Ne mogu se oteti dojmu da smo stvarno grupa bezveznjaka koju svaka kokoš može oblajavati...

Prvo mi nije jasno zašto se fakultet upustio u priču da ugosti bakicu skadandalozne povijesti - gospođu J. Reisman. Drugo, dotična je dama (da li je uopće lijepo da se tako izražam?) ispala bezobrazna i uobražena Amerikanka koja ne želi prihvatiti izazov pitanja neke tamo hrvatske mladeži?

Što je mislila? Da je došla negdje gdje je nitko ne razumije? Da smo zatucani seljaci sa onih nekih slika Rumunja iz daleke pripizdine? Gdje će njezine totalno sulude ideje promovirati kao američko čudo? Halo?

U ovoj priči nije bitan moj odgoj, moja stajališta niti moje opredjeljenje već čisto pristojnost prema mladim ljudima koji ne žele da ih neki kvazi-intelektualci i kvazi-znanstvenici omalovažavaju.

Zapravo mi se sviđa da je njezin prvi istup tako završio, pa će se možda ipak razmisliti da li oni u Saboru moraju / žele slušati takve pizdarije.

Da prostite - pa neki naši ridikuli su puno zanimljiviji i manje naporni od dotične "stručnjakinje".

Ajmo molim vas... damn...

Baš sam si mislila što pisati, a da se ne jadam kako me nitko ne voli i kako su svi protiv mene - kad ono izgleda da i Đapiću isti 'oroskop.

Nakon što je dig'o stranku na noge, magistrirao, odradio nekoliko saborskih šihti bez jedne pametne, uz'o pemziju, naravno saborsku... jebe se Đapiću što ga izbacilo...

Nažalost, u mojoj je situacija malo drugačije, no nije važno. Nemam snage opterećivati vas detaljima.

Doduše, zanima me jedna stvar (ovako kao jedno školovano biće) - da li je pokrenut postupak skidanja dotičnog magistarskog imenovanja, kao i one silne policijske diplome??

O doktoru medicine (s više fakulteta), doktoratu i ratnom putu onog Milanovićeva zamjenika ne mogu se odlučiti. Što je bilo prije - doktor u Banja Luci ili Zagrebu? O ratnom putu nek se bore oni koji su se stvarno borili u blatu, kamenju, na puškomet od neprijatelja.... no da.

Ajd nek me netko pametan utješi i veli da mi se horoskop mijenja naglo na bolje - da će pare s nema doć, da ću raditi samo zanimljive stvari uz razumne suradnike... ili tražim previše??

Kako me maloprije razveselila naslovnica Bloga - pa gle, ja blog(er) dana! Wou.

Sjećam se svoje prve naslovnice - kako sam bila ponosna što su me uvrstili. Doduše, ne sjećam se što sam pisala, no bila sam ponosna na samu sebe. Jako.

Pa onda cool lista - wou. Ni to nisam od prve skužila da mi netko nije ostavio poruku s čestitkom u komentarima. Znam da je to bilo dobrih godinu i nešto što sam redovito pisala, čitala druge blogere, komentirala....

U cijeloj toj priči - a bila sam sretna kad sam gledala Kruleta nekidan na tv, a isto tako i Udovca prošli tjedan (nešto nam je krenula - mislim nama blogerima ) malo sam i tužna jer se nemam kome pohvalili. Jer eto, kao samozatajna rib(ic)a nisam se baš hvalila okolo kako ja imam neki kakti "zlatni" blogerski status. Između ostalog i zato da ih (u trenucima ljutnje) mogu oprat, a da mi nitko uvređeno ne dahće za vrat...

No, anyway, hvala majci, hvala ocu, hvala voditeljima bloga i da - mir u svijetu. Mah mah...

Ja sam mislila da je hajdeze jedna ozbiljna stranka koja se bavi politikom. Ali onom pravom, a ne zajebancija (polu) pismenih magistara, doktora, politologa i tko zna koga.

Ako je stvarno istina da su raspravljali o izgledu i javnom nastupu žena - političarki, e onda je stvarno vrag odnio šalu. I onda se potpuno slažem s gospođom Dalić (kojoj ne znam koji je vrag falio u industriji, te se okrenula politici jerbo je deset puta više zarađivala kao menadžerica nego sada kao političarka, a pogotovo kad ju srditi Kara-Marko izbaci kao što izbacuje sve koji mu nisu niz dlaku ).

