E, jebemmumater, al se Ribafiš raspiso o svom šupku, sranju i daskama za vece.

Zato ću ja kontrirati s postom o giniću. O tome danas piše i Tedica!

Ne znam zašto frajeri doživljavaju naše odlaske ginekologu kao nešto strašno erotično.

Ma moš' mislit. Nažalost, većina frajera ne mora ići na pregled prostate ili sličnih unutarnjih organa, pa ne možemo kvalitetno podijeliti osjećaje posjeta ginekologu.

Htjele mi ili ne, ali barem jednom godišnje dođe vrijeme da se ode na kontrolu. Uzimanje brisa, pregled ultrazvukom, .....

I kak si to frajeri zamišljaju?? Da mi svršavamo raskrečene kod doktora?? Jel vi svršavate kad vam netko rošta po šupku?? Neee...????

Anyway, da vidimo kakvih sve ima ginekologa??

Imala sam iskustva s doktoricom (u Klaićevoj). Jako fina, draga žena koja je imala razumijevanja za moja mladenačka lutanja.

Moj drugi ginić je bio doktor, koji je doduše odlično vodio moje (problematične) trudnoće, ali s druge strane je bio vulgaran stari kenjac koji mi je, uz što me pregledavao, pričao "masne" viceve i ludo se zabavljao sa sestrom, kojoj su ti isti vicevi bili smiješni. Meni ne.

Onda ih je bilo nekoliko (po bolnicama) jako grubih frajera... Brrr...

Moj sadašnji ginekolog je fini gospodin, koji je jako nježan kada treba staviti (kako li se zove onaj čudan stroj) ono hladno metalno u mene onako uznevjerenu, koja bi najrađe stisnula noge zauvijek!

Kad mi je zadnji put vadio spiralu, imam osjećaj da je bio više zabrinut da me ne boli od mene same.

E, to je doktor kakvog volim.

Sva sreća da ga srećem samo jednom godišnje!!

Neki dolaze, neki odlaze, neki se vraćaju... kao i u real life-u, tako i u ovoj našoj (maloj - velikoj) blogosferi.

Još je davno otišla Tehnožena. No da, na nju su bacali blato od samog početka njenog pisanja. Pa šta ste vi htjeli? Nije ona "rocket scientist"! Njena je (možda) mana bila što smo svi znali tko je...

Isto se ponavlja sa Opaljenom. I ona je poznata. I ona to ne skriva... A onda svi od nje očekuju postove nivoa Nobelove nagrade za književnost...

I ona odlazi... Tj. već je davno otišla, no sada nam se i službeno javlja da odlazi... Bay baby...

No da, vraća nam se Jazzie!
Valjda će i to osvanuti na naslovnici. (sad sam malo zlobna, jebi ga...)

A mi ostali smrtnici i dalje rintamo....

Ćaos....

Pa sad, neću ulaziti u detalje da li smatram da je Glavonja kriv ili nije za (doduše, taj dio mi je pomalo mutan, nitko ne detaljizira što se dešavalo ili nije davnih ratnih godina) ono što ga optužuju.

Ali da je postala farsa - hoćel' ili nećel' Ga odvest u pržun. Da se sam odvezao (skoro uz limenu glazbu) iz Slavonije u Remetinec, dok je istovremeno, u ovo doba kad ja sjedim usred dnevnog boravka s kompom u krilu i bežićno sam direktno na blogu, neki šalju autom kuvertu s nalogom za uhićenje...

Da sada traži (i dobije) televizor i dnevnu tiskovinu...

Pa, molim vas lijepo.....

I sad još odbija hranu.

Kaj je Glavonja?? Ne paše ti meni???

Update o bananama:

Vidim da ste kao znatiželjne stare babe! Skoro kao Kraljica Majka. Pojednoh pod b) - s nožem. Pilala sve u šesnaest. A frajeri se grozili... He he.. (kad im je mašta tako bujna).

