Danas sam opako nabrijana na razrnorazne ljudske gluposti. No, zadržati ću se samo na "mliječnoj aferi".

O kej, kupci mlijeka (oliti Dukat, Meggle i nešto sitno ostali) su mrtvi - ladni otkantali otkup mlijeka. Što i nije u redu. Onako - iz neba pa u rebra.

E, sad me zanima - koji su uvjeti otkupa i da li famozni kancerogeni sastojak i u kojoj se mjeri nalazi u njihovim međusobnim ugovorima. Drugo, ako su u nedopuštenim omjerima - svaki osnovnoškolski kemičar zna da se umješavanjem "dobrog" i "lošeg" smanjuje postotak ili promil dotičnog sastojka. Ne?

Onda slijedeće - ministar famozno obećava otkup istog mlijeka - super. Bolje išta nego ništa. No - onda ti isti mljekari traže još - jebiga, oni bi svu paru jer sada traže i proglašenje elementarne nepogode.

Tu mi sad nešto nije jasno. Kakve veze ima zaražena hrana (jer je navodno u probavni trak nesretnih kravica ušlo kao hrana) s elementarnim nepogodama?

Isto me zanima odakle hrana stočarima? Ako im je to uvalio kupac mlijeka aka Todorić i ostali, ne znam zašto se mljekari ne izbore da dotični i preuzmu famozno mlijeko, bez obzira što će s njim učiniti. Čisto ne vjerujem da su svi mljekari sami uzgojili hranu koju papaju dotične "Milke". I da je pola Lijepe naše ugroženo i tretirano tolikim otrovima. Ako je pak ova činjenica točna - zašto mi (oliti porezni obveznici) moramo snositi njihove greške?

Ima tu još: zanima me da li su ti isti mljekari predali porezne kartice i da li uopće plaćaju poreze na dohodak (koji je umanjen za poticaje!)?

Možda sve ovo zvuči jaako zločesto i sad će me napasti svi koji svoj kruh zarađuju na selu. No, ja samo tražim odgovore - razumne i temeljene na činjenicama.

O famoznom korištenju mlijeka kako bio-goriva prvi put čujem iz usta eminentnog nam ministra poljoprivrede. Što je previše - previše je.

Sva pljuvačka sranja izbrisat ću iz komentara brzinom munje!

Malo me opet lupila romantika...

Kao prvo - odgledala Annu Karenjinu. Zapravo sam dugo odugovlačila jer sam negdje pročitala da je mjuzikl, a to baš i ne volim. Doduše, osim prekrasnih haljina, dobre glume, još boljeg (original!) Chanel nakita baš se i nisu držali predloška (skroz do kraja) jer mi se nekako čini da je originalni tekst malo drugačiji...

Tj. Vronski se zadovoljio i zasitio Anne puno prije nego što je to bilo naglašeno u filmu. No dobro. S obzirom da sam original čitala prije više od tridesetak godina, možda se i varam...

Nešto mi se drugo vrti po glavi - osim Guzdine napomene da svaka žena padne na zavođenje, bitno da je frajer dovoljno uporan i da želi potrošiti dovoljno para, nešto smo slično i nekidan lamentirali nakon dovoljno protočenog (finog) vina u jednom odabranom društvu.

Doduše u tom sam društvu ja bila sama (od ženske strane) i njih nekolicina kolega. I sve se vrtilo oko priče kako na nas (žene) gledaju muškarci, a kako mi same doživljavamo zavođenje i flert. I preljub u krajnjoj granici...

Teško je bilo muške uvjeriti da žene u vezu ne ulaze samo i isključivo zbog seksa, već romantike, romanse, ljubavi... uglavnom s puno dubljim osjećajima nego njihovo "po*ebi i baci"...

Da se vratimo na Annu i ostale bogate žene kroz razne vijekove - bile su oslobođenje teškog rada, no u finim haljinama (ili dimijama ako ćemo se osvrnuti na turske sapunjare) i pune nakita samo su predstavljale ukrase u zlatnim kavezima - dvorcima iz kojih nisu smjele van, udajući se za nepoznate (obično puno starije) neznance kako su već roditelji, kraljevi i ostali smatrali doličnim proscima ili rješenjima za njihove financijske ili teritorijalne probleme...

I, da se vratimo na romantiku. Da li bih ja pala na nekog zgodnog, mladog i neopterećenog frajera?

Možda. Ako bi bio dovoljno uporan, a meni dovoljno dosta stvarnog života... ehh...