Anyway, za ove moje neupućene i gastarbajtere evo objašnjenja: na posljednjem je skupu (kako god to zvali) trenutno najjače oporbene stranke njihov predsjednik naručio nekog kakti stručnjaka iz područja PR-a tj. javnih nastupa te im je ovaj solio pamet s time da je osnovno načelo da političarke ne smiju nositi štikle. Pa mislim...

Navodno je bilo još naputaka o odjeći i sl. jer eto - nitko ne pamti što žena političarka govori ako se obuće u štiklu. Halo? Da li smo vidjeli koju političarku u opakom kožnom minjaku i onim Playboy štiklama? Jok.

Ali je zato svaki iole osvješteni novinar pisao, osim o djelima i govoru bivše predsjednice Vlade i o njezinoj odjeći. I to skoro pa svaki dan. Bilo je važnije što je Jaca obukla kod susreta sa Pahorom nego što je rekla. Ali - u tom slučaju je to bilo ipak važno. Jer je ona i svojim (nekima simpatičnim, nekima omraženim) bedževima davala određene poruke koje su - kao što kaže stara narodna "slika govori više od tisuću riječi".

U krajnjoj liniji, čak je i meni kao ženi ljepše pogledati nekog super sređenog (npr. Antičevićka je uvijek bila wou) nego ofucanog (da spomenem neke gospođe ministarke iz građevinskih resora?) ili s lošom i neurednom frizurom?

Naravno da mi idu na živce političari tipa Čobanković koji su si (ipak) mogli dati skrojiti odijela po mjeri umjesto onih nakarada predugih rukava. U ovoj priči o oblačenju - makar smo tek nedavno doznali da smo to mi (porezni obveznici) osobno platili, ali u ono Kanaderovo doba bilo mi je baš milo vidjeti Primeministra u fino skrojenom anjcugu.

Jebiga, to što je državni avion vozio bivšeg nam premijera do NewYorka samo na probe te iste odjeće, to je sad već drugi kraj opanaka...

Što još reći? Bez obzira što nemam baš nekih simpatija prema trenutnoj vlasti jer smatram da je nedorasla situaciji, da donosi krive i veoma loše odluke (pogotovo u sferi ekonomije), zapravo mi je drago da ovo jednoumlje koje se čak i ne prikriva nije trenutno na vlasti. I da će ipak uspjeti riješiti se prvog mu izabranog. Jer ovo je prestrašno.

Idem sad sve dobro pročitati kako ne bih završila u pržunu jer sam jelte nekog uvrijedila tako da me može sudski goniti.

Ja ću danas malo o fejsbuku. Ne da mi se više komentirati političku scenu uključujući neke predobre stanove (za puste funte kupljene) i slične zatvorske crtice...

Na fejsbuk sam se uključila iz jednog sasvim sebičnog razloga koji nije za javnost. A onda sam - mic po mic sakupila neki krug ljudi - što starih srednješkolskih prijateljica, što blogosvernih frendova do mlađahnih kolega i nepoznatih tipova za koje ne znam odakle su i što rade na mojem profilu.

Anyway, kakvih to imamo "prijatelja"?

Tip A - middle age kompjutorski osvještene dobrodržeće gospođe koje me cijeli dan - od trenutka kad otvore oči to trenutka kad zaklope obavještavaju što rade, kako rade, zašto rade....

Tip B - iste ili druge gospodične/gospođe - animal osvještene dame koje me svakodnevno zasipavaju informacijama o gladnim i ugroženim pesekima i nehumanim uvjetima raznih šinteraja. Uglavnom se radi o doggy friendly tipovima, kao da nema i drugih vrsta kućnih ljubimaca, prestrašno..

Tip C - mlade mame koje nadobudno šalju poruke o zdravoj prehrani malih beba (kao da mi nismo rodile i kao da to isto nije bilo moderno i prije desetak i više godina), te slike malih patuljaka u svim pozama - spavaju, bljuju, krevelje se, prvi smješak, prvi pokret, prvi korak, prvi rođendan... name it.

Tip D - muška čeljad koja se na fejsbuku prikazuje samo kada su u veselom društvu, na putu, jedrenju, skijanju..

Tip E - svi ostali neimenovani koji se samo povremeno prikažu, eventualno sitno lajkaju i njihov fejsbuk život završi na tome...

Tip F - muško/ženski tipovi koji mi pokušavaju uvaliti čudotvorne napitke za mršavljenje, krevetne pokrivače i usisavače, sve naj naj i ultra povoljno

Više manje su svi pokriveni. Da vidimo - imate li vi nekog zanimljivijeg od moje "moćne gomilice"??

