Dosta mračnih blogova!!
U petak me nazvao najnaj: hoćete li doći u Istru, meni je preskupo kombijem dolaziti doma, a u ponedjeljak ujutro treba biti na xy lokaciji u Istri?
Pa sad, ne treba dugo žabu u vodu natjerati. Pristala sam od prve, potrpala djecu u auto…i via Istria…
Kao prvo moram pozdraviti sve limene duhače koji su sudjelovali na 30. susretu orkestara limene glazbe u Buzetu. Bilo je mrak!!! Što se sve može odsvirati….ludo!!!
Obišli smo i Istarske toplice (u hotelu je još uvijek socijalistička atmosfera…i talijanska gerijatrija)…iznad toplica krasna stijena (u toj stijeni ima smjerova za penjanje…no nigdje nije ništa označeno…kao i mnogo toga u lijepo našoj).
O tome sam zapravo htjela pisati: mi imamo tako krasnih krajeva, prirodnih ljepota….ali ljudi nemaju duha za turizam. Kod nas još uvijek prevladava mišljenje da stranci hoće samo na naše more. I onda da uložiš lovu u nešto, pa onda čekaš goste....
Pa nema čekanja…kad nekud ideš…pogledaš na Internet…no toga na našem selu nema….šteta….još jednom ŠTETA…
A Istra….zemlja za sebe…očarana sam prirodom (bila sam i prije u Istri..) ali i tzv. agroturizmom. Mi smo proveli dan u restoranu – kastelu…šetnja, konji, (bazen), streličarstvo, biciklizam….name it. Naravno i dobra klopa…i sve na kraju, u odnosu na ukusno uređen restoran, čovjek bi očekivao i napuhane cijene. Stvarno prihvatljivo i za hrvatski džep…
I za kraj: konačno sam probala i te famozne tartufe…ne mogu reći da nisu dobri, no gljiva ka gljiva…nemam osjećaj da vrijedi tih novaca…eto, moja seljačka krv…
Post je objavljen 22.05.2005. u 21:03 sati.