I dalje mi nije jasno zašto se digla tolika buka oko "lutrijskog" odabira kandidata za volontiranje?

Kao prvo da razjasnim jednu stvar - država je uvodeći pojam "volontiranja" - tj. pripravnički staž od godinu dana plaća direktno država u iznosu socijalne pomoći (oliti 1.600 kn) srozala fakultetsku diplomu na razinu čistača ulica. Oprostite, tko sada može djetetu reći da ući jer će - nakon dobrih pet - šest godina napornog studiranja (niti jedan faks nije lagan i nemojmo se zavaravati) biti sretan da će još slijedećih godinu dana radi za kikiriki.

Jedna dobrostojeća općinska čistačica zaradi najmanje duplo. Prestrašno.

No dobro, da objasnimo dalje: za poziv na volontiranje u osječku Hitnu službu pristiglo je 35 valjanih zahtjeva. Što će hitnoj službi ekonomisti - ne pitajte mene. No, kako bi sad vi razvrstali njihove diplome? (očito nema po zakonu "posebnih" - djece poginulih branitelja i sl.) Tko zna više? Tko je sakupio više petica? (diploma je diploma, bila bila prije toga sakupljena s manje ili više "bolonjskih" bodova, zar ne?)

U krajnjoj liniji - bit tog "volontiranja" je za one kojima je to prvi posao, koji nemaju iskustva i radnog staža - znači nema biranja između "iskusnijih" i manje iskusnih ili onih s više staža ili manje....

U krajnjoj liniji, izgledalo - izvlačenje iz "šešira" lakrdija ili ne - meni osobno zvuči kao najfer odabir. Jer bi u suprotnom slučaju ipak morali odabrati "preko veze". A očito je veza bilo i previše...

No, kad se zna da u svim manjim (tu se svi poznaju), a bome i većim mjestima radna mjesta u vrtićima, općinama (pa čak i gorenavedene tete čistačice) i ostalim javnim ustanovama (tipa knjižnice, učilišta, gradski muzeji i sl..) dijele po političkom (lokalnom) ključu - nemojte se zavaravati da su i za ta dva volonterska mjesta bila davno odabrana imena. Samo je netko malo pomrsio končiće..

No da, nisam shvatila kroz medije - da li je taj natječaj poništen ili ne? U slučaju da je poništen, baš me zanima objašnjenje za dvoje novoodabranih sretnika.

2/35

No da, bolje nego Euroloto.. hm.

Znam da čekate izvještaj iz Barcelone, a meni se taako ne da....

Izuzmemo li činjenicu da su neki bili, pa mi se sad ne da potanko objašnjavati turističke meke ovog mediteranskog grada, samo nekoliko mojih privatnih observacija.

Uglavnom, ona famozna la Rambla je u ovo doba godine poluprazna. Nema šanse da te orobe (naravno, ipak su potrebne osnovne mjere predostrožnosti). Odmah uz tu famoznu šetnicu nalazi se i poznata tržnica. Izgleda ovako:

Nema smisla da vam se ne javim direktno iz Barcelone!

Upravo neka Britanka na susjednom kompu javno i glasno raspravlja sa suprugom preko skypa. Ne znam zasto ja moram sve slusati, nooo.. eto vam fina i uvidjavna Europa. Grr...

Ajde da sad malo podijelim ekspresije sa znatizeljnim zivljem.

Strucni dio kakav se vec ocekuje - nista spektakularno, niti nista posebno..

Sad malo o slobodnom vremenu:

Stigli smo jucer taman na vrijeme da se prosecemo po gradu. Ljudi obuceni kao da je najmanje minus pet, kad tamo oko 20-ak stupnjeva . Cak i vunene kape nose. Prestrasno.

Mi izasli iz hotela polu-goli. Nama super. Uranjeno proljece

Drugo: glavnom Dijagonalom (jelte nekom sirokom avenijom koja lomi grad na dva dijela) trckaraju vecernji trkaci. Ima ih hrpa, s time da ih je dio fency obucen u one uske dugacke dresove koji kostaju dobrih sto i vise eura, oni sto i disu umjesto tvoje vlastite uznojene koze. (i dalje me zivcira i dekoncetrira zena koja javno i glasno i opci sa muzem, upravo smo dosli do price o gumici u donjem vesu.. grr).