Svako malo iskoči nam iz medija neki auto. I to ne bilo koji - ravno Audi A6 s brdom opreme....

Tu i tamo neki blindirani BeeMVe.

Posljednji u nizu su novi službeni automobili obavještajne službe koji su također tajna informacija. Zašto bi mi (jelte porezni obveznici koji plaćamo ta skupa čuda) znali koliko je automobila kupila služba koja inače sjedi i prisluškuje? Fakat.

Kao i skupa vozilica direktora kutinske Petrokemije koja se u posljednje vrijeme spominje kao jedan od razloga njegove smjene. I onih nekoliko načelnika općina što se ne znaju voziti u manje skupim automobilima...

Slažem se da je potrebno obnavljati vozni park i sigurna sam da postoji način obračuna starosti, kilometraže i raznih servisnih informacija o automobilu u odnosu na ekonomsku odluku o nabavi novog. Kada su troškovi održavanja veći od troškova nabave novog. O kej.

No, istovremeno bi se trebalo razmisliti o vrsti automobila, kategoriji, dodatnoj opremi (koja može uduplati cijenu dotičnog osnovnog modela)...

Je. I u mojoj su se firmi vozili službeni automobili. I to beskonačno i bez ikakvog reda i poretka. Je, čak je i teta čistačica koja si je bila dobra s tadašnjim dišom (koji je pak bio tako dobra srca pa je svima dav'o ) imala službeni mobitel, dok mnogi (čak i neki šefovi) nisu. No, stigla su druga vremena. Stigla su pravila u kojima lijepo piše tko, što, kako i zašto. I točka. Nitko se ne ljuti. Jer je sve lijepo definirano.

Tako bi trebalo i sa svim ovim načelnicima, gradonačelnicima, upraviteljima, ravnateljima i inim službenim osobama koje se hrane na državnim jaslama. Jer i oni su dio ove naše sumorne stvarnosti. A ne neki preživjeli dinosauri koji se još na kraju uvrijede ako ih se išta pita.

Šta mi imamo pitati u kojem se automobilu vozi tamo neki lokalni sitni političar?

Ne znam zašto, ali opet sam se začudila jednoj sitnoj informaciji koja se danas provukla kroz medije.

Naime, bivši ravnatelj zagrebačke kaznionice, nakon što je optužen za krađu keša iz zatvorske blagajne (to bi se zdrav čovjek zapitao kakva šuša u doba kartica i negotovisnkog plaćanja, no nećemo ), razriješen je te dužnosti, te - gle čuda - postavljen za upravitelja u Turopolje.

E sad, da li je ovo degradacija - pretpostavljam da je. No, da li čovjek kojeg su ufatili s prstima u blagajni, bez obzira u kojoj je fazi samo suđenje, može biti na rukovodećoj funkciji i to još državnoj?

Naravno da se ne bi doznalo za ovakve namještaljke da si dotični nije oduzeo život.

Koliko takvih malverzacija ima? Koliko je ravnatelja i upravitelja postavljeno na račun "političke podobnosti", a ne stručnosti? O kej. Shvaćam da nam ministri moraju biti političari, no da li i razni rukovoditelji moraju biti prvensveno podobni, a tek onda (možda) stručni?

Da sad ne spominjemo one razne magistarske radnje tipa "pojeo vuk magare" jer nam se i dalje dotični Prvi magistar (Đapić) cereka u facu jer mu nitko službeno nije oduzeo imenovanje. A čini mi se niti one diplomske radnje cijenjenih nam policijota. Glavno da su na vlasti. Damn.

E stvarno smo tutlavi što to dozvoljavamo.

Svi se zgražaju nad sudbinom one jadne dječice što je završilo jednom smrću i teškom zdrastvenom situacijom za drugo dijete. I ne reagiranje socijalnih službi.

Kao prvo - situacija je sigurno bila grozna, trajalo je puno više od nekoliko dana, stanari su navodno pokušali pozivom policiji barem pokrenuti zamašnjak državne administracije, no, tek se nakon tragedije počelo odmotavati klupko.

Da li su ovi u socijalnom dobro promotrili situaciju? Da li su samo odmahnuli rukom? Da li.... hm.

Teško je sada biti sudac. Doduše, nadajmo se da će interna revizija odraditi što već treba. Pronaći istinu.

Imam ja nekoliko primjera revnog rada tih istih prozvanih službi.

Naime, prije par godina je stigla plava koverta na kojoj je s vanjske strane bilo otisnuto: Podružna služba socijalnog, u nastavku - "opomena roditeljima XY" tj. nama.

