Kada malo bolje pogledam blog ispada da samo nešto kvocam i cendram….i pišem o hrani kao da mi je najvažnija u životu. S jedne strane nije, dok je s druge strane veoma važna.
Dugo razmišljah da li da pišem o tome ili ne. No, kako sam se lagano udomaćila ovdje, možda je vrijeme da se i neke meni intimne stvari opišu, pa da su neke stvari jasnije….
Naime, naše malo-veliko dijete ima dijabetes. Ne znam koliko vi o tome znate, no vjerojatno malo ili ništa.
Dakle: dijabetes ili šećerna bolest je autoimuna bolest koja nastane kada organizam poludi, počne stvarati antitijela koja razore dijelove gušterače koja stvara inzulin. Inzulin je hormon koji služi kao prijenosnik energije (šećera) u stanice…tako da se kod dijabetičara dešava da im je visoka razina šećera u krvi, dok organizam slabi jer nema energije…
Prvi znakovi dijabetesa su mokrenje (mala je s četiri godine počela ponovno mokriti u krevet i to užasno obilno), slabljenje organizma (izgledala je kao «pred gripu», ali bez temperature, bezvoljno), velika potreba za tekućinom tj. užasna žeđ….e, i onda odete jedne subote na hitnu…i vele vam da je to to: juvenilni ili dijabetes ovisan o inzulinu, tzv. tip 1 (tip 2 je tzv. «starački» koji je povezan s pretilošću tj. debljinom i starošću)…

No dobro, kako idu stvari dalje:
naučite davati inzulin, naučite kako se treba hraniti (najbolje cijela obitelj!!), naučite brojati kalorije….i život ide dalje.
E sad, da ne bih bila predugačka i dosadna, način prehrane u nastavku sutra…