Muke... po T-comu (a ne Marku)

31.08.2006.

Konačno sam ovdje... konačno!!!!

A sve je počelo benigno...

Naime, račune plaćam preko interneta (ipak sam ja moderna seoska domaćica!). I da, naravno da na računima ne čitam ona sitna slova..

Tak i tak sam uvijek nekome dužna (barem jednu ratu).

I da, dan prije mora - veli meni Nasljednik - "zvali su iz T-Coma, nešto kao aparat, da će nas isključiti, da nije plaćen neki račun".

No dobro, izvadim ja sve svoje papire, nazovem tamo nekog "operatera" - u nastavku teksta O koji mi odlista da nisam platila račun iz 5-6 mj. A meni piše da sam ga platila. Naravno, još prije tih mjesec i nešto dana.

Ok. Ja nazovem PBZ da vidim kako se izlistavaju plaćeni računi (naravno, kliknula sam prvo da mi za 5 kn doma pošalju račun, a tek onda - onaj koji besplatno odmah mogu izlistati).

Nazovem ja opet O (naravno, javi se drugi operater) i sve ispričam. Ispalo je kako sam zeznula "poziv na broj" - koji sam povlačeći ispunjene obrasce - ostavila stari (u tom pozivu na broj se VIDI moj broj telefona!!). Mačka (O) je tražila da joj to hitno faxiram, ja ostavila broj mog mobitela (sve lijepo ženi objasnila da iduće jutro idem na more i ne želim isključenje kad se vratim)... čak sam drugo jutro u 7 nazvala opet onaj besplatni broj i dobila nekog novog O koji mi uvjerio kako je mojj račun u postupku. Silly me!!

Vraćamo se prekjučer doma, zvoni mob (u vožnji) - Guzda urliče u slušalicu - isključili nas. Pokušavam mu ukratno objasniti problem kako bi u lokalnom T-Comu mogao nešto učiniti. Naravno, kao pravo muško - tamo se samo dobro izvikao i ostavio problem ženi (oliti meni).

Dođem doma i odjurim u T-Com.

Nakon duboko odbrojanih sto naprijed i rikverc - s mačkom lijepo dogovorim da ću PONOVNO platiti taj jebeni račun, a uz to tražiti da se pronađu mojih 267,67 kn i s time prebiti neki slijedeći račun. Sve smo to lijepo odradili, ja ispisala neke litanije - i veselo otišla doma. Stvar riješena. Šipak!

Slijedeći dan (jučer) čekam uključenje. Ne da mi vrag mira pa zovem opet O. Tip veli da je sve u postupku. Ok. Opet čekam.... Negdje oko 16 h ponovno nazovem i (ovaj put mačka) O mi veli kako mi je istekao rok za uplatu i računa od 7 mjeseca i da i to moram platiti... Meni para na uši...

Opet u T-Com, platim i taj račun. Oni faksiraju (bogtepitaj kuda...), a ja opet čekam...

Danas oko 11 sati nazovem na mobitel jednu frendicu (na koju sam zaboravila kad sam smišljala tko mi od poznatih radi u toj jebenoj firmi!) koja mi je dogovorila uključenje broja. I sad vi mislite - to je sve. Ali ne, ne.... ne radi Internet.

Ja opet Operatera - a on veli da je sve ok. s računima od interneta, i sad će oni mene, samo što nisu uključili... Ma moš mislit.

Na svu sreću - nazvala me kolegica (moje frendice) iz T-Coma koja je sve konačno pravilno očitala na zaslonu, koja mi je uključila Internet (Hvala, hvala!!) i koja me razuvjerila da ću jednostavno i brzo doći do povrata svoje krivo poslane love.

I za kraj - naravoučenije: ne plaćajte ništa, tako i tako vam za sve treba veza!!

Višnjanske mumije...

28.08.2006.

Kako su nas mumije skoro došle "glave"...

Jučer smo otišli pogledati famozne Višnjanske mumijetine. Naravno da je to bila želja Kraljice Majke, a pošto je vrijeme bilo hladnjikavo, brm - brm i eto nas do Višnjana.

