Htjela sam nekidan u rano rosno jutru napisati blog…o dijelu godine koji najviše volim – niti prehladan, niti prevruć, kada je dan svako jutro sve ranije, kada je rosa najmirisnija….

Trenutno sam mrtva umorna od naporna ritma…koji ne misli stati, već se, kako ide tjedan ubrzava…

Htjela sam vam opisati moje tri zdjelice: žutoj, zelenoj i plavoj…sad sam htjela napisati naravno iz Ikee, no zapravo ta riječ Ikea znači jednostavnost u ovom mom kičastom seoskom okruženju, kod ljudi kojima ta riječ ništa ne znači…osim da su im stvari iz Ikee previše «obične» i «jeftine» u onom ružnom kontekstu…kao i meni njihove.

Uglavnom, ujutro (kad ne idem na posao) izvlači se iz ormara po jedna zdjelica za zdravi doručak – frutinu ili sl. flakes. E sad, boju biram po raspoloženju tj. više onom nekom filingu – kad znate šta bi taj dan «sjelo».

Umorna sam za daljnje pisanje…..

Htjela sam pisati o sasvim drugim stvarima, ali sam maloprije bila u gostima.

Kod dobrih prijatelja. Žive zajedno s njegovim starcima u, kako se to lijepo kaže, zajedničkom kućanstvu. Jedno vrijeme smo bili i susjedi, tako da se stvarno dobro poznamo. Bar sam mislila do danas....

Starci su ok. Muž je simpatičan, dobar, kako se to kaže: skrban za svoju obitelj...pomogne u kući. Mačka je fina. Zapravo, moram napisati velikim slovom: Fina (u prevodu: draga, simpatična, s toplom riječju za svakoga). Nikad, al baš nikad u našem druženju i, pogotovo kad smo bili susjedi, čestim ispijanjima popodnevnih kava, nije imala lošu riječ o nikome...ni o mužu, niti o baki i dedi (ipak žive zajedno, nikad nije idealno).
Danas je zbog sitnice pukla....

Nije da se čudim. Niti jedan brak nije idealan. Niti jedna situacija u životu nije idealna (kad si sam, kad nisi sam, kad imaš dugovremenske goste...stvarno o svemu tome znam iz vlastite kože...).
Eto, samo mi ju je žao....a samo što treba u životu je posao...da ode na osam sati iz kuće....i da zaradi (makar i minimalac) pa da se osjeća korisno.

Nije da joj predbacuju, daleko od toga...mislim da sama ima takav osjećaj...
What do you think about it???

Što čovjek – žena radi kada se njezin sms krivo protumači?

Što se zapravo desilo:

Doznala sam da je jedna moja dobra prijateljica promijenila (ne svojom voljom) broj fiksnom telefona. I sad mi Drugi diktiraju broj – eto, ajde nazovi ju, ona ima puuuno posla….u meni mali vrag reagira – pa sad, ako me ne može nazvati i ostaviti broj, zašto bi ja tebe zvala!

Kad već ima toliko posla da ne stigne zvati, neće stići niti sa mnom razgovarati (na moj račun!)....

I pošaljem joj sms – čak nije bio jako zločest kakav bi se od mene očekivao….

I sad belaja…navodno ispala frka, žena se uvrijedila do groba….a ja kriva. Pa, molim?

Sad jedna potpuno ženski post:

Navukla danas na posao moje nove platforme(za muškarce: cipele s punom petom, izgledaš u njima visoko, a zapravo noga ne rikne jer delta p nije veliki), one s rasprodaje iz Borova – niti osamdesetak kunića....ali, jao..sada u njima napikavam, rušim se, noge mi klecaju...j. modu kad ja u tome ne znam hodati...

A sad slijedeće:

što sam si danas obukla (nije poanta na izgledu, niti u cijeni već u raznolikosti izvora nabave:

- traperice trofrtaljke – Amadeus (stare ravno godinu dana, cijena – «sale» oko stotinjak kunića)
- majica, roza – Benetton (nažalost piše po cijelim sisama logo, dobila na poklon)
- sako, roza – no name (čitaj kako piše) s placa uBosni (cijena prava sitnica)
- roza marama oko vrata – Croata (prošlogodišnja akcija Glorije za borbu protiv raka dojke, cijena za humanitarne svrhe - ponosna na sebe!)
- gore navedene natikače – platforme – Borovo, rasprodaja kojih 70-ak kn
- donji veš manje važan (jelte ne vidi se..)
- e da: broš (poklon za rođendan, zimski – onda je to bilo jako «in» no meni se sviđa, pa ga i dalje nosim)
- na ruci moj najdraži Gucci sat, dobila na poklon s Tajlanda...oriđiđi, neeeee...

