Oprah nešto kenjucka o klopi. Neka stara emisija, koju ja trenutačno gledam na FTV pošto mi se ne gledaju niti alka niti Šumi.

Koliko se ja sjećam svog posjeta "obećanoj zemlji", gdje sam bdw u dva i pol mjeseca natukla dobrih 6-7 kg (što je na mojih mizernih metar i šezdeset i sitno puuno) jer sam bila cijelo vrijeme više - manje gladna. Zašto? Zato što nije bilo poštenog obroka da se najedeš, pa ne razmišljaš o Candy-bars i ostalim slatkišima koje sam gutala između tih "navodnih" obroka. Nema juhe. Sve neki sendvičići. Pa malo graha iz limenke, pa promješaš s nečim (zaboravih što), pa zgriješ, pa malo kobasice...

Pretpostavljam da je sada situacija još gora jer sada jedu gotovu hranu zagrijaju u mikovalki. Ovaj moj ljetni provod bio je prije nešto manje od 25 god. I da, nije to bilo prije mikrovalki. Moja gazdarica je imala već tada mikrovalku.

No da, anyway, u petak sam natjerala Guzdu da iz Metroa donese pastrvu. Nije se dao krstiti da to lijepo uvalimo u pećnicu, već je to bacio na gril. Pa mu se zalijepilo. Pa je psovao.... ali ipak smo to lijepo na kraju pojeli. Bez obzira na gunđanje...

Volim ribu, ali ju na kraju rijetko spremamo. Ispadne da ribu jedemo samo na Veliki Petak i Badnjak, što je totalno grozno. Riba je jako zdrava hrana. Nažalost, u njoj se davi Nasljednik, dok Gospodična koja bi morala jesti - jede samo riblje pohane štapiće (što je zapravo nezdravo - puno masnoće od pečenja).

No zato ribu jedem često za gablec u našoj seoskoj kantini. Cure ju sasvim dobro spreme (imamo jednu kuharicu s Cresa, ne pitajte kako je stigla u naše kontinentalno selo!), samo imam osjećaj da od blitve, nakon što ju skuhaju - izvade dušu.

A kako sam zaradila križić i kako ću objasniti dobroj frendici da i ja imam isti kao ona (a ja birala) kad se vrati s mora - mislim da to zaslužuje odvojeni post!