Mumije su zapravo relikvije tj. neraspadnuta tijela svetaca - sad sam zaboravila kojih, osim što je jedan biskup, jedna časna, i naravno (to sam zapamtila) - noga Sv. Barbare.

Osim što su nam oteli 20 kn za odrasle, 15 za djecu (a 16 za studente - još uvijek mi nije jasna ona jedna kuna više za njih!) - nakon što nas je župnik uveo iza oltara, uključio neke prapotopne lampe i prastari kazetofon (ja sam iz takozvane middle klase - pa sam u djetinstvu imala bolji kazić!) s župnikovim glasom kako čita tekst o svakom svecu posebno.... scarry i jadno i otužno istovremeno.

Ne velim da relikvije nisu nešto veličanstveno. Zapravo ih na jednom mjestu nigdje nema toliko, ali cijela atmosfera je definitivno otužna.

Da ne možemo pripremiti nešto kako treba, da ne mogu sudjelovati domaći stručnjaci za uređenja muzeja... da ????

I kako su nas skoro opalile??

Guzda je ostavio novčanik sa svim i svačim u njemu usred crkve. On nije htio ići gledati (čovjek je slab na krv i ostalo..) mumije, pa je ostao sjediti u klupi usred crkve.

Na našu sreću, vratile su nam novćanik....

(nakon munjevitog povratka iz centra Pule u crkvu - župnik je vratio netaknuti novčanik).

I tko kaže da su mumije bezveze..????

Ps. Sutra se veselo vraćam doma!! Jeee.....!!

Report... morski - part II

24.08.2006.

Kao prvo, eto vam jedan (opet) morski pozdrav!!

Kao drugo, jučer smo (nakon jednog mudrog manouver-a uspjeli ostaviti KM samu, a mi zgiljali u Pulu) popili kavicu s joj jednom Blogericom - Puljankom. Njoj je to bio prvi susret s nekim s bloga, a meni ugodno osvježenje nakon penzionerskih priča....

Treće, hoću samo nešto sitno s vama podijeliti: umorila sam se gledati gola tjelesa, namackana svim mogućim mašćobama kako se veselo roštiljaju na našoj lijepo obali.

Volim ja ležati na plaži, ali samo kao mogućnost mirnog čitanja sve moguće žute štampe i knjiga koje nisam stigla pročitati ovako normalno. Ali besciljno se sunčati, brrrr.....

Ponosno mogu reći kako sam uspjela "progutati", konačno D. Brownove "Anđele" i sad sam se bacila na slijedeću - onu neku "Fortress... something"!

Toliko. Odoh vidjeti jesu li mi se djeca potopila....

Draži turizma.... morski pozdravi

20.08.2006.

Kao prvo, totalno sam se razmazila sa svojim laptopom i adsl vezom. Ovo je sporo koma, a naplate mi na minutu. Kao da mali crnci unutra nose slova po ekranu...

Anyway, javljam vam se iz lobija hotela Croatia (mogli bi mi za reklamu dati besplatno surfanje, tako i tako me ovo izluđuje, pa neću dugo).

Kraljica Majka cijelim putem nije zatvorila usta... No dobro, malo joj je klonula glava nakon što samu ju nahranila u Opatiji... Ali i to je bilo kratko!

Ustajanje je bilo vojnički - tamo negdje iza 6... Majka mi se vraća u djetinstvo i to ono rano. Nekoliko obroka dnevno, spavanje iza ručaka, rano lijeganje i rano ustajanje (s nekoliko nočnić piš-bušenja). Sva sreća - još joj ne trebaju pelene...

Ovdje je sve po starom, osim što ima dosta gostiju za ovo doba ljeta. Ako je neki gost bezorabrazan, ako se parkira na zelenoj livadi, ako pljuje i psuje - e to su nam naši dragi iz Dežele. Jučer kad smo stigli navezna sam auto na pješaćki put tako da imamo manji put za nositi. Kaj se nisam posvađala s dvojicom - trojicom Slovenaca jer su baš tu, baš odmah htjeli proći - s autom!!

