Znate one dane... kad vam je sve blues...

Dal' je vrijeme, dal' je život....?

Cijeli dan sam se osjećala ko' prebita mačka. Ma ne, nekako - prazno, tupo, žalosno...

Problem je bio što nisam imala za čime žaliti. Čak dapače, čula sam neke dobre vijesti koje su me ostavile totalno tupom i neki bi rekli cool...

Popodne kavica, malo mi se (valjda) tlak digao, pa mi je bilo malo bolje. Sad sam ko' mačka - preporođena, spremna za emocije.

Sutra je novi dan.... jašem u suton.....

(jebi ga, davno je smrklo, al' ovako bolje zvuči za kraj posta, he he)