Šta sam ovime htjela reći:

Muškarcima (ako su post pročitali dovde ČESTITAM):

- da možemo izgledati super moderno za malo para…i da su ženske stvari UVIJEK na rasprodaji (za razliku od muških)

Ženama:

- zavidite mi

Čovječe, koja bruka, pa zaboravih godišnjicu braka!!! E, možete li to zamisliti. Jedna punokrva žena, a da joj godišnjica ništa ne znači, ne očekuje poklon,.....pa divim se sama sebi!!

Šta bi radili da vam odjedanput kapne brdooo love....????

Lumpali, kupovali kućerine, bjesne automobile, putovali po bespućima.....

Nekako mi pada na pamet ideja kako od svih tih želja...koje naravno i ja brijem cijeli život...ne bih (možda) ništa realizirala. Al se nekako nadam da bih živjela manje stresno...

Onako, željela bih onaj osjećaj: eto ja si to mogu kupiti u svakom trenutku, pa se ne moram opterećivati nagomilavanjem materijalnih dobara – ko što sad poludim na neku «sale» stvar, makar mi se baš i ne sviđa 100%, i ponekad ju baš i ne nosim...al' eto, bila je jeftina...tko zna da li ću slijedeći put biti te sreće...a zapravo ima rasprodaja ko pljeve...

I naravno, voljela bih da se uopće ne zna da ja imam tu hrpu para...onako samozatajan život...

Priča je počela razmišljanjem o skorom službenjaku...odsjedam (opet) u jednom našem jako fancy hotelu. S jedne strane uživam tih par dana u luksuzu, jer si takav hotel ne mogu priuštiti ni u ludilu tj. baš i da mogu žao bi mi bilo silnih para uludo potrošiti na smještaj...s druge strane, da si takav hotel čovjek može priuštiti stalno, da odjedne u njemu nekoliko puta..vjerojatno bi mu dopizdila uštogljenost takvog mjesta...pa bi ko većina (ne naših) bogataša završio anonimno u šatoru ili nekoj kampici....

ps. tražim pomoć da uredim ovaj nemaštovit design bloga. pleaseeee...

Dosta mračnih blogova!!

U petak me nazvao najnaj: hoćete li doći u Istru, meni je preskupo kombijem dolaziti doma, a u ponedjeljak ujutro treba biti na xy lokaciji u Istri?
Pa sad, ne treba dugo žabu u vodu natjerati. Pristala sam od prve, potrpala djecu u auto…i via Istria…

Kao prvo moram pozdraviti sve limene duhače koji su sudjelovali na 30. susretu orkestara limene glazbe u Buzetu. Bilo je mrak!!! Što se sve može odsvirati….ludo!!!

Obišli smo i Istarske toplice (u hotelu je još uvijek socijalistička atmosfera…i talijanska gerijatrija)…iznad toplica krasna stijena (u toj stijeni ima smjerova za penjanje…no nigdje nije ništa označeno…kao i mnogo toga u lijepo našoj).
O tome sam zapravo htjela pisati: mi imamo tako krasnih krajeva, prirodnih ljepota….ali ljudi nemaju duha za turizam. Kod nas još uvijek prevladava mišljenje da stranci hoće samo na naše more. I onda da uložiš lovu u nešto, pa onda čekaš goste....
Pa nema čekanja…kad nekud ideš…pogledaš na Internet…no toga na našem selu nema….šteta….još jednom ŠTETA…

A Istra….zemlja za sebe…očarana sam prirodom (bila sam i prije u Istri..) ali i tzv. agroturizmom. Mi smo proveli dan u restoranu – kastelu…šetnja, konji, (bazen), streličarstvo, biciklizam….name it. Naravno i dobra klopa…i sve na kraju, u odnosu na ukusno uređen restoran, čovjek bi očekivao i napuhane cijene. Stvarno prihvatljivo i za hrvatski džep…

I za kraj: konačno sam probala i te famozne tartufe…ne mogu reći da nisu dobri, no gljiva ka gljiva…nemam osjećaj da vrijedi tih novaca…eto, moja seljačka krv…