Toliko za sada. Čuvam lovu. Idem vidjeti jesu li se djeca utopila... (pošto plivaju bolje od mene....)

Adju.. adju....

18.08.2006.

Adeau....(jebi ga, sad nakon nekoliko piva više se ne mogu sjetiti kako se to piše...).

Anyway, potegnula neke veze i odlazim(o) već sutra na more. S time da se vraćamo nakon deset dana, a ne kako smo tražili 1.09.

Šta bi s babom dva dana u vlastitoj kući, bolje da to ogulim na moru, pa kud puklo da puklo.

Ako pročitate u novinama da je kćer dobila slom živaca - to pišu o meni.

Ako pročitate u novinama da je kćer utušila babu - to pišu o meni.

Ako pročitate u novinama..... neka baba se utopila - to je KM....

A da pomješam pivu s apaurinima..??? Neee....

Ja ću se baciti samo na pivu.....

Šivili!

Ps. Skoro zaboravih napisati da se Guzda elegantno izvukao svojim "đobom", tako da će doći kad zagusti, za par dana, na par dana...

A možda i proživim....

Bla, bla, bla.....

17.08.2006.

Eto, pišem vam ovaj posta, a KM priča li priča...

Ne može ju ništa zaustaviti. Tako da ako tu nešto zabrljam, to je KM kriva.

Došli smo ujutro kod nje. Pokušala popiti u miru kavu uz novine (one vaše besplatne metropolske), a baba brije li brije...

Uf, hoće li mi stići sve ispričati u deset dana mora.... to nju mori. Uffff....

Radim na tome da odemo već u subotu na more. Šta ću s babom doma još tih par dana do ponedjeljka...

Ajde, tješite me malo....

G. O. at last.....

16.08.2006.

At last....

At least.....

Godišnji...... Jeeee......

Predala dežurstvo, odjavila se... i eto me slobodnu ko' ptica....

Baš sam vesela. Ja sam od onih što se teško odvajaju od posla i odlaze na godišnji. Ali kad konačno pređem tu crtu - nema nikog sretnijeg od mene!

Sutra idem do Metropole. KM stiže već sutra k nama na selo. Ne vjeruje ona da ćemo ju na vrijeme pokupiti za odlazak na more. A more je tek u ponedjeljak... bljak.

No, nema veze.

E da, htjela sam se, kao moderna domačica uštekati na internet na moru. Objasnili mi u T - Comu da mi se ne isplati uzimati tu neku karticu jer je potrebna pretplata 12 mjeseci, a meni to doma ne treba.

Ima tko neku bolju ideju??

Znate već da sam inkognito na blogu, pa ne mogu baš svima objašnjavati zašto moram u internet-corner u hotel....

Morat ću kao prošle godine - tu i tamo zgiljati nabrzaka... No, sada me čuva majka! Aaaaa....

Update: Zaboravih ispričati crticu iz jučerašnjeg bračnog života: ležimo tako Guzda i ja u krevetu i gledamo (po miljonti put) glupi "Moje pjesme, moji.." film. I sad kao - očemo TO radit' il spavat. A moj Guzda mrtav hladan veli: "pa zar sam se đabe prao, brijao i gledao ovaj film s tobom a da na kraju nema ništa..(u prijevodu od - ostanem suhog ku*)". Umroh od smijeha. Pa nisam JA htjela gledati kako Julia u najboljim danima tuli neki muzički film... Pa molim??

Još jedan update: Vidim da ste svi znatiželjne babe, pa moram dati slijedeću izjavu: Netko je jučer poentirao (da budem u duhu trenutnog nogometanja na teve-u), a neću vam reći tko.

Drugo: WDF je (opet) nogomet?? Zar to nije malo prebrzo?

KM - Kraljica Majka...

14.08.2006.

Kao što znate, ili ne znate, pa sada znate - na more vodim i Kraljicu Majku, u daljem tekstu KM .

U svrhu treniranja stanja boravka s KM - otišli Nasljenik i ja kod nje u Metropolu.

Naravno da smo zažalili.

