjednako uznemirene.
- Špek, da nisi ni pomislio utjerati brod u pukotinu jer ćeš imati sa mnom posla – zaprijetila mu se Zlogika, potpuno zaboravljajući na hijerarhiju što je rado i često činila. – Odmah nas miči.
Ni Kenson u tom trenutku nije našao za shodno poštivati hijerarhiju: - Špek, nemoj izvoditi gluposti.
- Mi smo istraživački brod – podsjetio ih je kapetan Špek. – Ovo je jedinstvena prilika da istražimo pukotinu i zavirimo u neki od paralelnih svemira.
- U Zuziworld – tiho je isustio Delmat, ali dovoljno glasno da ga svi čuju.
- Zbog čega nam je Zuziworld zanimljiv? – zanimala se By.
- A što misliš zbog čega? – ljutito je frknula Zlogika. – Hemi je u Zuziworldu.
- Ona koja se uskoro udaje? – radoznalo će By.
- Baš zbog te koja se udaje, naš kapetan se igra našim glavama – zlovoljno će Zlogika. – Ali prije toga ću se ja poigrati njegovom glavom.
- Zlogika, prisiljavaš me da te kaznim – oštro će kapetan Špek.
- Ajde da vidim kako ćeš me kazniti? – dlanova oslonjenih o bokove, Zlogika je ratoborno koraknula prema kapetanu Špeku.
- Stvarno, Špek, što si to naumio? – brinuo se Kenson. – Cura se udaje i ostavi je na miru. I kakva korist od toga da se troši silna energija na istraživanje nekakve pukotine koja će se ionako zatvoriti kao da je nikada nije ni bilo, a mi je nećemo imati dovoljno energije za uključivanje warp pogona i propustit ćemo bal kod gospodarice Magde.
- Ovo nema veze s Hemi i važnije je od bala – Špek je nastojao zvučati autoritativno. – Uostalom, nitko nije prelud za porilukom.
- A veprići – istovremeno se oglasilo više glasova.
- Delmat vam može pripremiti veprovinu kakvu god poželite, ukusniju od one koja će biti poslužena kod gospodarice Magde – uvjeravao ih je Špek. – Pitanje je zna li ona uopće pripremiti veprovinu, poznato je da je vegetarijanka.
- Nemoj ti nama, Delmat će – Zlogikine oči su opasno bljesnulo. – Znamo mi od čega i kako Delmat priprema svoje specijalitete.
- Pravo meso je pravo meso. Još veprovina – uzdahnuo je Kenson.
- Delmat priprema odličnu hranu, ali to ipak nije ono pravo – požalila se By. – Bez uvrede, Delmat, može sto put biti kao pravo, izgledati isto, čak biti i ukusnije, ali...
- Znam, By – potišteno se složio Delmat. – I ja sam se uželio pravog maslinovog ulja, smokvi, pršuta...
- Čuo si, Špek – nabusito će Zlogika. – Uključuj warp pogon i pravac Zemlja.
- Nećeš mi ti zapovijedati – oštro će Špek. – Nismo na KvizBOX-u i izvoli mi se obraćati kako spada. Za tebe i sve ostale, ja sam kapetan Špek.
Zlogika se nije predavala: - Kapetan bi trebao biti odgovoran, a ti se trenutno ponašaš neuračunjivo.
- Sedma Mary, pripremi teleportacijsku kapsulu. Idem u pukotinu, a ti ćeš u mojoj odsutnosti preuzeti zapovjedništvo nad brodom.
- Odlično, Špek – Zlogika se zlurado nasmijala. – Tebe ispucamo u pukotinu, a mi odosmo na tulum kod Magde.
Ne obazirući se na Zlogiku, Špek je nastavio: - Nakon teleportacije odmakni brod na sigurnu udaljenost i pričekaj daljnje upute.
- Kapetane Špek, moram vas upozoriti da ne znamo funkcionira li teleportacija u pukotini. Mogli biste poginuti.
- Tu smo da istražimo takve stvari i neću biti ni prvi, ni posljednji koji je poginuo na zadatku – smiono će Špek. – Ti, By, ideš sa mnom.
By je problijedila. – Zašto ja, kapetane Špek?
- Kad stignem, trebat će mi prevoditelj, a ti si naš lingvist.
- Ako stignete – podsmjehnula se Zlogika.
- Vrhunski stručnjak za dešifriranje nepoznatih jezika, tako piše u tvom dosjeu – nastavio je Špek. – Ovo ti je prilika da se konačno dokažeš.
- Ali potpuno sam nepripremljena za ono što nas čeka u tom Zuziworldu.