Tete na pošti su skoro pa izmlatite Guzdu kad je došao podići premetnu preporučenu poštu.

A unutra piše: opomena nama kao roditeljima što je policija dana tog i tog u 22:20 ufatila našeg sina kako konzumira alkohol u jednom od naših seoskih parkića (svi ostali su bili punoljetni pa nisu dobili nikakvu opomenu). Sin je za nekoliko dana slavio 18 rođendan. Istodobno je moja prijateljica u susjednom kvartu pokušavala zaspati (zbog ranojutarnje šihte kad se diže u 5), a u parkiću ispod njezinog prozora su divljali klinci od 5 do 8 godina...

I sad ja mladoj teti u socijalnom (naravno da sam ih kontaktirala), nakon što se čudila što sam se uopće javila (jer ona pismeno nije zatražila naše javljanje i obično joj se prozvani roditelji ne javljaju) objašnjavala da mali nije pijanac, da se nije napio, da se mora javiti svaki put kad uđe u kuću, da je do 16 ima zabranu izlaska iza 23 h, a da se druži na način na koji je to radio nije neuobičajen za njegovu dob i sl....

Ona meni kao da mali ima 10 godina, a ja ga puštam da divlja, opija se i sl.... totalno nerazumijevanje.

Priča broj 2: Moj se nećak opekao pekući si jaja. Mali je vječno gladno (bucmasto) stvorenje koje nije moglo čekati da mu netko drugi to obavi. Tada je imao oko 11(12 godina. Slijedeće što se desilo je bio lom ruke (zrondao se negdje), pa je nakon toga doktorica objasnila zaprepaštenim roditeljima da slijedeću ozlijedu (ne vidim povezanost prve i druge) mora prijaviti socijalnom da oni malo vide što se u njihovoj obitelji dešava.

U obitelji koja s troje djece, šogoricom slavonskog širokog srca i punog strpljenja odgaja i svoju, i moju (moji vole doći u Zg. kod nje) i sestrinu djecu....

Eto vam primjera revnih službi koja bi morala štiti prava djece. Gdje trebaju biti - nisu, gdje ne trebaju biti - jesu.

Pretpostavljam da i vama idu na živce većina naših reklama. Imamo ih nekoliko varijanti:

- one koje vas namjernom iitantnom pojavom pilaju u zdrav mozak, no nažalost urežu vam se u pamćenje tako da htjeli - nehtjeli zapravo obave za što su i smišljeni (trudim se ne kupovati proizvode koji se na ovakav način reklamiraju)

- one koje vam zgodnom, zabavnom i štosnom reklamom zapravo izmame osmjeh na lice (dio onih reklama za razne pivske napitke)

- reklame za koje se vidi da ih je odabrao "gazda", a ne stručni tim koji se time bavi cijeli život (npr. Gavrilović, Kraševe reklame i sl.)

- one neozbiljne reklame tipa "oprano cijelo selo", izvlačenja detergenata iz ručnih torbica..

No, najviše od svega me iritiraju reklame koje zapravo zavaravaju kupca (što je de facto kažnjivo) - a to je da se čudotovorno mršavi i oblikuje tijelo noseći neke grozne tenesice, hrani groznim tabletama - i gle čuda - u želucu vam poberu sav špek i masnoću što ste unijeli hraneći se kolačima i sušenim mesom....

Da ne spominjemo dio reklama gdje bi i malo zdravog razuma i guglanja dovelo do stvarnih (drugačijih) činjenica nego što se spominju i tako zavaravaju gledateljstvo.

Ajmo se sjetiti nekih najgroznijih...

Koja sam ja francuska sobarica.

Baš kad sam mislila da će ipak ova šugava Vlada učiniti nešto pametno, a krajem prošle godine je mrtva - ladna otkantala hrpu "prvilegija" većini javnih djelatnika (svima?) sada su s prvom odlukom sve ujebali. I zasrali. I ne znam što bih zapravo ružnog napisala, a da bude shvatljivo.

Stvarno sam mislila da nam je banana i da nema smisla razbacivati se s novcima, pa bile one i božićnice (i dalje smatram da i simbolična cifra predstavlja pozitivan stav!) putni troškovi (poslije ćemo se čuditi što na selu nema doktora i profesora) te i javni sektor (gdje se zna da ima prekomjernog broja ljudi) mora podnijeti ovu težinu recesije.

