Nekako mi fale priče o nogometu. Vražje svjetsko prvenstvo je tako žestoko reklamirano i plašena ženska populacija ove naše nacije tako da smo se hrabro pripremile, preživjele (čak su mi se i dopale neke pijanke uz gledanje Naših) i gotovo.... nema više.

Kao da mi fale oni razgovori tko je koga i tko nije koga i u čiji gol....

Anyway, danas sam malo razmišljala o manekenkama. Sad se vi pitate odakle one u ovoj priči? Pa one zakonite gore spomenutih muških pripadnika zlatnih i platinastih kartica.

Sad si zamislite život pun para. Idete u grad i možete si kupiti sve... da ne velim - bilo što.... Da li bi vam bilo zabavno (nakon nekog vremena)? Sumnjam.

Drugo, većina njih nema završenih niti osam razreda. Da li imaju kulturu čitanja knjiga?? Sumnjam. Doduše, nisu ni nogometaši neki vrsni atomski fizičari ("Are you Bratt Pitt?" i kao već ide ona pjesma). Da jesu, ne bi bili vrhunski sportaši.

Tako da si sve u svemu odgovaraju. Toliko i o onim Jazzyinim pričama o dvije polovice - muška i ženska.....

I za kraj - da utješim moje muške (blog)prijatelje. I ovi gore spomenuti nogometaši sigurno piz*e kad vide račun ili izvod Amex ili neke slične kartice. He he.

I računajte da su te cifre puuno veće nego kod vaših zakonitih!!!

Živjele mi skromne NE-manekenke!!