- Ako je Hemi mogla komunicirati s nama i ti ćeš pronaći način. Možda se njihov jezik ne razlikuje previše od nekog jezika koji poznaješ.
- Ali ja svejedno ne bih kroz pukotinu, preriskantno je – izvlačila se By.
- By, ovo je naređenje. Uzmi što ti je potrebno za prevođenje i idemo.
- Mogu ponijeti samo mini translator, a on mi neće biti od prevelike koristi ako oni govore nekim zaguljenim jezikom. Bila bih korisnija na brodu gdje imam više mogućnosti i svu potrebnu opremu, siguran pristup bazama podataka.
- By, ne vrdaj. Požuri se ili ćeš snositi posljedice svog neposluha.
Deset minuta kasnije, kapetan Špek i By su ušli i teleportacisku kapsulu. Trenutak prije nego se kapsula zatvorila, Zlogika im je dobacila: - Pronađete li na Zuziworldu kakvog puža, obavezno mi ga donesite.
Teleportacija je pokrenuta, kapsula se zarotirala i nestala. Pritisnuti tjeskobom, u tišini su promatrali praznu rampu za teleportaciju. Jedino Sedma Mary nije podlegla tjeskobi. – Vratite se svojim dužnostima – smireno je zatražila.
četvrtak, 09.05.2013.
Pukotina
Hemi je vijest o otvaranju pukotine pročitala na zaslonu svog kovčežića. Bilo je to zapravo upozorenje stanovnicima svjetova ugroženih pukotinom, popis mjesta koja bi trebali izbjegavati kako ne bi sasvim slučajno upali u neki drugi, možda i negostoljubiv svijet, iz kojega se neće znati, a nakon što se pukotina ponovno zatvori, ni moći vratiti.
Ona je u toj pukotini vidjela svoju šansu. Tamo negdje, s druge strane, u nekom drugom svijetu, čekao ju je novi život, novi početak. Samo je trebalo smoći hrabrosti i proći kroz nju. Bilo bi lijepo da je tamo dočeka netko tko će joj pomoći da se lakše snađe, netko u koga bi se na poslijetku i ludo zaljubila i tko bi se podjednako ludo zaljubio u nju. Kandidata nije nedostajalo. Na KvizBOX-u je postala prilično popularna, pravi stručnjak za slikarstvo i kiparstvo, a Špek i Juan Marcos B su se otvoreno nadmetali za njezinu naklonost. Obojica su joj bili dragi i nikako se nije mogla odlučiti pa je njihov trokutić postao svojevrsna znamenitost na KvizBOX-u.
Balansirala je između njih pokušavajući odgonetnuti kome je više stalo, tko je spreman više riskirati i počiniti zbog nje najveću moguću ludost, ali nekako je ispadalo da je ona ta koja bi trebala počiniti ludost. Hemi to baš i nije zamišljala tako.
Zatim se u priču ugurao najveći pritajeni zavodnik na KvizBOX-u, Cvilitrol, koji je sve opominjao da kviz nije ni Iskrica, ni Smokvica, neka si tamo traže partnere, a ne na kvizu. Istovremeno se nastojao umiliti svemu za što je pretpostavljao da bi moglo nositi suknju, ne birajući pri tom sredstva, tražeći da ga se posvoji, pobratimi ili već nešto treće.
Cvilitrol se slagao s Juan Marcosom i Špekom da se Hemi ne bi smjela udati, da za to nema niti jedan dovoljno dobar razlog. Zatim ju je prekorio zbog koketarije u trokutiću, ipak je ona pred udajom i ne bi se smjela tako ponašati. Na kraju se i on upustio u koketiranje s njom, ozbiljno istiskujući druga dva kandidata i pokazujući se još i najdrskijim od svih, spreman da svrati kod Hemi na sokić, gdje god to bilo. Što je njemu sto, petsto kilometara, svjetlosna godina. Sjedne u svoj kombi i evo ga.
No, kad mu je spomenula pukotinu i rekla da bi stvarno mogao doći do nje na sokić i oteti je, Cvilitrol se uvrijedio, optužio je da mu se ona ruga. S Juan Marcosom nije ni dospjela popričati o pukotini i mogućnostima koje pruža; iznenada je promijenio posao i više nije dolazio na Kvizbox.
Špek joj je priredio najveće razočarenje. Prvo se ušutio. Hemi je već pomislila da ipak nije toliko zagrijan za nju kao što je to ona iz njegovih riječi bila zaključila, a onda je progovorio i tad je uslijedilo još gore razočarenje. Špek bi za nju poskidao sve zvijezde i mjesec s neba, ali...