I onda s prvom odlukom prvog radnog dana lupe pljusku svim tim ljudima kojima su uskratili božićnice, svim ljudima koji svakodnevno obijaju one liste izvješene na burzama rada, svima u trgovinama koji uz izrabljivački ugovor za sitno para odrađuju i svetke i petke....

Jer su ravnatelji, zamjenici i savjetnici raznoraznih institucija, raznih bezimenih agencija i zavoda dobili povećanje plaća za više od trećinu. I to baš na bahat način - provukli su kroz zakon prijelaz istih u status državnih službenika i uvalili im dobrih četiri do šest tisuća kuna viška.

Pa gdje to ima? Niti Todorić, niti Tedeschi nisu svojim suradnicima (koji im direktno donose profite) povećali nominalne plaće za takvu cifru. A-a.

Jer je baš zgodno da nam ministar skija, a ozloglašeni ministar financija ladi dupe u skupom hotelu zlatne arapske destinacije. Jer si mogu priuštiti. I jer - navodno - plaćaju poreze.

Ma nije ovdje riječ o slobodi kretanja i odlasku na odmor predmetnih nam "najdražih" već njihovoj bahatosti da to na ovakav način naprave i još k tome komentiraju. Jer ako nam svakim danom ribaju usta recesijom, nek se i oni prihvate istih pravila i za sebe. Stignu skijati i odmarati kad se maknu s naših očiju. Damn.

Nije mi žao što si je moj kolega priuštio skijanje u Francuskoj jer znam da mu je to jedino od dvaju odmora u godini. Sve ostalo odrađuje na pehaka u krugu svojeg malog mjesta. I ne preserava se da ide na neko wou mjesto, već neku francusku pripizdinu. I da, nosi sa sobom i sarmu. U višekrevetni apartman.

Čak onaj vikend odlazak Milanovića i nije neka lova, par stotina eura si čovjek sigurno može priuštiti. No, Linićev odlazak do Dubai-a i nekoliko (koliko?) noćenja u hotelu s pet ili više zvjezdica - e moj miki, to bome košta....

Čitam i slušam o onoj grozomornoj saobraćajki u jutarnjim satima u Zagrebu. Tri života izgubljena, jedna djevojka u bolnici, jedan mladi dečko s groznom optužbom i bez voljene djevojke....

Situacija, ako ćemo vjerovati medijima je slijedeća: mladić s tri djevojke vraćao se sa dočeka Nove godine (nekoliko minuta prije šest ujutro), u gustoj je magli pokušao sa sporedne ceste ući na glavnu kad je na njih naletio (vozeći glavnom cestom) drugi auto. Bum.

Prvi mladić (20 - 25) je bez kapi alkohola u krvi (što je iznimno pohvalno s obzirom da se radilo o dočeku Nove) kriv za smrt svoje djevojke i još dviju mladih cura.

Drugi vozač je s preko 1 promil alkohola vozio glavnom cestom.

Moje je pitanje - kojom je brzinom (koja definitivno nije bila prilagođena magli čim je u teškom sudaru ubio troje ljudi) vozio drugi auto? Da li je vozač, s obzirom na količinu alkohola kriv samo za vožnju u alkoholiziranom stanju ili je također djelomično kriv i za tragičan kraj troje mladih života?

Oduvijek me bilo strah ovakvih situacija - kad i uz najveću pažnju (doduše, nitko od nas vozača ne vozi uvijek i stalno po svim propisima i svim prilagodbama, nemojmo se zavaravati) dođe do nesreće u kojoj si osobno kriv. Prestrašno.

Doduše, moja osobna iskustva sa saobraćajnim nesrećama su bila slijedeća:
- slijetanje u jarak pun snijega (kolega vozač, friško stigao s puta iz Rusije, pa je bio kakti "iskusan" vozač na ledu ) i
- stani - kreni - stani - buum na tzv. "zelenom valu" kad sam s trideset na sat razvalila neku staru kantu, dok je na mojem auto ostala sitna rupica na registracijskoj tablici .

No, i dalje sam tužna kad se desi nešto ovako strašno. I kad nevini ljudi stradaju. Tu uključujem i ovog mladog dečka.

Ps. Doček je prošao tak - tak. Zadržala sam se na poslu, došla doma na večeru (uključujući goste, ali ne u broju koji smo u startu očekivali), izljubila se u ponoć i zalegla oko jedan. Točka. Vidjeli i bolje, jeb** i gore...

Čvrsto odlučila da slijedeću Novu dočekujem daleko od svih poznatih. Na nekoj luudoj lokaciji.