Eto i mene natrag. U posljednje vrijeme ništa nije bilo vrijedno pažnje da pišem jer se stalno i stalno dešavaju maltene iste stvari - od političke, ekonomske, ljubavne, seleb, name it scene.

No, ajmo me samo dotaknut diploma i "diploma".

Sjećam se svojedobne rasprave s frendom - profesorom na jednom našem uvaženom fakultetu - o verifikacaji diploma iz tada ratom zahvaćene BiH. Veli on meni - ma mi ti nazovemo fakultet, zatražimo spisak kolegija koji su uvjet za diplomu - i to je to. Ako se poklapaju sa našim kolegijima (i opisom tematike kolegija), priznamo diplomu. Nije bila priča da provjere sa tim dotičnim fakultetima (Sarajevo, Mostar, poznati centar znanja Banja Luka..) o istinitosti dotičnih diploma. Tj. istinitosti da li je osoba XY stvarno diplomirala na dotičnom fakultetu kao prvi uvjet za verifikaciju u tadašnjoj mladoj državi Hrvatskoj. Halo??

No, bahatost nekih naših poznatih i nepoznatih političara i ostale raje o posjedovanju diploma s naših priznatih sveučilišta - to me zapravo čudi.

Sjećamo se poznate nam županice koja nije znala niti približno o čemu je bajala u najmanje 50-ak stranica takozvanog diplomskog rada. Ja se još uvijek sjećam i nekih detalja iz moje diplomske radnje, da ne spominjemo pripravnički rad, stručni rad (za stručni ispit pred komisijom što organizira ministarstvo moje struke)...

No da.

I da, kad takva neka bruka izbije do suda - kao u nedavnom slučaju gospođe/gospodične PR jedne nam policijska ustanove, zašto se tiho ne pokriju po glavi, plate jednog teklića da iznova napiše rad i - opa - imaju svoju pravu pravcatu diplomu. A ne kako je dotična uvrijeđena sudskom raspravom vrijeđala sve po spisku jer eto ona ima diplomu, ali niti fakultet niti neke druge ustanove (gdje je istu kakti pisala) nemaju ništa.

Za kraj jedna mala slatka obavijest: gospođa Rudarka je danas prisegnula na lokalnom županijskom sudu za trajnog sudskog vještaka. Sad pucam na EjU.

U duhu "ugodnog" druženja sa predragom Sveki, donosim nekoliko mudrih uputa kako zagorčat život predragoj djeci, naravno uz uvijet da se dovoljno dugo poživi.

Alzo dakle, upute se uglavnom odnose na sina/snahu jer u obrnutom slučaju vlastita te kćer prokljuvi i potopi bez imalo milosti, ali snaha... eeee.. nema šanse u tom ratu jerbo je sinek uvijek na strani umorne aka stare aka bolesne majke ...

Anyway, samo se vi držite sljedećih uputa i zabavan vam je život zagarantiran:

a) Na početku svima objasnite da ne čujete dobro. U slučaju da vas netko riba, uvjerava da ne pijete dobro vaše lijekove, da ste preglasni, pretihi, brzi, spori... name it... izvlačite se na ono "ha??? ne čujem dobro"... i pazite da se ne odate kad ukućani šapću u drugoj sobi, a vi to isto komentirate - shvatit će da muljate

b) Ne, nemojte jesti zdravo voće tipa jabuka, banana, egzotično skupo sranje, pet vrsta zelene salate i/ili kiselinu, ali zato udarite po luku, češnjaku i po mogućnosti poriluku (kao moja Sveki danas - pojela svježi poriluk pod mladi luk ), nek smrdi iz usta, zaudara preko kože.. jebi ga, vi ste ipak samo u gostima, na kratko.

c) Gutajte svoju kuru lijekova uzduž i poprijeko, uz to malo prelomite s nekoliko tableta protiv bolova (nek se nađe, "da ne boli"), nek se ukućani pjene što ste vi i dalje živi (i žilavi). U slučaju direktnog konflikta pogledaj pod a).

d) Podrigujte kad vam je to najslađe, pljujte i hračkajte, usput pustite i malo na onaj drugi otvor. Nema smisla da vas ne ne čuje i ne osjeti...

e) Uvjerite ukućane da su sapunice tipa Španjolska, Portugal, Brazil i Mexico zastarjele i da su sada naj in one iz Indije, Turske i .... zaboravih

f) Politiku komentirajte u kontekstu anti protivnom vašoj jedinoj kćerki/snahi/unucima (ako su dovoljno odrasli da se usude upustiti u konflikt sa vama). Ma gdje su oni bili u vrijeme partizana, omladine i/ili pionira...