Bunila se:

- zato što se Nasljednik prestao šišati prije dobrih nekoliko mjeseci, pa sad izgleda kao oni londonski gardisti (s šubarom na glavi)

- zato što se hihotao sa svojim prijateljem pred crkvom na dan Maline prve pričesti (bilo je to u proljeće ove godine)

- zato što ju nisam zvala i pitala kako je ("jadna ona, ovako sama") - ne pita se tko je kriv što nema prijateljica

- zato što nisam skrenula u ulicu (između vražjih Bandićevih traka i zabrana vožnje) gdje se po svim saobraćajnim znakovima nije smjelo skrenuti - "valjda ona zna", nema veze što bi ja platila kaznu da je bio policajac iza ugla

- zato što je konobar (ja častila) bio - zaboravih kakav, ali nije valjao

- zato što je klopa bila preslana / prevruća / pre*** (dodajte što vam volja)......


Kako ono ide - "God bless the Queen" - bolje bi bilo "Bože čuvaj nas" da ju ne utušimo na spavanju nakon nekoliko dana "morske idile" s najdražom Kralicom!

Ps. I ovo stavih u kategoriju Sex!

E moj dragi Bandiću....

12.08.2006.

E moj dragi Bandiću!

Idi ti u p.m. pa kopaj po svom kamenom dvorištu, a ne što si raskopo pola Metropole!

Pokušala sam danas stići iz Hajnclove (znam da ne znaš gdje je to jer te drugi vozaju i gdje se smije i gdje se nesmije!) do Merkatora. I ????

I ništa...

Vozalo me u krug.. nekoliko puta. Pa opet... Pa opet...

A pošto nemam štelu da me netko voza helikopterima, balonima ili avionima... odustah nakon vožnje po Pešćenica Republique. Nakon što sam provela dobrih četrdesetak minuta, neznamkoliko litara goriva i gomilu živaca upoznavajući uličice mojeg RODNOG grada!

J* mu m*ša, zar nisi mogao raskopati dio po dio?? I to se zove organizacija?? Kad si prisvojio svu Metropolsku vlast pa se sad ne stigneš pošteno ni posrati!

Tvoja Rudarka

Stavih u kategoriju sex. Nek se zna!

I dalje nepromjenjeno....

11.08.2006.

Kao prvo, strašno sam se danas razveselila kad sam vidjela jučerašnji post najdražeg Ribolovca Franca.

A jučer mi je baš tako nešto takvo trebalo. Ne znam zašto, ali osjećam se jako letargično, da baš to - baš se tako osjećam, ne depresivno, ne euforično, ne.....

Svi mogući horoskopi su odlični, svi (vanjski) pokazatelji odlični.. a ja u nekom bedu. Čak se to ne bi moglo tako nazvati. Više neka svakodnevica, neka rutina, neka ne-emotivna šuga ... no, pošto sam od srijede (imam neka dežurstva još u ovo neradno doba) na konačnom ljetnom (?) godišnjem odmoru... Valjda će se i moja psiha oporaviti.

Drugo, popismo danas Dupinka i ja kavicu u njenom najdražem Sisku, na obali Kupe, s laganim povjetarcem, suncem u lice... bla, bla.. malo pretjerah s opisom, no stvarno nam je bilo ugodno. Još jednom vam ponavljam - nema ljepše zemlje na svijetu od naše drage domovine...

I šta da vam još pametnog kažem??

Sutra opet kiša....

No, iza toga sunce.. bar tako prognoziraju meterolozi...

Update: Kiša već počela. I jedno pitanje: jel gledate Blanku? Kako dobre tenesice ima! Mrak!strong>

Još jedan update:


Kao prvo - ja jesam (za ove prilike bloga) stara, ali da me netko tako vrijeđa i govori mi VI na mom vlastitom blogu - e to je definitivno sranje!! (toliko kao komentar Maloj).

Drugo: baš mi je krivo da je Blanka osvojila najnezahvalinije mjesto - četvrto. Ali - još uvijek ima vremena! Go baby go!!!!


Razvodi....

10.08.2006.

Eto i mene nevoljko ovdje....

Polako mi se približava vrijeme g.o. A tako sam bezvoljna i bez pravog veselja što radim još sutra...