Zamislite si situaciju:

Sjede za konferencijskim stolom njih 13 - 14 muškaraca i rudarka. Na stolu voda, sokići, grickalice i zdjela sa voćem.

I traje sastanak....

Pije rudarka vodu (pazi na liniju!), trudi se da ne posegne za grickalicama...

I nakon nekog vremena, odluči se rudarka za bananu. E sad, problem je kako da pojede tu dotičnu bananu, a da svi ovi ostali ne krepnu od (po)smijeha, da ne velim aludirajućih pogleda, namigivana i ostalih sranja.

Ona će:

a) pojesti bananu a la vulgaris, ako znate što mislim

b) uzeti nož, prepilati bananu na nekoliko malih kolutića (možete misliti kako su se neki stepli na pogled prema nožu) i elegantno ubacivati u usta male komadiće

c) u nedostatku noža, oguliti bananu i pokušati ju s prstima prelomiti na manje komadiće

d) odustati od banane... ???

E, baš se osjećam kao zadnja radnica na traci, da ne velim "šljakerica"- koja mora u jutarnju šihtu u šest!!

Zašto??

Evo, trenutno sjedim u kuhinji i kuham... (računajte da je sada već 6:30, a počela sam prije pola sata)

Da bi dječica imala šta jesti, dok se mama "guzi" na nekim sastancima koji će potrajati.... dugo iza mog radnog vremena.
A pošto su ostali u grupi, recimo "timu" - muškarci - oni si moraju samo organizirati da im (eventualno) žene danas podignu djecu u vrtiću...

Tako da ja sada, ovako u ofucanoj trenirci i majici koja mi glumi piđamu - radim.

Onda ću se zbegecati - i eto vam dame...

Takav je život.. čupav i dlakav! Zašto ga netko nije zdepiliral??

Bila mi je jučer u gostima mala nećakinja. Slatka, slatka curica od 19 mjeseci.

Priča "tata" (onako mekano), "njanja" (seka) i sl. stvari. Kad ju zoveš - dođe "dođi teti da pomiriši guzu"...

I kako si ne bi priuštio jednu takvu malu slatku djevojčicu / dječaka ???

I gdje je sad tu kvaka?

Kad čovjek ima neke godine (jelte kao ja, ili još gore - dobrih deset godina više - kao Madonna) malo je teško proći kroz trudnoću, porod, probleme mastitisa, postporođajne depresije, ostataka hranjenja "za dvoje", da ne velim da te tek u nekim godinama počnu ozbiljno shvaćati na poslu, a još nisi prestara baba da bi te totalno otkantali i bacili u zapećak....

I šta onda radi jedna (bogata) žena??

Posvoji si crnče.

E sad, ovo gore zvuči jako ružno, ali zapravo to nije tako. Sad ću vam objasniti!

Jadni (dotični) mališan bi odrastao (ili umro od neke boleštine) u neimaštini afričke zabiti, bez dotičnog oca koji se sad špinči po svim ciesen i bibisi televizijama.

A sad je bauk - žena, vještica otela njegovo predragocjeno dijete u zločesti bijeli svijet!

Ma fak!

Pa da ga odgaja dadilja, još uvijek će mu biti puuno puno bolje nego što bi mu bilo da ga nije izabrala Madonna.

I za kraj: da ima načina da se u ovoj lijepo našoj može posvojiti (čisto sumljam da bi ja, kao roditelj dvoje dijece dobila na usvajanje dijete, kad toliki parovi ne mogu biti, pa makar i ovakvi ne-biološki roditelji) neko malo tužno dijetešce - ja sam prva u redu!!

Eto, pita Fanny kako Kraljica Majka.

Pa sad, na našu žalost ili sreću - baba bu doživjela stotu.

Kako?? Lako!

Na biciklu!

Baba si je kupila (da vas podsjetim, ima operaciju srca, pejsmejker, premosnicu, bok te pitaj kaj sve ne) sobni bicikl.