Htjela sam vam ispričati još jednu sapunicu iz života. Sigurna sam da mi nećete povjerovati, ali priča ide ovako:
Rastavljena mlada žena s dvoje djece, kod groznog oca (svojega), završi na cesti...jedan frajer ju primi k sebi (njegova pak ex, ali još uvijek na papiru odlepršala u bijeli svijet), ali ova svoju dijecu ostavi njihovom ocu...
Nakon nekoliko mjeseci života, posvađaju se i raziđu...ona se vrati roditeljima, sama...
Nakon nekoliko mjeseci, udata, čeka bebu...
Žive sretno i zadovoljno nekoliko mjeseci...
Žena postaje mlada udovica, a dijete (taj treći bebač) završi u bolnici s nekom odvratnom kroničnom anamnezom...
Žena dobije rak dojke...

Priča je tužna i ružna...djetešce nema oca, bolesnu majku,....sranje na kvadrat.
E da, onaj prvi frajer iz priče: žena mu se vratila doma...ko da ništa nije bilo...

Priča je istinita, što je ono najgore....

Toliko za crni petak...

Hvala svima na podršci za posljednji post. Pošto je dijabetes prisutan kod nas već pet godina, nije da smo se s time pomirili…ali život ide dalje.
Uostalom, ima puuuno gorih stvari i boleština koje se mogu desiti vašoj djeci…tako mi svima govorimo:

(pogotovo našim malim prijateljima koji gledaju Malu (8) kako se sada već sama pikne u nogicu ili trbuščić – bravo!!!)

da ona NIJE bolesna, već bi bila da si ne daje lijek!!

Naravno da nam se život zakomplicirao samim time što mora u određeno vrijeme jesti (i to ne sendviče, pizzu i sl. McDonalds junk food), hrana za dva obroka mora biti kuhana (tj. ono što se zove klasični starinski domaći ručak, pa sam ja veći dio vremena provedem u kuhinji jer stalno nakuhavam frišku hranu), ne može ju bilo tko pričuvati tko joj ne može izmjeriti šećer ili pomoći (prepoznati) kod tzv. hipoglikemije (niske razine šećera u krvi)…

Naravno da se trudimo ne mahati sa slatkišima, no i to je život (ipak imamo i drugo dijete koje treba normalno djetinstvo)….ali zato imamo veliku zalihu cukerfrai oliti šugerfri slatkiša….

Još jedna mala napomena ako držite dijetu:

hrana na kojoj piše da je light ne znači nužno da NEMA šećera!!! No prodavači je obično stave na policu s dijetnim proizvodima.

Drugo: i dijetni proizvodi imaju određenu nutritivnu vrijednost, čak dapače npr. sladoled bez šećera ima više masnoće neko slatki (recimo na bazi vode), pa je samim time i kaloričniji.

Treće: grickalice (štapići, smokići i sl.) imaju u sebi šećera….i puuuno kalorija. Bolje pojedite dobar sendvič nego zavaravati glad grickalicama!!

Eto dobre strane znanja o kvalitetnom reguliranju šećera…ako tko treba savjete o dijetama…ta sam!!

Kada malo bolje pogledam blog ispada da samo nešto kvocam i cendram….i pišem o hrani kao da mi je najvažnija u životu. S jedne strane nije, dok je s druge strane veoma važna.
Dugo razmišljah da li da pišem o tome ili ne. No, kako sam se lagano udomaćila ovdje, možda je vrijeme da se i neke meni intimne stvari opišu, pa da su neke stvari jasnije….
Naime, naše malo-veliko dijete ima dijabetes. Ne znam koliko vi o tome znate, no vjerojatno malo ili ništa.
Dakle: dijabetes ili šećerna bolest je autoimuna bolest koja nastane kada organizam poludi, počne stvarati antitijela koja razore dijelove gušterače koja stvara inzulin. Inzulin je hormon koji služi kao prijenosnik energije (šećera) u stanice…tako da se kod dijabetičara dešava da im je visoka razina šećera u krvi, dok organizam slabi jer nema energije…
Prvi znakovi dijabetesa su mokrenje (mala je s četiri godine počela ponovno mokriti u krevet i to užasno obilno), slabljenje organizma (izgledala je kao «pred gripu», ali bez temperature, bezvoljno), velika potreba za tekućinom tj. užasna žeđ….e, i onda odete jedne subote na hitnu…i vele vam da je to to: juvenilni ili dijabetes ovisan o inzulinu, tzv. tip 1 (tip 2 je tzv. «starački» koji je povezan s pretilošću tj. debljinom i starošću)…

No dobro, kako idu stvari dalje:
naučite davati inzulin, naučite kako se treba hraniti (najbolje cijela obitelj!!), naučite brojati kalorije….i život ide dalje.
E sad, da ne bih bila predugačka i dosadna, način prehrane u nastavku sutra…

Nema smisla da vas ove nedjelje razočaram i ne zavirite u našu pećnicu....jučer su nas frendovi nagovorili na hobotnicu ispod peke...