Kad je vrijeme šugavo na kvadrat. Kao da smo ušli u debelu jesen. Čak me ne veseli ni ljetovanje, a znate već - vodim i Kraljicu Majku na more.... ma gdje mi je pamet bila ....

No, kupih si danas moj omiljeni ženski časopis i gle: svi poznati ljetuju u Hvaru. Da nisam tamo bila (daavnih ratnih dana) mislila bih da je taj Hvar velegrad. Pa svi su tamo.

I svi imaju jahtice.... Kak je to hercig...

I da, ne mogu se sjetiti da li sam već komentirala rastavu P. McCartneya od one Millsice:

Eto mu ga na kad je htio mlađu... nisam namjerno napisala mladu (jer je žena mojih godina)...

Ne volim frajere koji uđu u krizne godine, pa ostave (no dobro, McCartney je (bio) udovac) svoje "stare" supruge i odu s nekom mlađom. A poslije kad ta druga hoće tulumariti, trošiti njegove novce i zapravo ga ne razumije (jer tu ipak postoji tak "jaz generacija") - onda se čude.

I onda su uvrijeđeni.

I onda se blate tokom brakorazvodnih parnica....

Go Dinamo go.....

08.08.2006.

Hi hi, pa ja ko' plavuša... nisam ni znala da Plavi igraju već danas protiv Arsenala. Znala sam da ovaj tjedan igraju, ali danas...

Koliko bih ja ovako, u mojoj skromnoj kuhinjici, uz prenos tekme mogla komentirati - naši igraju odlično. U cijeloj priči je zapravo Kuže frajer koji je dečke odlično psihički pripremio tako da igraju kao zmajevi (dečki, u ovih nekoliko minuta pisanja posta već je bilo nekoliko jaako dobrih udaraca na gol, kuuuul).

Nekako sama sebi zvučim kao draga Tehnožena (neću vam stavljati link kad je nema, možda se ipak predomisli pa se vrati..). Nekako mi bilo bedasto čitati na ženskom postu ozbiljne spike o nogometu.

Zato će ova vaša Plavuša prestati o nogometu.

Apropo nogometaša i manekenki - vidim da oni nisu naš nivo... I ne, ne, nisam gledala tu neku sapunicu, ali neki moji s posla su ju spominjali (ako sam dobro shvatila bila je u idealno doba za popiti popodnevnu kavicu sa Zakonit(im)om.

Eto, nema još golova. Vozdra!

Update: No da, iskočio mi prišt ko' kuća na licu. Da je zbog Dinama - baš i ne, pošto se nisam previše sekirala i lijepo zaspala u doba 0:0 i jako dobrom našom igrom. Znači, ja sam kriva za pušionu?? Možda sam (ipak) morala gledati? Nekako me grize savjest. Eto, neka se zna pravi razlog....

Nogomet(aši) i manekenke...

07.08.2006.

Nekako mi fale priče o nogometu. Vražje svjetsko prvenstvo je tako žestoko reklamirano i plašena ženska populacija ove naše nacije tako da smo se hrabro pripremile, preživjele (čak su mi se i dopale neke pijanke uz gledanje Naših) i gotovo.... nema više.

Kao da mi fale oni razgovori tko je koga i tko nije koga i u čiji gol....

Anyway, danas sam malo razmišljala o manekenkama. Sad se vi pitate odakle one u ovoj priči? Pa one zakonite gore spomenutih muških pripadnika zlatnih i platinastih kartica.

Sad si zamislite život pun para. Idete u grad i možete si kupiti sve... da ne velim - bilo što.... Da li bi vam bilo zabavno (nakon nekog vremena)? Sumnjam.

Drugo, većina njih nema završenih niti osam razreda. Da li imaju kulturu čitanja knjiga?? Sumnjam. Doduše, nisu ni nogometaši neki vrsni atomski fizičari ("Are you Bratt Pitt?" i kao već ide ona pjesma). Da jesu, ne bi bili vrhunski sportaši.

Tako da si sve u svemu odgovaraju. Toliko i o onim Jazzyinim pričama o dvije polovice - muška i ženska.....