Uglavnom, bitno je da se luudo zabavljate, dovedete sve ukućane na rub međuobiteljskog rata i u najdražoj vam situaciji na rub bračnog kraha (ako vam se baš ne sviđa vaša "kćer by law").

He he, tako i tako se vraćate za godinu dana. Samo oni bijedni misle da će netko dva metra pod zemlju. Pa to vama ne pada na pamet....

Uz ugodno spavanje pozdravlja vas Rudarka

Ps. Mali naputak za jadne snahe - udrite po poslovnom životu sve u šesnaest. Obećajte šefu sve zaostatke i još se samovoljno prijavite na par dodatnih.... nek se puši na poslovnom planu. Nema smisla da se žurite doma. Tu vas ne čeka ništa zabavnog. Osim možda sirotog muža koji jedva čeka da vas veselo zagrli....

Svakim me danom sve više šokiraju izljevi bijesa i agresije u javnosti.

Posljenji ispad je onaj Z. Mamića kako šamara "nekog huligana". Ma da je i crni Cigan (oprostite mi Romi, ali ne mogu to drugačije opisati) tko ima pravo javno šamarati ikoga??

Doduše, onaj dio priče o psovanju i spominjanju majke u nezgodnim konotacijama (koju niti jedan takav sileđija više manje ne šljivi kao crno ispod nokta) kad muškarcima kakti pada mrak na oči - ne razumijem. No dobro, valjda je to nešto na što opaki muškarci koji se ne boje snijega, leda, smrti niti političara obično popizde.

No, ako je netko javna ličnost kao dotični Mamić, ako je u međuvremenu omanđijao milijune i milijune novca koji nisu vidjeli niti Linić kroz pedeve niti državna kasa kroz bilo koji oblik poreza na dobit, kako taj dotični može bilo koju osobu smatrati "huliganom"?? Pa bio to i neki bezobrazni klinac dugog jezika.

Da sad ne spominjemo Mamića br.2 (ili 1.) koji psuje majku i sve po spisku novinarima i svima koji mu se nađu na putu, pa istovremeno tim ispadima završi u Prime time dnevniku bez imalo srama i stida. I bez ijedne dobivene kazne za takve huliganske napade u javnosti.

Kao i gospodin Predin na košarkaškoj utakmici. Doduše, dotični mi se dopao kad je već isti dan stao pred kamere i skrušeno se ispričao svima uključujući i mladeži koja ga sluša, a kojima je uzor kao glazbenik, kao otac i bome kao muž (u sretnom je braku već dugi niz godina što obično kod takvih nije običaj).

Jednom riječju - govor mržnje uključujući i nasilje i fizičke obračune postaju nam svakodnevnica i primjer djeci što odrastaju u takvom okruženju. Istovremeno dotičnu djecu ne smijete po niti jednom zakonu niti malo po "turu" oliti peleni, a kamoli pljusniti u javnosti, a bome niti u vlastita četiri zida jer vas isti potomak oma tuži "plavom", "zelenom", name it telefonu....

Pa tko je tu pametan???

Nije mi jasna jedna stvar - u doba kad ako hračneš na trotoar New Yorka tvoja iole informatički obrazovana baka tvoj hračak može vidjeti na običnom konfukteru (u realnom vremenu!), u doba kad je nebo prekriveno svim mogućim satelitima od poštanskih, vojnih, telekomunikacijskih, meteroloških, name it - u to doba pokrivenosti i ne-privatnosti kako može nestati jedna glomazna kanta od aviona i to nikome nije čudno. Halo?