I sad trenira!! Eto....

Mrzim kad me prodavačice prevare. No dobro, nitko me nije zakinuo za par lipa (što obično rade po kioscima i dućančićima), već evo šta se desilo:

Dođem nekidan u Megastor knjižaru u Bogovićevoj s malim (narandžastim) papirićem.i natpisom školske knjige za prvi srednje. Cura još uvijek nema tu neku knjigu, a pošto živimo na selu, malo je teže odrčati u Zg. po dotičnu.

Anyway, mačka mi da knjigu u ruku, ja se još malo promuvala po knjižari (nema više niti jedne D. Leon što ju nemam, fuk, a zapravo sam zbog toga došla), platim, pošaljem frendici sms - "knjiga kupljena". I super pet.

A onda, usred našeg sela otkrijemo da sam dobila knjigu za nastavnike. Pa mislim???

Znam, znam, trebala sam provjeriti. Ali, znate one trenutke kad veselo uzmeš stvar / majicu / knjigu / hranu u ruke i odeš do blagajne?

No da, znalo mi se desiti da dođem doma s krivom veličinom, ali to sam si sama kriva, (jednom je bila frka sa ski hlačama na rasprodaji, jer nisam bila sigurna da će me onaj drugi broj što sam isprobavala čekati)

I što sad?? Osim što imamo beskorisnu knjigu, osim što dijete još uvijek nema original knjige, osim što moram (ponovno) u sam centar metropole (što izbjegavama koliko god mogu)....

Pa jesam li bolesna???

Sad se vi pitate zašto??

He he. Bijah (kako volim aorist) u najnovijem trgovačkom kompleksu u našoj najdražoj metropoli. Dućani ko' dućani. Puuno dućana na hrpi.

Da li sam vidjela što posebno? Pa, baš i ne...

Da li je zgodno? Je..

Da li je drugačije od npr. mariborskog EuroCity-a?

Mrvicu i je. I to je onaj dio s klopom. Ovdje je (čini mi se gore na katu) dio za neke kvazi - fast food restoračiće. U EuroCity-ju (uvijek) pojedemo u slatkom mexičkom restoranu (u sklopu centra), odmah pokraj McDonald's-a. Tako da klinci pojedu svoje McSomething, a mi ih vidimo iz našeg čoška gdje poklopamo nešto fino fino plus (naravno) Corona ili Coronita..

Unas ima (u KingCrossu) meksički restorančić. Za ono što ti daju kao obrok, definitivno je preskupo. Ne velim da nije fino, ali brate mili, ako sam ja (sa svojih 50-ak kg) gladna, kako li je tek jednom punokrvnom muškarcu?

Da se vratimo na početak. Da odgovorim na pitanje: Nisam ništa kupila!

Pa zar možete vjerovati??

I da, nisam ušla u famozni InterSpar. Ne da mi se vući špeceraj iz Metropole (osim ako nije u pitanju Metro). Onda sam se sjetila kako nam je taj isti Spar u Grazu bio izvor kupovanja, osim špeceraja, malih slatkih plastičnih kutija i kutijica, male bijele tehnike, majica, donjeg veša, gaća.....

Kako li smo jadno izgledali u očima tih dotičnih Autrijanaca??

To si mogu tek sad zamisliti!

Ima narodna izreka: "Sveti Luka ruke huka" što bi značilo - stiglo je vrijeme mraza, zime, snijega...

Ovom prilikom čestitam jednom mladom zgodnom Luki(ci) imendan!!

Ps. U to ime jeli kesten-pire. Mmmmmm.......

Pps. A ovdje možete pročitati nešto o svecu.

Ah... (sada zabacujem šal kao Miss Piggy)....

Jučer smo se kulturno uzdizali.... (sada zadižem svoju "njušku" visoko u zrak)...

Gledali smo (u predpremijeri, molim lijepo!!) predstavu Mire Gavrana "Sve o muškarcima". Samo da znate. Tak vam je to kad živite na selu!!

