|
uključi/isključi komentare
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
trenutno sam u:
Zagreb |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
utorak, 30.11.2004. @ 12:18
e, ljudi, pliz...
|
molim one koji me znaju da mi bas ne spominju ime u komentarima. Ivana i Andrea, vase komentare sam zbog toga izbrisao. mislim, sori, ali ono... to tko sam ja nije neka tajna velike moci ((c) Blufonci), ali da zelim da svi budu upuceni u to kak izgledam i kako se zovem, to bih sam napisao (osnosno stavio fotku). tenks. |
komentari (10) -
isprintaj -
link
utorak, 30.11.2004. @ 09:44
Rorschach je kurac za mene
|
bravo. svi ste pokazali kako vam seks nije ni na kraj pameti. to su moji prijatelji. pravi puritanci. ponosim se vama. kazu da je seks kao zrak: vazan je samo kad ga covjek nema dovoljno. mislim da ste svi pokazali kako se sevite na svakom koraku. nego, ajmo probat jos jednom. evo danasnje slikice:  pitanje je identicno jucerasnjem: ima li ova slikica seksualne konotacije? svoje jebacke plocice sam cenzurirao, da vas ne navedu na krivi trag. ta jasno je da je seks prvo na sto ce cure pomisliti kada ih vide. ovo je zadnje takvo pitanje, obecajem. uostalom, kaj se ja ispricavam. vidim po komentarima da vam je ovakav post puno drazi od onih kad vas pokusavam nesto nauciti o ovom kraju svijeta. eh, biserje pred svinje... :D |
komentari (4) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 29.11.2004. @ 12:17
kako zbariti Kineskinju
|
pojma nemam. ali uvijek su mi se svidjali ovakvi naslovi, uvijek bih takve postove citao do kraja. da se ne osjecate prevareni, evo linka na trapulin osvrt na to "kako zbariti Japanku" (part 1 & 2), pa proucite ak vas zanima. kaj ja znam, mozda je slicno. iako ne bih rekao. dakle, kaj se desava... pa, ukratko, nis. i dalje sljakam 100, i kad uhvatim malo slobodnog vremena neda mi se dovrsit one postove koje sam poceo pisat. ulovio sam malo vremena, pa sam isao napraviti onaj sat sa vase nadasve desne strane. ideja je da pokazuje koje je lokalno vrijeme kod mene. stvar uglavnom radi, barem ako koristite IE. ja koristim uglavnom firefox, pa bas i ne radi. :) budem poradio na tome. jednom. valjda. i da, uvjet da pokazuje tocno vrijeme je da je kod vas na kompu dobro postimano vrijeme i vremenska zona, jerbo ta skriptica uzima sistemsko vrijeme vaseg kompa za referentno vrijeme. no dobro, dosta nerd talka. da, kopajuci za dobrom skriptom koju cu popalit za taj sat, dosao sam do (meni) interesantnog saznanja: u Maleziji ne postoji daylight savings time, odnosno oni ne pomicu sat dvaput godisnje. naravno da ste to svi znali, jedino meni luzeru je to fascinantno. ako ikoga to zanima, popis zemalja i pravila za daylight savings mozete naci ovdje. nego, kaj sam htio pitat. ok, pitanje vezano uz ovu slikicu:  e sad, pitanje: jeste li pomislili da ova slikica ima odredjene... hm... seksualne konotacije? mislim, osim mog tako ocigledno post-orgazmicnog osmjeha. :) necu vas pitat da mi pricate o svom djetinjstvu i to, samo me zanima koliki postotak ljudi (a napose zena) bi pomislio tako nesto. moze i anonimno. vas odgovor pomoci ce mi da bolje shvatim zenski mozak, i da razrijesim neke... rasprave sa frendicom. *mahanje frendici.* Vinko, suzdrzi se od komentara o "zenskom mozgu". :D hvala svima. i da, svjestan sam da su mi postovi za kurac u zadnje vrijeme. potrudit cu se da ubuduce budu strahovito edukadivni i ozbiljni. kad ulovim vremena. |
komentari (13) -
isprintaj -
link
nedjelja, 28.11.2004. @ 04:23
bijelac medju azijatima. a radim ko crnac.