Samo luđaku može pasti na pamet da namjerno prođe kroz međusvjetovnu pukotinu, a on baš toliko lud nije. Dao si je truda da joj objasni, pozivajući se na znanost, kakve opasnosti sa sobom nosi prolazak kroz pukotinu, da se u njoj vrlo lako može zaglaviti. Suze su joj se slijevale niz obraze dok je čitala suhoparne rečenice, a on je nakon svega još imao obraza zatražiti od nje da mu obeća kako neće napraviti nikakvu glupost. Ništa mu nije obećala. Samo se isključila. Bez pozdrava.
Tako je Hemi naučila važnu životnu lekciju. Kad muškarca najviše trebaš, ne možeš se u njega pouzdati. Preostalo joj je pouzdati se samo u sebe. Ili se udati i čitav život nositi neželjeno breme, ili riskirati pa što bude.
Noć uoči vjenčanja je navratila na Kvizbox i imala što vidjeti. Cvilitrol se prikrpao gospodarici Magdi i blebetao kako bi se on rado grijao kraj njezinog kamina, a Špek je podlegao čarima deklarirane nimfomanke Apostolke. Toliko o velikoj ljubavi. O Juan Marcosu pak nitko ništa već dugo nije čuo i Hemi je pretpostavljala da se on veslo valja među plahtama s nekom lijepom Rimljankom te je sasvim zaboravio na kviz i nju.
I tad je odlučila. Udat će se. Svoju konačnu odluku je obznanila na Kvizboxu, nadajući se da će barem Špeka malo štrecnuti oko srca, ali on nije ni primijetio što je napisala. Kako i bi kad je Apostolka baš tad morala opisivati, tako da svi mogu čitati, i oni koje zanima, i oni koje ne zanima, kakav seks najviše voli.
Jedino se Apostolkin, zapostavljeni udvarač Morf naglo počeo zanimati za nju, no Hemi je pretpostavljala da se tu radi o osveti i da ni na njega ne može računati.
I stvarno se namjeravala udati. Vjenčanica je već bila na njoj, a tad joj je palo na pamet da se spusti u perivoj i pogleda izbliza tu pukotinu koja je, prema nekim izračunima objavljenima na mreži, prolazila točno kroz živicu u blizini kraljevkoga dvora.
Živica je bila gusta i ništa neobično se nije na njoj vidjelo. Gurnula je nju ruku i izgrebla je. I to je bilo sve. Zatim je gurnula nogu i osjetila kako joj preko stopala snažno struji zrak. Pokušala je izvući nogu, ali nije mogla, a strujanje zraka je postajalo sve snažnije, vuklo je u živicu. Prestrašila se i zaustila da zazove pomoć, no već je bilo prekasno. Živica ju je progutala.
Od Hemi je ostalo samo nekoliko bisera s njezine vjenčanice, rasutih po tlu i orgnuti komadić svile, zapetljan među gustim listićima.
subota, 04.05.2013.
Sovin huk
Nema do aromaterapije. Pola sata namakanja u mirisnoj, pjenušavoj kupci je odagnalo umor iz Magdinog tijela, otjeralo svaku turobnu i nepriličnu misao iz njezine glave, ispunilo je poletom. Specijalna antigravitacijska krema, na kojoj bi se lako mogla obogatiti kad bi samo htjela, također je napravila svoje i Magda je zadovoljno promatrala svoje lice i tijelo. Sve je bilo kako treba; ničega ni previše, ni premalo, koža zategnuta, glatka poput satena. Pažljivo je odmotala ručnik s glave i po ramenima joj se rasula još vlažna, sjajna plava kosa. Prišla je bliže ogledalu i studiozno se zagledala u svoje lice. Osim malo maskare, ništa drugo joj ne treba.
Začula je štropot iza leđa i hitro posegnula za svilenim ogrtačem. Navlačeći ga u hodu, u tri koraka je došla do vratiju kupaonice i otvorila ih.
- Skomy – ljutito je izustila, prelazeći očima po obješenim haljinama koje su se lagano njihale. – Ti, mali gade, znam da si tu. Opet me šijuniraš. – Pogled joj se zaustavio na teškim baršunastim zavjesama. Odlučno se zaputila do njih, promrsivši kroz stisnute zube: - Ovaj put se nećeš izvući samo tako. – Naglo je razgrnula zavjese, no iza njih nije bilo nikoga i tad je nešto lupnulo o prozor, a odmah potom se začulo zlokobno hu-hu.