Ps. Zaboravih vam napisati da su se ljudi "tukli" za karte! Nisam baš sigurna da se to dešava i u našem dragom velegradu, osim na premijere - gdje zapravo dolaze napirlitane "zvijezde" kojima su podijelili karte.

He, he, ja sam od onih Hrvata što znaju njemački kao Zuhra u onoj reklami za jednu auto - kuću. Znate već:
- "unter" - veš
- "kurbl" (pojma nemam kak se piše)
- "guten tak" (he, he, znam da se piše Guten Tag!)
- "ćus"
- "folcvagen" koji se piše sa nekim glupavim "V"...

Ali, od danas se sve mijenja!! Neće meni moj nećak nešto "ih bin.." a da ga ja ne razumijem!! Krenuh (konačno) na učenje njemačkog!!

A sad complitely diferent:

Zapravo mi fali nekoliko emisija (u doba između 17:00 i 18:15) a to su:

- naravno, "Sanja" (doduše, nekad su bile jako glupave teme, ali onih dvaput mjesečno nisam gledala)
- "Kochduel" (kako god da se točno piše) na WOX-u (oni su mi bili baš simpatični, uključujući voditeljicu, za razliku od naših iritirajućih voditelja "Krušaka i jabuka" - u kojoj sam jednoj emisiji i ja sudjelovala, i pobijedila)
- ma pristala bih na bilo koju suvislu emisiju, na bilo kojem jeziku (u nedostatku boljeg gledam FTV jer, ako ne gledaš kako šeću vješalice po nekim pistama, puštaju u pozadini dobru muziku) samo da nema onih, sad već na dva programa istovremeno sudskih neljudskih anti-glumačkih emisija. Bljak. I to baš u doba kada mi je televizična pozadina jako potrebna - u kuhinji!!

I za kraj, da li sam vam već rekla da sumljam kako će na BB pobijediti onaj feminizirani tip (doduše, koji ima najviše soli u glavi!)... ili strankinja koja (doduše simpatično) miješa padeže i kad se uzbudi priča totalno nerazumljiv hrvatski jezik!

Živjeli mi obični građani lijepe naše!!

Kako bih izbacila iz sebe sav (poslovni) stres - bacila sam se na kolače. No da, nije mi baš bio plan napraviti sve što sam napravila nego sve je počelo jako benigno..

Naime, Guzda voli, da ne velim obožava tortu od kokosa iz ove kuharice. Meni se isto sviđa jer nema klasični biskvit, već se biskvit peće od bjelanjaka, šećera i kokosa. I krema (naravno, kuhana) od čokolade. Mmmm...

I tako sam počela s tortom. A onda sam si mislila - kad već to radim, ajde još i kekse.

Keksi su oni klasični starinski keksi koji se vrte kroz "flajšmašinu". A oni su odlični zato što su, osim jaja, brašna i šećera u njega ide i puter (oliti maslac). Zato su i dobri!

A onda sam još ispekla i štapiće od lješnjaka (ružno izgledaju, ali su super)..

I američke kekse, tzv. cookies...

Jesam li pretjerala??

Sad sam umorna kao pas, no, moglo bi se reći da sam izbacila stres iz "tela"....

Update: Pa ne vrijeđajte me, ja sve što radim, radim po punim, pravim, po mogućnosti starinskim receptima. Anyway, recept za američke cookies:
- 2 jaja
- 15 dkg šećera
- 15 dkg margarina (ili kombinacija s putrom - recimo pola/pola)
- 20 dkg brašna
- prašak za pecivo
- 10 dkg grubo sjeckanih lješnjaka
- 10 dkg nožem rezane čokolade za kuhanje

Sve izmješati, u principu treba još dodati brašna da bude tvrđe inače se hrpice ravuku. E da, posložiti u male hrpice i peći.
Eto, ne može biti jednostavnije. Najteži dio je rezanje čokolade!

