Htjela bih malo danas opisati osjećaje koje je u meni izazvala jučerašnja emisija u kojoj je gostovala Pokosica...
Nekako mi se činilo (nemojte mi se sad smijati) da je žen(sk)a iskrena...

Igrom slučaja, nedavno sam s klincima bauljala po strogom centru grada i jedno vrijeme hodala iza nje...vodila je klinku iz vrtića, s njom tako prisno i toplo razgovarala (zapravo u prvo vrijeme nisam ni skužila da se o njoj radi, već kad sam vidjela ljude kako se okreću...a ne za nama)...u tom se trenutku nije trebala praviti "dobrom mamicom"...bila je sama s djetetom na cesti....

Onda čovjek počne razmišljati: pa možda neki ljudi (naš mali svemir) o nama imaju neku krivu predodžbu..npr. ja sam u svom selu modni frik...a zašto? kupujem original benetton majice....i djeci tenesice u dućanu, a ne ko svi ostali kvazibenetton i tene s placa...da ne spominjem "suvenire" iz h&m i sl. dućana kad odem na sl. put...i "hrpe" cipela....

Tako da mislim da su suze bile stvarne.....a uostalom, tko može nekog osuditi zato što je sa postarijim bogatim frajerom....nijedna žena koja se nije zagledala u nekog probisvjeta, oženjenog, nepodobnog.....ipak smo mi ranjive, a za ljubav bi napravile sve gluposti svijeta: dale se omalovažavati, maltretirati, zapustiti karijeru, ostaviti posao....

Malo sam zabrijala....