Moram kao prvo naglasiti da je najgori dio posla odrađen kod njih (kuhanje hobotnice u ekspresici), pa smo dakle posložili u protvanj:

- mladi krumpir
- hobotnicu, narezanu
- krupna sol
- pelati
- ružmarin
- lovor
- vino
- naravno, maslinovo ulje....

i sve ispod peke peći.....mmmmm....

A jučer bili u našem pubu (čitaj pub)....bilo veselo, a danas glava, želudac....jebi ga, drugi put ću piti ginis od 0.2 a ne 0.3......zgiljali nakon što su počeli dolaziti poznati klinci....

Hu hu huuuu....po ovom danjem svijetlu ne mogu biti strašna....a ipak je petak 13....no,da, tko zna šta će biti večeras...ne mogu se osloniti na to da sama kreiram svoje slobodno vrijeme...

No, htjela sam danas pisati o prosječnosti...e sad, vi mislite nešto sasvim drugo nego ja...

Ja sam u školi bila (recimo) prosječan đak...prolazila sam doduše sa odličnim, ali jaaako teško....nisam bila niti zgodna, (niti ružna doduše)...ali nisam bila tzv. školska ljepotica....nisam se niti oblačila bogzna što (za razliku od nekih mojih škol. kolegica kojima su starci bili direktori mom starom)...sve u svemu, ne bi čovjek reko da ću postići išta spektakularno u životu....

u međuvremenu sam (među malobrojnima iz razreda) završila faks, napredovala u svom poslu, putovala, a što se tiče izgleda, za svoje godine izgledam super....tj. svakim danom mi daju komplimente, što mi je doduše čudno...jer nemam o sebi predodžbu kao ljepotici....valjda sam ko staro vino....

E jebote, serem li serem....sad mislite, koje li glupače što se sama hvali.....

A ja sam samo mala vještica.....

Upravo sam pojela zdjelicu jagoda sa šlagom....to da vam za početak cure sline. Začudo, jagode su imale izgled, čak i miris....a šlag je onaj pravi, friško napravljen od vrhnja...mmmm....

No da, nisam htjela pisati o jagodama.

Danas smo poslije posla malo lumpali, da se ispravim ti isti još uvijek lumpaju...
naš jedan stari kolega otišo u pemziju...veli on: do struka sam u penziji, a od struka na niže u mirovini....

Bilo puno escega....naresci, gulašec (gusti, lovački) s žgancima i zelenim njokama, fiiiina janjetina....i šta da vam pričam...prava seoska gozba...doduše začinjena one man band - seoskom muzikom...ali, jebi ga....svima lijepo, a ja na to gledam kao na dio seoskog folklora, koji neki ljudi u gradu nikad ne dožive.....

Čak nisam ni pila...jer sam se morala voziti....to je šteta, uz dobru klopu ide i fino vinčeko...no, onda bi još uvijek bila na fešti, a ne ovdje s djecom doma....

Opet sam dio svog radnog vremena provela u autu...pa je na red došla i tema kod šaruničke...bračna prevara..oprost...itd...

Mislim da je svako doba u životu važno...i to na način da se neke stvari ne rade prerano, a niti prekasno..

Npr. kad je vrijeme za eksperimentiranje, isprobavanje, mijenjanje komada i sve moguće situacije...onda se to radi sa svojih mladih dvadeset...poslije se čovijek lijepo smiri, zna šta ima doma u vlastitom krevetu, I mean zna CIJENITI ono što ima doma...ili zna da je to sve više manje isto, s varijacijama na temu...ili....i lijepo mu bilo kakva prevara ne pada na pamet....

A ne ko moja mlada susjeda....udala se maltene iz školskih klupa, rodila nekoliko djece, položila vozački s dvadeset i devet....i sad bi brijala....jebi ga, uništit će si brak, djecu baciti u traume...

A sve zato što nije probala druge frajere kad je trebalo....svakog zagolica prije ili poslije kako izgleda drugi/druga....