Živčana sam ko' pas. Mrzi me kad me na poslu pokušavaju gurnuti do krajnjih granica izdržljivosti.

Ako imam sastanak, ne mogu biti na drugom sastanku..

Ako moram otići na neku drugu lokaciju (čitaj voziti se sat - dva), ne stignem očitati mailove, napisati izvještaje, zapisnike sa gore navedenih sastanaka..

Ako sam na drugom sastanku, ne stignem podnijeti izvještaj sa prvog sastanka..

I definitivno ne želim ponijeti posao doma, jer tako i tako, ima dana kad se s posla vratim kući debelo iza službenog radnog vremena!!

I nek se jebu svi koji mi zapravo nisu pravi šefovi, a ponašaju se kao da mi jesu. A moja dobra pristojnost mi ne dozvoljava da im u lice velim - Fuck off!!

Ps. I nema kategorije - posao... (jer riječ karijera znači nešto sasvim drugo)

Pa, mislim da nema smisla da ja kao punokrva (ofarbana) plavuša ne komentiram buduću utakmicu.

Ak' su svi frajeri u ovoj državi sposobni da postave svoju verziju dike naše nogometne (ak' naši popuše - sigurno će biti da je Bilić pustio na teren neke "krive" a ne njihove "prave") crveno-bijele kockaste, mogu valjda i ja tu malo komentirati.

Iz nekog razloga svi intervjuirani (danas slušala na radiju) englezi su tvrdili kako su njihovi pušiona i da će naši možda pobijediti ili izjednačiti (ak' ne popuše - mislim da nema više opcija, jel tako?). Živi bili pa vidjeli.. Malo sam skeptična, no - never knows..

Ako je omjer za pobijediti 1: 1,5 (he he i to su mi danas objasnili) - to valjda znači ako staviš u kladionici 100 kn - dobit ćeš 150 tj. zaraditi 50. Ako staviš 1.000 - zarada je 500, a bome i pušiona 1.000 ćuna. Jednom riječju, niti kladioničari nam baš ne daju prevelike šanse. Ili se varam??

I za kraj, jedna za Ribafish: bijah u pivnici u Ivanić Gradu. Pivu su davno prestali kuhati, no klopa je i dalje ostala dobra. Eto, sjetila se tebe.

I za kraj (direktni prijenos od Kraljice Majke): na Maksimirskoj ludnica, svi kafići puni, vlasnici trljaju ruke (a majku im njihovu, poslije ne žele platiti zajedničku potrošnju vode i grijanja!!)

Update: Nebreš bilivit, pa naši su ih rasturili... Svaka čast Biliću, šta li im je rekao da tako trče (konačno) po terenu... a onaj busen će psovati englezi... he he.... da i njih trava dođe glave (tj. gola)...

Ne znam da li to znači da starim ili da se jako dobro držim, ali...

Ali... prije par godina nisam si zamišljala život tako da svakom žlicom u usta (valjda tu ima i - no da to nije "profesionalna" ali može se reći "kućna" deformacija, jelte zbog kućnog dijabetesa) razmišljam koliko je nešto slatko i masno, da ne velim - zdravo i nezdravo..

Da razmišljam i trudim se vježbati redovito. I to ne zbog nekog bogznakakvog izgleda jer ono što se mi rastežemo baš i nije neki tretman za mršavljenje već zbog zdravlja (no dobro - i "tonusa" guze, he he)..

Da pazim što kupujem (joj i Oprah-ine emisije o izboru traperica) i kako mi stoji, da ne velim da sam počela i boje usklađivati.. bljak..

Da sam počela nositi i nakit, i to ne bilokaj, već nešto što se šljašti i žuti... (sramim se, ali eto, ja sam ko' Petko..)..

Čak imam i par štikli u ormaru, ali ubi me bol u nogama kad to navučem, pa onda vozim auto u jednima, malo hodam u drugima, a obično imam još neke "za štrapac" u gepeku.. koma!

