Htjela sam pisati o sasvim drugim stvarima, ali sam maloprije bila u gostima.
Kod dobrih prijatelja. Žive zajedno s njegovim starcima u, kako se to lijepo kaže, zajedničkom kućanstvu. Jedno vrijeme smo bili i susjedi, tako da se stvarno dobro poznamo. Bar sam mislila do danas....
Starci su ok. Muž je simpatičan, dobar, kako se to kaže: skrban za svoju obitelj...pomogne u kući. Mačka je fina. Zapravo, moram napisati velikim slovom: Fina (u prevodu: draga, simpatična, s toplom riječju za svakoga). Nikad, al baš nikad u našem druženju i, pogotovo kad smo bili susjedi, čestim ispijanjima popodnevnih kava, nije imala lošu riječ o nikome...ni o mužu, niti o baki i dedi (ipak žive zajedno, nikad nije idealno).
Danas je zbog sitnice pukla....
Nije da se čudim. Niti jedan brak nije idealan. Niti jedna situacija u životu nije idealna (kad si sam, kad nisi sam, kad imaš dugovremenske goste...stvarno o svemu tome znam iz vlastite kože...).
Eto, samo mi ju je žao....a samo što treba u životu je posao...da ode na osam sati iz kuće....i da zaradi (makar i minimalac) pa da se osjeća korisno.
Nije da joj predbacuju, daleko od toga...mislim da sama ima takav osjećaj...
What do you think about it???
Post je objavljen 28.05.2005. u 17:47 sati.