Danas je pak vjetrovito da pernate jakne domaceg zivlja vise ne izgledaju tako blesavo. Vise nase lagane jaknice koje smo ponijeli kao dobar odabir ne djeluju tako uvjerljivo. Sva sreca da nas je sluzbeni dio tako zaokupio da nismo imali vremena otici predaleko naseg hotela... Svako zlo za neko dobro..

Nakon posla i dodatnih (sluzbenih) mailova izasli u okolicu na picence i nadaleko poznate tapase. Ehh...

Sve bi bilo dobro da Rudarka nije bila u istrazivackom raspolozenju, te je prvo s prstom narucila (od konobara koji barata s ravno desetak engleskih rijeci) neke punjene papricice (kakti spacy, ma jok ljuto), a nakon toga se narudjba prosirila na "little bit of everything" (jerbo mi se i dalje isprobavalo, a sve je djelovalo pas zgodno) ili tako nesto, te smo po slobodnom konobarevom odabiru dobili rizoto s tartufima i slicne pizdarij(ic)e... Covjek si je dao oduska kod biranja tapasa.

Naravno, svaka skola se placa, no ova je bila ugodna, simpaticna i nije tako puno bolila kako smo ocekivali. Racun je s obzirom na obilje tapasa bio razuman (za ovaj dio svijeta).

Iskustvo: neprocjenjivo.

Odlucili i sutra posjetiti isto mjesto. Ostalo je jos tapasa za probu

Ola!

From Barcelona, live,
Rudarka

Naravno da imam službeni, a bome i privatni mail. Prvim se služim svakodnevno (da ne velim i češće ), a ovaj drugi u principu služi za neka sitna i rijetka dopisivanja, reklamno smeće kojim me zasipavaju svaki dan, a tu i tamo za neku nagradnu igru, gdje nikada ne dobijem ništa...

No, kako nam je ove godine okrugla godišnjica mature, tako sam još krajem prošle odlučila (i s nekolicinom cura iz srednje podijelila informaciju) organizirati susret.

S obzirom da je dio cura raštrkan diljem Europe (dvije čak preko bare, a nažalost jedna na Mirogoju ) moj je plan bio da prvo stupim u kontakt s njima, pokušam vidjeti tko može/želi doći i kada, te ostale iz Zg. obavijestim da je datum taj i taj. I lokacija ta i ta. Bez previše demokracije.

Prije nekoliko godina sam isto tako organizirala godišnjicu mature. U jednom me trenutku uhvatila panika oko neuspjeha - jer bi neuspjeh bio samo moj, a uspjeh je bio svačiji.. kako to već biva. Određene stvari - npr. menu sam pokušala dogovoriti glasanjem, no to je ispalo tako nemoguća misija, da ne spominjem jednu usidjelicu što je kvocala na super hranu (i nekih desetak kuna što je bio skuplji od drugoponudjenog menu-a) jer sam igrom slučaja ubola u tada "in" restač u gradu, a sve preko nekih veza, te sam shvatila da je bolje ne dozvoliti nekolicini (ne daj bože grupi u kojoj je više od deset cura/žena) bilo kakvu opciju biranja...

I taman kad sam se spremala krenuti s organizacijom, jer smo eto ušli u tekuću godinu, prošli su svi Božići i Nove, te skijanja i sanjkanja... prošli mi je vikend stigao sms od frendice kako je naša kolegica X počela s pripremama. Ali kakvima...

Ne bi tu bila neka nevolja da ista nije prolupala tokom godina, sve radi ishitreno i na rubu histerije, tako da ni najmanje nitko ne želi susret u njezinoj organizaciji.

No, kako dio cura iz razreda baš i nije upoznat s gorenavedenim činjenicama (a ja sam bila "sretni" vlasnik kojem je ista zasipavala mailbox i Facebook profil s hrpom sranja, kao i neke moje druge frendice što su isto osjetile na svojoj koži) ispalo je da se nas dvije javno prepucavamo oko organizacije.

Jer ista bjesomučno obilazi neke rupe tipa lokalnih pizzerija i skuplja ponude za feštu. Te ih svima šalje na uvide. Te inzistira da se ljudi odluče odmah i sad, jer eto - gužva je, ona mora prihvatiti jednu od ponuda...

Situacija za poludit. Box se hoće rasprsnut od unakrsnih mailova trećine bivšeg razreda. Drugu trećinu još nismo locirali. A treća...