I za kraj - da utješim moje muške (blog)prijatelje. I ovi gore spomenuti nogometaši sigurno piz*e kad vide račun ili izvod Amex ili neke slične kartice. He he.

I računajte da su te cifre puuno veće nego kod vaših zakonitih!!!

Živjele mi skromne NE-manekenke!!

Ribice....

06.08.2006.

Oprah nešto kenjucka o klopi. Neka stara emisija, koju ja trenutačno gledam na FTV pošto mi se ne gledaju niti alka niti Šumi.

Koliko se ja sjećam svog posjeta "obećanoj zemlji", gdje sam bdw u dva i pol mjeseca natukla dobrih 6-7 kg (što je na mojih mizernih metar i šezdeset i sitno puuno) jer sam bila cijelo vrijeme više - manje gladna. Zašto? Zato što nije bilo poštenog obroka da se najedeš, pa ne razmišljaš o Candy-bars i ostalim slatkišima koje sam gutala između tih "navodnih" obroka. Nema juhe. Sve neki sendvičići. Pa malo graha iz limenke, pa promješaš s nečim (zaboravih što), pa zgriješ, pa malo kobasice...

Pretpostavljam da je sada situacija još gora jer sada jedu gotovu hranu zagrijaju u mikovalki. Ovaj moj ljetni provod bio je prije nešto manje od 25 god. I da, nije to bilo prije mikrovalki. Moja gazdarica je imala već tada mikrovalku.

No da, anyway, u petak sam natjerala Guzdu da iz Metroa donese pastrvu. Nije se dao krstiti da to lijepo uvalimo u pećnicu, već je to bacio na gril. Pa mu se zalijepilo. Pa je psovao.... ali ipak smo to lijepo na kraju pojeli. Bez obzira na gunđanje...

Volim ribu, ali ju na kraju rijetko spremamo. Ispadne da ribu jedemo samo na Veliki Petak i Badnjak, što je totalno grozno. Riba je jako zdrava hrana. Nažalost, u njoj se davi Nasljednik, dok Gospodična koja bi morala jesti - jede samo riblje pohane štapiće (što je zapravo nezdravo - puno masnoće od pečenja).

No zato ribu jedem često za gablec u našoj seoskoj kantini. Cure ju sasvim dobro spreme (imamo jednu kuharicu s Cresa, ne pitajte kako je stigla u naše kontinentalno selo!), samo imam osjećaj da od blitve, nakon što ju skuhaju - izvade dušu.

A kako sam zaradila križić i kako ću objasniti dobroj frendici da i ja imam isti kao ona (a ja birala) kad se vrati s mora - mislim da to zaslužuje odvojeni post!

Standard... i turisti

04.08.2006.

Vozim se danas s posla i sjetim Mađara. Kakvih vražjih Mađara - pitate se vi. Pa onih pravih. Natrpanih stvarima, gepek tregerom i jastucima natovarenim na sve prozore.

Nema ih. Nema uznevjerenih Mađara kako lutaju mojim mirnim selom.


Znači:

a) skočio im standard toliko da koriste autoput ili
b) lutaju u neko gluho doba noći ili

ma ne, ima njih, ima....

Ali zato Jugači, Stojadini i ine prometalice iz doba naše zajedničke prošlosti sa sada okolnim susjedima. Registracija čudnih.

Čak i ne bauljaju. Znaju oni gdje je najbliži (bolje rečeno najjeftiniji) put "poprijeko" do "lepog mora". Znaju oni, bili već... davno je to bilo....

Eto, toliko o elitnom turizmu.

I da, zašto slika Swarovskog? E to sam zaradila! Kako? He he....

Odjeća.... čini čovjeka ili ne?

03.08.2006.

Bijah danas kod okuliste. Ne bilo kakvog okuliste, već mladog i zgodnog. He he.

No dobro, frajer je bio baš simpatičan - skinuo kutu, pa je bio u nekoj sportskoj majici s natpisom na leđima, "isusovkama" ili kako li se zovu one muške ljetne šlape/japanke s odvojenim prstom. Opušten. Totalno cool.