Eto...pa vi razmislite....

Htjela bih malo danas opisati osjećaje koje je u meni izazvala jučerašnja emisija u kojoj je gostovala Pokosica...
Nekako mi se činilo (nemojte mi se sad smijati) da je žen(sk)a iskrena...

Igrom slučaja, nedavno sam s klincima bauljala po strogom centru grada i jedno vrijeme hodala iza nje...vodila je klinku iz vrtića, s njom tako prisno i toplo razgovarala (zapravo u prvo vrijeme nisam ni skužila da se o njoj radi, već kad sam vidjela ljude kako se okreću...a ne za nama)...u tom se trenutku nije trebala praviti "dobrom mamicom"...bila je sama s djetetom na cesti....

Onda čovjek počne razmišljati: pa možda neki ljudi (naš mali svemir) o nama imaju neku krivu predodžbu..npr. ja sam u svom selu modni frik...a zašto? kupujem original benetton majice....i djeci tenesice u dućanu, a ne ko svi ostali kvazibenetton i tene s placa...da ne spominjem "suvenire" iz h&m i sl. dućana kad odem na sl. put...i "hrpe" cipela....

Tako da mislim da su suze bile stvarne.....a uostalom, tko može nekog osuditi zato što je sa postarijim bogatim frajerom....nijedna žena koja se nije zagledala u nekog probisvjeta, oženjenog, nepodobnog.....ipak smo mi ranjive, a za ljubav bi napravile sve gluposti svijeta: dale se omalovažavati, maltretirati, zapustiti karijeru, ostaviti posao....

Malo sam zabrijala....

Da li vam se kad desila slijedeća situacija: upoznate neku osobu..malo popričate i...okarakterizirate ga/ju oliti strpate u neku ladicu: obrazovanje/opći dojam/izgled/način razmišljanja....

E, i onda vam netko objasni da je osoba nešto sasvim drugo...

Npr. upoznah jednu ženu: napadnog oblačenja (žena ima 40 i dosta, a oblači se ko šiparica u dva broja premale stvari), prava domaćica, uz obavezno prepričavanje sadržaja onih najgorih meksičkih i inih sapunica, napadnog držanja i govora (uglavnom je jaako glasna)....sve u svemu sam joj odšacala "četiri razreda osnovne"-tip....

Kad ono, žena završila faks....i to ne neki bezvezni....jedan od onih težih!!!

Nije da je u mojim očima pametnija, niti da ju više cijenim (nedajbože), al eto....malo me šokirala ta informacija....

Znam ja dosta seljobera, sa fakultetom.....i ne smatram to nekom prednošću u životu....no, eto..još uvijek šokirana...

Kakvu kavu volite????

Gorku, slatku, tursku, nesicu, ekspresso, mali i kratki, dugi...s mlijekom, toplim, hladnim, kapučino...

Ja najviše volim nesicu i to Nescafe classic...šta mogu, probali mi i ostale brandove...no, kad se na nešto naučiš, to ti je najnajfinije...

E sad, nije priča u običnoj nesici, ono, žlica kave, žlica šečera, pa vode/mlijeka..

Ovako volim najviše (najbolje kad si sama spremam): žlica nesice, dvije žlice šečera, jedna žlica vode i to se muti, dok se ne zapjeni.(ako staviš mrvicu više vode ne možeš umutiti pjenu, PAZI!!)..onda pola kipuće vode i četvrtinu šalice mlijeka, hladnog...mmmmm....

Najljepše mi je ujutro prije posla smutiti nes, sjesti sama uz neko lagano štivo (subotom i nedjeljom izađem na terasu)....i guštam. Ne zaboravite da nema gušta ako se prekasno probudite...ovo se sve odvija oko 7-8 h. poslije je prevruće...previše susjeda....ili već nešto....

Pošto sam izgleda totalno popizdila jer sam...dok moja draga family spava...peglala gomiletinu veša..imala sam dosta vremena da premećem misli glavom...

Uglavnom, danas sam upoznala jedne mlade ljude, frajer radi kao radnik (mala plaćica), žena ne radi, curica mala....sreli smo se jer nam djeca imaju iste boljke....

Kroz razgovor se naravno provlačilo i pitanje dječjeg doplatka, odlaska na more, uglavnom, onih pitanja vezanih uz financije....

Ljudi skromni, uz ove jadne seoske mogućnosti zarade....sretni što netko u family radi!!