Naravno da sam olako poslala energični demantij o kvaliteti istih lokala i situaciji da nam se nikuda ne žuri. Pa je dio dušebrižnika počeo istu braniti. Pa se ista počela ljutiti i prijetiti. Pa je Rudarka digla ruke od svega (jebe mi se za klopu i lokaciju ako se već neko tako usrdno gura u organizaciju ), pa je dio ljudi rekao da ne ide ako ne ograniziram osobno druženje..

Naravno, ista je Rudarku ispljuvala jer eto živi na selu i nema pojma ništa o restoranima u Zg. Moš mislit...

Zapravo mi je muka od punog mailbox-a, ludih predklimakteričnih baba i sranja u koji sam se uvalila. Pa zar to stvarno meni treba? Jer sada ako neka sitnica ne upali - ja ću biti kriva..

Ps. Bez obzira na sve prihvaćam savjet o dobrom finom i ugodnom lokalčiću koji bi mogao prihvatiti 20 middle age gospođa (i jednog gospodina!) na okruglu godišnjicu mature.

Sva sreća da odo na tjedna dana u domovinu sapunica... i hotel s pet zvjezdica.

Nek se svi *ebu.

Pretpostavljam da većina vas nikad nije (a možda niti neće) imati priliku da se opusti u tzv. spa ili wellness centru, tako da ćete sada dobiti informacije iz prve ruke!

Svaki put kad vidim one krasne slike ili spotove hotela s mnogobrojnim zvjezdicama pustim slinu na te neke hollywoodske tretmane. I na kraju mi se želja ostvarila. Doduše, ne baš u nekom hotelu...

U sklopu poklona vezanih uz uspješno završen akademski status dobih i poklon - bon za posjet jednom takvom zagrebačkom centru. Nije se meni baš išlo, no što je poklonjeno - red je i konzumirati. Pa makar i u posljednji trenutak.

Uglavnom, jedva smo uspjeli definirati datum i vrijeme (očito su prebukirani), te je stigao i taj dan. Objasnili mi da ponesem badić i to je sve. Naime, dobih spa tretnam od 2 sada opuštanja uz korištenje bazena i raznih sauna, te na kraju pola sata masaže. Ja sam doduše htjela odmah uskočiti u ovo posljednje, noo što se mora, nije teško...

Čim sam stigla, presvukla se u badić i zaogrnula dobivenim ogrtačem - krenusmo u kratak obilazak. Ovdje vam je bazen, tu se uključi bućkanje ovakvo, tamo onakvo (ono drugo nisam ni shvatila što radi), pa ovo je ova sauna, pa ono ona, pa tu se perete, tu je hladan čaj, tu vodica...

Sve je bilo haš-haš, tj. tiha muzika, polušapat, polumrak...

Na ležaljkama se nalazilo nekoliko prosjedih muških osoba koji su uglavnom knjavali. Tu si pomislih - uf, šta ja tu radim...

Krenuh u istraživanje - malo vodice pod tušem, pa u bazen (voda mrvicu prehladna za jacuzzi, ali idealna za plivanje, bazen duljine oko 10-15 m), pa ladan sokić...

Gledam na sat - a ono prošlo tek dvadesetak minuta. Damn. Što ću sad? A ništa, morat ću u saunu zagrijat kosti.

Tu sad nastaju problemi. Preporuka tete s početka priče je da se u saunu ide gol (tj. zaogrnut dobivenim ručnikom). Ali avaj, s obzirom na mješovitu skupinu nepoznatih osoba to i ne izgleda tako idilično. Svako malo ti nečija guzica prođe pokraj očiju. Ne, nije meni bio bogzna kakav bad, no sigurna sam da bi moja jedna prijateljica propala u zemlju od same pomisli da se skine u badić, a kamoli da kombinira opciju sa - bez badića...

Poslije sam se hladila, pa opet grijala, pa obukla, pa skinula, pa pojela jednu jabukicu i nezaslađen hladan čaj, meditirala (teško reći što to kod mene znači, no uspjela sam u polumraku prolistati neki ugostiteljski specijalistički časopis u kojem je ministar turizma Bajs ).

Masaža je bila o kej. I Rudarka i teta maserka su bile oduševljene da mogu komunicirati.

Uglavnom, ne mogu reći da mi nije bilo dobro. Doduše, malo dosadno (nisam shvatila da mogu sa sobom ponijeti mobitel kao jedan gospodin što se igrao s istim), ali osvježavajuće.

Drugo, nakon plivanja, bućkanja, saune i masaže bila sam umorna kao pas i jedva se dovukla doma. To se valjda očekivalo od wellnessa, zar ne??

Spavala kao beba.