Magda se naježila. Prokleta sova, opet je tu. Nikad ništa dobro od nje. Ili najavljuje loše događaje, ili je zasipava računima. Da donese kakvo lijepo ljubavno pismo ili nagradu osvojenu na KvizBOX-u, to se od sove ne može očekivati, ne u njezinom slučaju. Otvarajući prozor, ponadala se da su ovaj put samo računi. Hladnoća je nahrupila u sobu, a dvije bijele omotnice su lagano dolepršale na prozorsku dasku. Sova je već odlepetala u mrak.
Ovaj put samo računi, šumski internet i struja. Otvorila je prvu omotnicu i namrštila se. Skomy se opet zaigrao, a ne jednom mu je zabranila da se koristi njezinim računalom i internetom. Morat će ga malo zatvoriti u podrum, neka se tamo hladi, potrebno mu je jer je očito da je posjećivao one xxx stranice. Drugo ne može biti. Ona sama nije mogla nabiti toliku cifru. Jest da otkako igra kvizove na KvizBOX-u, na internetu provodi znatno više vremena nego prije, ali svejedno to ne može biti toliko.
Odložila je račun i rastrgala drugu omotnicu. Prije no što je stigla izvuči račun iz nje, izvana se začulo hu-hu, najavljujući da prave nevolje tek stižu. Prokleta ptičurina, utaborila se na stablu u dvorištu i ne presaje hukati, baš sad kad očekuje goste. Samo da noćas ne dođe do katastrofe. Zatvorila je prozor da ne sluša sovu i spriječi daljnji prodor hladnoće, a zatim izvukla račun, pogledala cifru, nakrako zatvorila oči i zatresla glavom pa ponovno pogledala račun, malo ga odmaknuvši od očiju, sve u nadi da prvi put nije dobro vidjela.
- Skomy! – vrisnula je dok su joj se grudi pod tankom svilom ubrzano dizale i spuštale.
Skomy se stvorio u sobi u pravi čas i Magda je navalila na njega: - Što si radio, nesrećo?
U pravi tren se sagnuo i tako izbjegao udarac namijenjen njegovoj glavi. Odskočivši na sigurnu udaljenost, pravdao se: - Ništa, gospodarice, samo ono što ste mi rekli da radim. – Natraške je uzmicao pred njezinim bijesom, s rukama podignutim ispred lica. – Čitavo vrijeme sam bio dolje i postavljao stol.
- Što je ovo, Skomy? – vrištaja je, mašući računom. – Kako smo mogli potrošiti toliko struje? Pa nismo mi tvornica! Što si radio, ti šako jada?
- Možda netko krade struju – usudio se primijetiti Skomy.
- Krade!? Ovdje, u šumi! Sigurno je kradu veprovi. Ne budi gluplji nego jesi. I što si sad radio ovdje? Gledao me kako se kupam? Koliko puta ti moram reći da u mojim odajama nemaš što raditi ako te ne pozovem.
- Nisam, gospodarice, nisam vas gledao, kunem vam se.
- Kao da te ne poznajem, ti, mali lažljivi gade.
- Samo sam vam došao reći da vas dolje u salonu čeka jedan gospodin.
- Gospodin? – Magda se u trenu oraspoložila. – Netko je malo uranio. Kako izgleda taj gospodin?
- Kao Mel Gibson.
- Ooo – Magda se razdragano nasmiješila i prstima lagano razbarušila vlažne uvojke, usput provjeravajući svoj izgled u velikom ogledalu. – Mislim da znam tko je.
- Ostarjeli Mel Gibson – otrovno će Skomy.
Omalovažajućim pogledom ga je prostrijelila od glave do pete. – Muškarci poput Mela Gibsona su kao kvalitetno vino, s godinama su sve bolji. Takav ti, Skomy, nikada nećeš biti.Ti ćeš zauvijek ostati kiseliš „ž“ kategorije. – Isprsila se pred njim i podbočivši se, zabacila glavu. – Kako izgledam?
- Lijepi kao i uvijek, gospodarice – spremno ispali Skomy.
- Misliš da se mogu ovakva pojaviti pred njim? Neće li biti malo nedolično?
- Ovisi kakav dojam želite ostaviti, gospodarice. Vi najbolje znate.
- Upravo tako, Skomy. Je li rekao kako se zove?
- Evo, ovdje je podsjetnica, izvolite, gospodarice.
- Maksimijan Rockatansky, poduzetnik i inovator – pročitala je i zaneseno uzdahnula. – Kako uzbudljivo. Skomy, da se nisi usudio smetati nam.
- Razumijem, gospodarice.