Nakon što sam popeglala hrpu našeg benetton i svih drugih mogućih marki veša - kupljenog po cijeloj eu zajednici...razmišljam kako je to kad imaš skromne mogućnosti, kad ne putuješ niti po hrvatskoj, kad ne vidiš more niti jednom godišnje....i onda izrasteš u pametnu curu/dečka..... skromnog u svojim mogućnostima....

A ne mi izblazirani svim mogućim skupim stvarima hightech generacije....kad si kupimo neku glupost koja vrijedi kao nekoliko prosječnih hrvatskih plaća...i još smo nezadovoljni...tražimo još....

God bless the children...

Kad je žena u totalnom bedu...što ju oraspoloži???

Mojih deset favorites:

10. usisan i pospremljen stan - ruku djelo najdraže dječice
9. kavica s najboljom prijateljicom uz terapijski monolog o svim bad stvarima što su se nakupili
8.monolog prijateljici...može i bez kave...
7. prazna kuća, novi časopis.....ili dobra knjiga
6. pronadjeno oprano sudje...mirikl!!!
5. kupnja sitnice kao npr. majice/torbe za sitnu lovu pronadjene u starim zalihama od rasprodaje
4. nenadi odlazak na izlet (organiziran od najdražih)
3. iznenadni sitni/krupni znak pažnje od najdražeg
2. nenadani, impulsivni posjet svojoj najdražoj frizerki koja vam pogodi raspoloženje, promjeni izgled tako da ste oduševljeni
i at least but not last
1. kupnja nekih super cipela (koje su obično nenosive ili teško nosive, no u tom trenutku nas učine happy...)

Stvari možda i ne moraju biti posložene tim redosljedom...no jučer sam iskoristila bonus br. 2 ...i upalilo je.....osjećam se ko nova....

E da, još mi je palo na pamet kozmetičarka (to ne rabim), solarij (tamo mi je vruće), masaža (prva i posljednja je bila tlaka koja me bolila...), pa ostaje maženje i naravno hopa-cupa.....živjeli!!!

Ispada da samo pišem o klopi....osim što redovito kuham svako popodne, pa se jede večera u šest....
kolače napravim za goste ili omiljenu tortu najnaju (pogotovo ako nešto zbrljam, pa mu se ulizujem...)..
klinci baš i nisu ludi za kolačima, kao svi klinci vole kupovne stvari...
tako je malac svojedobno jeo samo pudinge - gotove, iz dućana, dok ove doma skuhane (čitaj jeftinije, pogotovo za svojedobno ratno doba kad je on bio mali!!) nije htio niti pogledati...jebi ga, fini malac, na mamu....

Eto, idem sada dalje.....pozdravi sa sela....rudarka

E, niste ovaj vikend imali pogled u našu seosku krušnu peć....

U petak je bila svježa pastrva "na gradele", crno vino - plavac mali...

U subotu se najnaj raspištoljio (čovjek stari, samo razmišlja šta bi finoga spremio...u svojoj pećici):
roštilj, pa zapečen grah ispod peke (jedino mi je poslije pukla keramička posuda, valjda je ipak bilo prevruće za nju)....uglavnom za prste polizad...osim smrada iz naših pozadina....

Jučer sam ja kuhala, u svojoj novoj pećnici...najobičnije pile s mladim kerempirom...

Eto....pa sad si mislite....vi koji nemate mogućnost za roštilj ili nešto drugo...

MORAM isprobati kruh ispod peke...

He....saga o ...nisu Forsajti..(meditiram kako se pišu pravilno)..

Nakon jedne teške svađe...jer je dragi prijatelj s novom dragom stigao u čestitate, za Božić ili tako nešto, (pozvao ga muž frendice)...a frendica je bila jako hladna i stvarno "bich" prema njima.....ipak je ostalo da se druže s ostavljenom...

Jedan od argumenata u svađi je bio i to da je ipak ONA bila prvo frendica sa mojom frendicom....a kad je njezin ex svatio da je kod njih veselo i zabavno....tek je nakon pola godine ili više počeo s druženjem...

Drugi argument je bio da je ona takva frendica da im uskoči pričuvati djecu (i obratno)...a ex-u ne bi dali ni mačka da im pričuva...tako je "odrastao" i ozbiljan....

Ovo gore zvuči materijalistički...ali, ona je takva vrsta frendova da bi i u pola noći uskočila da ti nešto pomogne.....

U nastavku priče iz krušne peći.....opet neke nove fine stvari....