Čitam i slušam o onoj grozomornoj saobraćajki u jutarnjim satima u Zagrebu. Tri života izgubljena, jedna djevojka u bolnici, jedan mladi dečko s groznom optužbom i bez voljene djevojke....

Situacija, ako ćemo vjerovati medijima je slijedeća: mladić s tri djevojke vraćao se sa dočeka Nove godine (nekoliko minuta prije šest ujutro), u gustoj je magli pokušao sa sporedne ceste ući na glavnu kad je na njih naletio (vozeći glavnom cestom) drugi auto. Bum.

Prvi mladić (20 - 25) je bez kapi alkohola u krvi (što je iznimno pohvalno s obzirom da se radilo o dočeku Nove) kriv za smrt svoje djevojke i još dviju mladih cura.

Drugi vozač je s preko 1 promil alkohola vozio glavnom cestom.

Moje je pitanje - kojom je brzinom (koja definitivno nije bila prilagođena magli čim je u teškom sudaru ubio troje ljudi) vozio drugi auto? Da li je vozač, s obzirom na količinu alkohola kriv samo za vožnju u alkoholiziranom stanju ili je također djelomično kriv i za tragičan kraj troje mladih života?

Oduvijek me bilo strah ovakvih situacija - kad i uz najveću pažnju (doduše, nitko od nas vozača ne vozi uvijek i stalno po svim propisima i svim prilagodbama, nemojmo se zavaravati) dođe do nesreće u kojoj si osobno kriv. Prestrašno.

Doduše, moja osobna iskustva sa saobraćajnim nesrećama su bila slijedeća:
- slijetanje u jarak pun snijega (kolega vozač, friško stigao s puta iz Rusije, pa je bio kakti "iskusan" vozač na ledu ) i
- stani - kreni - stani - buum na tzv. "zelenom valu" kad sam s trideset na sat razvalila neku staru kantu, dok je na mojem auto ostala sitna rupica na registracijskoj tablici .

No, i dalje sam tužna kad se desi nešto ovako strašno. I kad nevini ljudi stradaju. Tu uključujem i ovog mladog dečka.

Ps. Doček je prošao tak - tak. Zadržala sam se na poslu, došla doma na večeru (uključujući goste, ali ne u broju koji smo u startu očekivali), izljubila se u ponoć i zalegla oko jedan. Točka. Vidjeli i bolje, jeb** i gore...

Čvrsto odlučila da slijedeću Novu dočekujem daleko od svih poznatih. Na nekoj luudoj lokaciji.