rujabox
srijeda, 03.04.2013.
Traži se Gomber
Ugledavši na kuhinjskim vratima bezobrazno zgodnog neznanca, maslinaste puti, visokog i vitkog, Magda si je zamalo odrezala prst. Koljena su joj klecnula, srce divlje zabubnjalo, a u trbuhu se probudio roj leptira.
- Ne, ne smetate, nipošto – izgubila se u njegovim tamnim očima i pomislila da bi pajdašima s Kvizboxa trebala otkazati gostoprimstvo. Pored jednog ovakvog, svi ostali mogu samo smetati. - Izvolite, uđite, raskomotite se. Skomy, uzmi gospodinovu jaknu – rekla je odloživši nož i obrisala ruke o pregaču, a zatim je i skinula, svjesna da bolje izgleda bez pregače, samo u pamučnoj haljini koja je bila daleko od reprezentativne, ali je dala naslutiti da se ispod nje krije skladno tijelo izazovnih oblina. Skinula bi i maramu, no nije bila sigurna u kakvom stanju joj je kosa.
- Neću vas dugo zadržavati, vidim da ste u poslu – neznanac se natezao sa Skomyjem, nastojeći zadržati na sebi kožnu jaknu, no, bez uspjeha. – Samo bih vam postavio nekoliko pitanja.
-Možemo razgovarati dok kuham. Dapače, razgovor će mi goditi. Znate, u ovoj zabiti nema se s kim pošteno razgovarati. – Prišla mu je izazovno njišući bokovima i pružila ruku. – Ja sam Magda, gospodarica ovog zamka i šume.
- Inspektor Frogling de la Marais – predstavio se, prihvativši Magdinu ruku; rukovanje je na nju djelovalo poput strujnog udara i trajalo prekratko. U idućem trenutku joj je turio značku pod nos.
- SOSKK? – uputila ma je dug pogled,zadigavši lijevu obrvu. – Nikad čula.
- Specijalni odred za suzbijanje kviz kriminala.
- Kviz kriminal! – začudila se i ponovno se prihvatila sjeckanja povrća. – Kakvog kriminala može biti na kvizu?
- Gospodarice Magda, ni ne slutite čega sve na kvizovima ima, osobito na internetu, kakvim sve kriminalnim radnjama igrači pribjegavaju i to ne samo u cilju osvajanja nagrada. Ima vam na kvizu svega, lažnog predstavljanja, zavođenja i obmanjivanja, trolanja i da sad ne nabrajam sve, moja domena su prevare u igri, lažirani rezultati i tome slično.
- Skomy, donesi našem gostu čašu kuhanog vina – zatražila je, rasprostirući rezance endivije i radiča po kuhanom ječmu u drvenoj zdjeli.
- Najljepša vam hvala, ali nemojte se truditi, ne pijem na dužnosti.
- Pa od jedne čašice vina vam ništa neće biti – navaljivala je Magda.
- Vjerojatno neće, no radi se o principu od kojeg ne odustajem.
- Onda lipov čaj? Ili možda radije sok od bazge?
- Ništa nije potrebno. Neću vas predugo zadržavati.
- Ne zadržavate me. Bilo bi mi neizmjerno drago kad biste ostali na večeri.
- To možda i nije loša ideja. Koliko mi je poznato, vi večeras očekujete društvo s Kvizboxa.
- Kako znate? – začudila se i prelijala sadržaj drvene zdjele jogurtom, a zatim sve skupa dobro promiješala.
- I ja tamo ponekad igram, naravno, po službenoj dužnosti.
Uputila mu je svoj najčarobniji osmijeh. – Onda se zasigurno znamo. Pod kojim nickom igrate?
- To vam ne smijem odati – rekao je službenim tonom. – Postavio bih vam nekoliko pitanja o igraču Gomberu.
- Znao sam da je Gomber varalica – umiješao se Skomy.
Magda ga je ošinula strogim pogledom. – Skomy, guli taj krumpir i ne petljaj se u ono što te se ne tiče.
- Skomy također igra na Kvizboxu – zanimao se inspektor Frogling.
- Nešto malo je igrao, vrlo kratno – Magda će. – Kviz je vrlo loše utjecao na njega pa sam mu morala zabraniti igranje.
- Vi ste u nekoliko navrata igrali s Gomberom dvoboje, a i razgovarali ste na chatu s njim. Jeste li primijetili nešto čudno?
- Pa, baš i nisam – zabrinula se koliko je od njezinih razgovora s Gomberom Frogling vidio na chatu i kakve je zaključke izvukao. – Znate, ja vam se tamo sa svima samo šalim. Ničeg ozbiljnog tu nema – nemarno je rekla i temeljcem od povrća podlijala poriluk u tavi.
- Niste primijetili da prebrzo odgovara na pitanja?
- Istina, brz je, ali ja na te stvari ne obraćam pažnju. Meni vam je više do druženja nego do bodova na kvizu – Magda je prionula ribanju dimljenog sira. – Ovdje sam prilično usamljena pa si na kvizu dam malo oduška.