Nas je više čekalo na red što u ordinaciji, što u sobi kod sestre kad je uletila neka druga doktorica s mačkom. E to vam moram opisati:

Mačka, zgodna, mršava, u uskoj sivoj haljini bez rukava s kako li se zove ona krpa - ešarpom iliti duguljastom maramom (za koju sam pomislila da je od istog materijala kao haljina, but no), štikle (one neke u stilu Evite Peron - s rupom za prst naprijed), mala torbica - ona neka bijela s slovima LV ili sl. - ma znate već - svi u zg. to nose. Na ruci sat, bijeli remen, pa "dijamanti" oko vure... dobar parfem.

Sve u svemu je ponašanje bilo nja-nja-nja. Kladim se da se s više napora ponaša princeza nasljednica krune Norveške kad opći s podanicima.

A sestra se raspekmezila - posjela "pacjenticu", koja je bdw izgubila jednu leću, ma moš mislit - slijepa, gola i bosa...

No dobro, mačka je na prvi pogled djelovala "skupo" tj. otmjeno. Zapravo se ponašala starije nego što je, pa sam ju na drugi - treći pogled odšacala kao ispod trideset.

Drugo, ja osobno, da imam puste pare ne bih kupila torbicu oriđiđi koju nosi svaka druga klinka u tramvaju (naravno - onu "oriđiđi" s placa na Borongaju). Tako da mislim da je torbica fejk.

Treće, nakon sumljive torbice - i sat mi je djelovao kao fejk.

Znači, ostaje samo stav primadone. No dobro, i dobar parfem...

I sad ja tamo sjedim u trapericama, majici, zgužvanoj torbici i sandalicama iz Pittarela za 99 kn i razmišljam o stanju relativnosti...

Naravno da je doktor djelovao "šaramantno" jer znaš da ima u glavi znanje dr. specijalista ili da li ste ikad pomislili da je baš Bill Gates "šarmantan" sa onim svojim pustim parama - a da nije - zgurali bi ga s mola u Hvaru jer se baš tu nagurava s vama.... ili.....

To jest - u cijeloj priči nisam mogla smjestiti mačku - jel' Neko (mislim na školu, faks, posao, funkciju) ili samo neka "Glumica" u krivo vrijeme krivo obučena??

Zapravo sam se osjećala kao Pepeljuga, a to mi se rijetko dešava!

Još sranja...

02.08.2006.

Imam i danas nešto za kvocati...

Kao Jeremija....

Sjećate se Jeremije?

No dobro, ništa me ne boli, nego sam danas GLADNA...

Cijeli dan sam gladna. Pa jedem. Pa si gledam šlauf i mislim kako nisam smjela biti gladna. I kako nisam smjela jesti. I tako u krug...

Uf.....

Što sam pila / jela?

Nes (doma), pa kava na poslu, pa kockica čokolade (jer sam imala sastanak u doba gableca), pa sok na sastanku, pa sir/vrhnje/salama + kruh (za kasni gablec), pa mineralna, pa još mineralne, pa dinja, pa 2 jaja + kruh, pa još jedan Nes. Puno? Malo?


A ujutro mi palo na pamet (uz Vicka i pjesmu "Balkane moj"):

"Pretty, speaking two languages, well educated, good job, well situated, not to young, not to old, blonde."


Ma serem kvake....

I'm riding... again

01.08.2006.

Znate one dane... kad vam je sve blues...

Dal' je vrijeme, dal' je život....?

Cijeli dan sam se osjećala ko' prebita mačka. Ma ne, nekako - prazno, tupo, žalosno...

Problem je bio što nisam imala za čime žaliti. Čak dapače, čula sam neke dobre vijesti koje su me ostavile totalno tupom i neki bi rekli cool...

Popodne kavica, malo mi se (valjda) tlak digao, pa mi je bilo malo bolje. Sad sam ko' mačka - preporođena, spremna za emocije.

Sutra je novi dan.... jašem u suton.....

(jebi ga, davno je smrklo, al' ovako bolje zvuči za kraj posta, he he)