Možda bih progutala priču da je isti nestao u bespućima Oceanije, te da oko onih nekim malih otočića Nedođije plutaju masne mrlje i pojasevi bez sirotih putnika. No, u prostoru između dva gusto raspoređena komada kopna/otoka i gdje je i vodeni promet gust kao zagrebački tramvaj u špici prometa... ??

Isto me tako zanima što je sa onim silnim masnim mrljama i komadima gvoždjurije što su pronašli, pa odbili priznati da se radi o dotičnom avionu "u kitu" oliti dijelovima...

Sve u svemu puno dima, a malo vatre... a aviona nema. Hm.

Svi znamo koliko su naši penzioneri opsjednuti doktorima. I svim mogućim pretragama što mogu dobiti. Sigurna sam da nam zdravstveni sustav pada zbog obilja umirovljenika i njihovih pravih i imaginarnih boljki.

Istovremeno me fascinira činjenica kako se lako i opušteno odnose prema propisanim terapijama odnosno uzimanjima lijekova. Pa se gutaju raznorazne tablete trebalo - netrebalo...

Tako i moja Sveki. Jučer navečer večeramo. Naravno, i dotična s nama. Brzo se dala nagovoriti. Nakon klope sjedimo za stolom i dalje lamentiram o svemu i svačemu. U jednom trenutku uzima par tableta (ne propisana terapija antibioticima) i naravno, Rudarka znatiželjna pita za što su tablete.

Jedna je za šečer. Odnosno protiv istog. Tu se već nakostriješim.

Druga je za bolove. Wtf bolove kad se ne žali na ništa. Veli ona nonšalantno - pa da me ne boli. A za šećer? Pa tu je tabletu morala popiti ravno pola sata prije obroka - trepće Sveki ko šiparica - pa eto, ona se malo zaboravila....

Majke ti, kako ne zaboraviš kada ti počinje indijska serija??

Ne želim ovdje ulaziti u polemiku da li je njezina liječnica trebala propisati neke tablete za bolove (navodno kukova) koje ova moja guta ko bombone....

Pala sam u još veći očaj i nevjericu kad su mi kumovi rasvijetlili dio priče o "posuđivanju" lijekova među starijom populacijom na selu. Naime, tamo je još uvijek normalno da si bakice posuđuju "onu plavu kad te streže u grudima" i "onu žutu kad ti se švingla" i ....

Bila sam šokirana tom pričom. Navodno je kumina majka obećala da neće trošiti tuđe tablete, već da će za svaku svoju terapiju biti spremna da ju se odvede doktoru. Halo??

Ponekad se pitam gdje ja to živim... ili još bolje - gdje žive svi ostali...

Moram vas sve razveseliti viješću da nam je neplanirano stigla u goste Svekriva. Na opću žalost svih prisutnih, najviše njezinog sina koji već u ovih nepunih 48 h reže žile, a bome ni baba nešto kvoca i želi doma, Rudarka se ludo zabavlja.

Naime, dotična se dovela u stanje teškog bronhitisa (aaa... gužva je kod doktora...) da nas je panično zvala u nedjelju predvečer (.. malo ju steže u prsima, pa ne može disati, pa...), ali naravno nije željela hitnu (... a tko radi na hitnoj?)...

Anyway, tako joj je bilo loše da su ju skoro storpedirali u bolnicu. No, pošto za prijem u bolnicu, u ovim groznim vremenima za zdravstvo, moraš biti jednom nogom u grobu, babu su poslali doma. I sad bi ona, onako slinava i slaba, ali tvrdoglava do boli opet ostala u hladnoj i vlažnoj kući(ci). A neš majci. Sinek ju dovukao k nama. S pravom.

Već smo isto večer pratili indijsku sapunjaru (znam za nju preko svoje frizerke ), no gospođu sam u devet storpedirala u drugu sobu na gledanje slijedeće sapunjare. Najbolje je od prvog dana stvoriti zdrave uvjete za život.

Uglavnom, bit će materijala za postove kao u priči. Ne mogu vjerovati da su penzići tako naivni, no dotična me svakim razgovorom razuvjerava u pomisao da sam možda u krivu.

Sutra sam si za cijeli dan dogovorila sastanke u Metropoli. Živijo posao!