Eto... zapravo, ovo na početku je bilo retoričko pitanje. Čak i ne želim neki pametni odgovor za vas...

Jutro, 6 i nešto malo pride.

Pišem, klik simo klik tamo, srk (nesa)... i ode sve u - (da ne velim vjetar) soc... Kojeg u nesu nema. Jebi ga.

Anyway, bijasmo jučer u Fužinama. Guzda je nešto pomagao prijateljima u nekoj (sorry, ali zaboravih točan naziv) nevladinoj udruzi, usput smo isprobavali neku staru kantu tj. Audi iz '98 (nemreš bilivit - ide više od 230 km/h!!) i malo mezili...

Znate već priču sa zatvorenim restoranima u Varaždinu tokom Špancirfesta (a možda i šire - svake nedjelje), a ovdje totalno kontra priča.

Guzda odradio što je trebao, mi popričale (he he, zapravo je Kraljica Majka pričala, a ja čeznutljivo gledala u knjigu koju bih rađe čitala, ali ne, ne, dobra kćerkica je pozorno slušala monolog...), i - došlo vrijeme za podnevni obrok.

Tu počinju problemi. Kako smo išli iz jednog restorana u drugi, a svi puni ko' šipak, već je polako postalo frkovito s vremenom za hranjenje Male.

Nakraju, uspjeli naći slobodan stol u Lovačkom domu.

Menu? Mmmm......

Probali nareske od divljači (to sam već jela, pa sam znala što me čeka), probali žablje krakove (dobro, ali baš nisam bila voljna prolaziti one psihološke barijere kad se isprobava neka nova hrana), krmići u umaku od vrganja, vrganji na maslacu i za kraj - savijača sa borovnicama.

Ma, što reći???

Ubili se u klopi.
No da, sad ćete pitati za cijenu, jel tako?? Ne računajući benzin i autoput (čini mi se 45 kuna u jednom smjeru - Zg - Vrata), klopa je bila povoljna - nas je bilo 4 odrasla i Mala, uz predjelo na drvenom pladnju, porciju žaba (za probu), juhica za bak(ic)u, svima gl. obrok, cuga... 400 i nešto sitno kuna. Po gužvi tablica na parkiralištima restorana očito da Riječani vole doći na finu papicu na kontinent.

Ne mogu reći da mi je vikend propao.

Ps. Naravno da smo dovukli još pravih, sviježih, tvrdih goranskih vrganja. Sušilica radi bez prestanka!!

Znam da ćete mi se smijati, no fak ju!

Ujutro zove Guzda: "A da pozovemo Kraljicu Majku da dođe k nama?"

Naime, za sutra je plan da se ode do Gorskog kotara, na izlet, u neku posjetu, whatever...

Pošto se baba na mene duri već danima, ostavila sam njezinom zetu tu čast.
I gle, baba pristala.

I što sam radila cijelu subotu dopodne?

Imagine! (all the people...)

Nema što nije oprano. Nema što nije zglancano. Nema što nije pospremljeno....

Eto, dobar povod - čista kuća!! (to bi mogao biti neki zgodan slogan za reklamu!)

I ovo stavih u kategoriju sex i zdravlje! (nek se zna)

I da: čestitajte mi 400-ti post!!! Šifila!!!!

Ma, joj, kak ste svi pametni...

Naravno da smo sušili gljive i bez te vražje sušilice. Ali u čemu je problem??

Prvo: dok se suše - smrdi ko' vrag.

Drugo: ne mogu se sušiti vani - em je vlaga, em je već hladno.

Treće: ne mogu se sušiti u kući, nemam mjesta da to posložim, razvučem i sl. A i ono pod prvo.

Četvrto: znači ostaje garaža ili neka ostava - moraš paziti da se ne zapraše, da ih mačak ne zapiša..

Tako da mi ne pametujte šta da radim s gljivama. A znala sam ja potrošiti i puno bedastije svojih 150 kn. Sad već zvučite kao Kraljica Majka!