- Gomber je večeras također pozvan.
- Svi su pozvani, a sad, tko će doći, vidjet ćemo.
- Jeste li Gombera pozvali ranije od ostalih? – zapitao je prodorno je gledajući.
- Što vam pada na pamet? – uvrijeđeno je rekla, nakratko prekinuvši ribanje sira. – Nikoga ne očekujem ranije.
- Koliko dobro poznajete Gombera?
- Koliko i ostale.
- Ne dopisujete se s njime preko maila?
- Ni sa kim se ne dopisujem – slagala je okrenuvši mu leđa i provjerila poriluk u tavi. – Skomy, je li spreman taj krumpir?
- Evo, najdraža strino, još jedan i gotovo.
- Uzmi najveći protvan i polovicu rasporedi po dnu. – Ubacila je naribani sir u tavu i ne obazirući se na inspektora Froglinga čija su pitanja postajala sve neugodnija, rekla: - Požuri, nadjev od porilika je skoro gotov.
Inspektor Frogling joj se tiho prikrao i iznenadio je novim pitanjem: - Zašto lažete, gospodarice Magda?
- Zašto bih vam lagala?
- Štitite Gombera.
- Zašto bih ga štitila? – Frogling joj je bio tako blizu da je osjećala njegov dah na razotkrivenom vratu, a od toga joj se udovima razlijevalo klonuće. - Čak ga ni ne poznajem, ništa više nego ostale.
- Kad ste ga posljednji put vidjeli?
Naglo se okrenula prema njemu i prkosno podigavši glavu, ljutito zapitala: - Kako to mislite kad sam ga posljednji put vidjela?
Junački je izdržala njegov sumnjičavi pogled, pomislivši, da je sad ovo ljubavni roman, on bi je zgrabio za ramena i poljubio, ne bi joj postavljao glupa pitanja.
- Upravo onako kao što sam rekao – u Froglingovim tamnim očima je bljesnulo nešto opasno, neumoljivo. - Kad ste ga posljednji put vidjeli i gledali kao što sad gledate mene?
- Vi niste normalni. Nikad ga nisam vidjela. Ne poznajem ga.
- Lažete. Jeste li svjesni da ometate istragu i da vas to čini krivcem pred zakonom.
- Kunem vam se da ga ne poznajem i nikad ga nisam vidjela – izustila je, sad već na rubu suza. – Najbolje da me stavite na muke pa ćete od mene dobiti svako priznanje koje vam treba.
- Oprostite, nisam namjeravao biti grub – odmaknuvši se od nje, rekao je nešto blažim tonom, ali pogled uperen u Magdu je i dalje bio tvrd i sumnjičav.
- Oprostite, oprostite – nerazgovjetno je promrljala, okrenuvši mu leđa i promiješala nadjev u tavi. – To svi na kraju kažu, pun mi je kufer opraštanja.
- Gomber je primijećen u šumama oko vašeg zamka pa je za pretpostaviti da je bio tu i da ga vi osobno poznajete.
- Tko ga je mogao primijetiti? Moje šume baš i nisu najprikladnije mjesto za šetnju. Lako je izgubiti se u njima, a ima i veprova, otrovnih zmija, živog blata... Mnogima koji su u njih zašli, izgubio se svaki trag. O mojim šumama kolaju brojne legende i praznovjerice, ljudi iz okolnih sela ih izbjegavaju. U neke dijelove šume ni ja se ne usuđujem zaći, ne bez posebne zaštite.
- Gomber nije kao drugi ljudi. Mnogi na Kvizboxu su to već primijetili. S njim se nije za šaliti. Čuvajte se gospodarice Magda. Sve upućuje da ste u velikoj opasnosti.
- Ničega se ne bojim.
- Ne biste trebali biti tako neustrašivi. Strah nije dobar, ali oprez nije na odmet. Pogotovo kad su u pitanju poznanstva s interneta – prodikovao joj je. - Svakojake klateži vam tamo ima, a žena koja živi na ovako usamljenom mjestu je neodoljiv mamac za sumnjive tipove. Gomber nije samo prevarant nego je i vrlo opasan psihopat.
- Znam se braniti. Imam pušku, pse...
- Psi su vam potkupljivi. Bacili su se na sirovo meso u dvorištu i u zamak sam ušao bez problema. Tako je i Gomber mogao ući.
- Mislite da se krije negdje u zamku?
Inspektor Frogling je pogledao na svoj krupni ručni sat koji je izgledao kao da mu pokazivanje točnog vremena nije jedina funkcija. – Ako je i bio, sada više nije. To bi za sada bilo sve. Oprostite na smetnji.
Nije ga ni pokušavala zadržati, niti se potrudila ispratiti ga. Raspoređujući nadjev od poriluka po krumpiru, tužno je pomislila, kakva šteta, tako zgodan muškarac, a tako neugodna narav.