Htjela sam napisati nešto sasvim drugo, ali sada se ne uklapa u gornju priču.

Pa sad, vidim da vas više zanima sušilica od male Rudarke.. ccc...
Nađoh ovo svemirsko čudo, no moja je obična, najobičnija.

Naravno da ima one pregrade - tanjure, ali i samo jedan gumb - on i off, a ne digitalne senzore i automatsku regulaciju temperature i bok te pitaj šta...


Kupljena je jučer u Metro-u i košta oko 150 kn. Dobro da nisam tražila najpovoljniju, pošto čujem da "u Pivca" nemaju pojma za to čudo.

Gljive se suše već satima, a ne samo tri sata kako nam je izreklamirao kolega na poslu. Lijepo piše u uputsvima 3 - 15 h. A ja naivac povjerovala tipu. No da...

Ps. Jebem mu miša - ili da bolje napišem Vicka - pričao je on lijepo ujutro nešto se zatvorilo, nešto se obilazi, nešto gužva negdje ("Buzin - ma neee, ne idem ja tamo") - šta mislite gdje sam provela nešto više od 120 minuta, da ne velim dva sata - na jebenoj obilaznici gdje me bacilo van, pa kroz Novi Zagreb, pa.... kenja....

Htjela sam vam se lijepo ujutro javiti. Znate ono moje javljanje prije 7 uz nes. No, avaj, vrag nije radio. Mislim na blog. Ostalo je radilo.

A jučer... zaseksala sam se (skoro) ko Fata. Kako?

Sjedim ja na podu, u krilu ovaj stroj što mi je i sada u krilu, a baterije se pune.. Nisam ga htjela skidati sa struje pa sam zato završila na podu kad su me izbacili sa stola u kuhinji.

I ja se lijepo dignem i krenem...

I proletim kroz vrata, odbijem se o štok, a žnjora od vražjeg kompjutora meni oko nogu.

Kao što vidite, stroj je ostao cijeli. Ja sam završila sa laganom masnicom (spasio me štok od vrata) i rukoboljom.

No da, boli me i guza. Ne ne, ne na tom dijelu što ste pomislili. Bole me mišići... to od vježbanja. Počela je sezona fitnesa i kod nas na selu!

Hitro završavam. Stiže Guzda u plavoj strijeli....

Little update:
Pogledala jednim okom BB - čovjeće, tamo su se svi posvađali oko jednog frajera. Ako sam ja to dobro shvatila. Tj. dvije žemske se svađaju oko tipa, a ostali asistiraju - malo šuškaju iza leđa prve, malo iza leđa druge, a malo tračaju s frajerom. E, na šta nam spao BigBruder - na sapunicu, jebate.

Inače, danas kupila sušilicu voća i povrća. Stiglo i nešto vrganja, tako da cijela kuća smrdi (ili miriši), kako god uzeli po tim je*enim gljivama....

Tko kaže da nema cvijeća u jesen - laže!!

I što da kažem nakog cijelovikendskog čekanja da se taj vražji blog odblokira? Koliko vidim - još uvijek mi komentari odlaze u vjetar!!

U subotu smo bili na jednom pravo - selskom krštenju. Znate ono - idete glavnom cestnom, pa sporednom, pa još sporednijom od sporedne - i voila - usred sela. Doduše, nisam sigurna koliko je tu blizu ili daleko bivši poljo-ministar (i njegov stari na seoskom groblju), ali tu sam bila.

Kako je bilo? Čudno. Kako je čudno da ljudi tako malo znaju, a opet - mirno žive svoj život...

I sjetila sam se filma "Selo moje malo" - i onog doktora. Kako bi bilo dobro biti doktor ili neki inženjer u tako malom slatkom zabitom selu. E da....

I da, još za kraj dva kratka izvještaja i jedna slika.

- Kraljica Majka se i dalje duri.
- Bilo je i metaka...
- A sad slika...