jos jedan telegrafski blog. osim majke svih postova, poceo sam na laptopu pisat jos jedan post. u txt fajl. tko zna, mozda ga jednom i zavrsim. i stavim ovdje. ima nekih stvari o kojima zelim ovdje pisati, a stvarno zasluzuju da taj post ima nekakvu glavu i rep. i zbog toga mozda takvi postovi nikad nece ugledati svjetlo dana. perfekcionizam i lijenost, jebena kombinacija.u medjuvremenu cu ovdje pisati samo ovakve kratke i nepovezane gluposti. dakle, ovih dana radim kao crnac. inicijalna ideja bila je da sam ovdje 5 tjedana. kako je tih 5 tjedana upravo isteklo prekjucer, a ovaj tjedan su se ostvarili svi preduvjeti da ja obavim svoj posao, produzili su mi boravak ovdje za dva tjedna. uz moj pristanak, naravno. no sad to znaci da imam dva tjedna da obavim posao za koji sam trebao imati 5 tjedana. sad se spominje nekakvih dodatnih tjedan dana mog boravka ovdje, dakle do 18.12., ali u ponedjeljak ce se definitivno znati dal bude nekaj od toga. u srijedu sam radio od 9 ujutro do 2 ujutro. cetvrtak sam coolerski dosao na posao u podne, jebi ga, moram se naspavati. tak da sam u cetvrtak radio samo od podneva do 2 ujutro. u petak... eh, da. znam da siroko pucanstvo ovo ne zanima, ali nemojte se pravit ko da nemate veze sa tim. dakle, bit ce da sam u cetvrtak navecer nekaj lose pojeo. dobar dio noci na petak sam, naime, proveo na WCu. u petak ujutro sam bio totalno sjeban, em zato sto sam imao potrebu jos koji sat provest na WCu, em zato sto vise nisam imao snage drzat oci otvorene. tak da sam javio na posao da me taj dan nema. u biti sam otisao u firmu tek popodne, i bio svega par sati. u usporedbi sa ostalim danima, stvarno nista. dakle, zasto ovo pricam. ajmo se ovak dogovorit: ja vise necu postati slike odavdje, a vi vise nemojte zabadat igle u trbuh moje voodoo lutkice. moze? bilo kako bilo, jucer (subota) sam se odlucio odmoriti. malo sam se igrao i turiste, pa sam konacno otisao gore na petronas towers. budem se i o tome malo raspisao. jednom. mozda. medjutim, danas (nedjelja) sam na poslu. ne znam koliko cu biti, ali vjerojatno cu odvalit nekakvih 12ak sati. mislim, kak ovdje pisem da imam jedan od najboljih poslova, tak mi i treba. bilo je tu skoro 4 tjedna ciste zajebancije, sad to treba malo i nadoknadit. na svu srecu, ekipa mi je stvarno dobra, pa uz posao ima i dosta zajebancije. a i ako stignemo u ova 2-3 tjedna sve napravit, bit cu si totalna faca. nece mi bit zao svih ovih prekovremenih. i potvrdit cu si jos jednom da sam JA kralj, a Elvis je kurac. |
komentari (1) -
isprintaj -
link
četvrtak, 25.11.2004. @ 09:29
zrnce mudrosti od svjetskog putnika i stare iskusnjare
|
"ne jedi tjesteninu stapicima dok na sebi imas bijelu majicu." jednog dana bit cete mi zahvalni. |
komentari (1) -
isprintaj -
link
srijeda, 24.11.2004. @ 03:47
pas masters
|
kao, "blog is back". a to kaj se ja moram 16 puta neuspjesno pokusat ulogirat prije nego kaj mi to jednom uspije, to je valjda jedan od tih "manjih problema koji ce se rjesavat u hodu", o cemu pricaju na www.blog.hr... ovo stvarno vise nema smisla. Vinko, daj organiziraj vise tu domenu. pristajem i na pederi.com, samo da vise ne gubim zivce ovdje. vidim ja da ce se ovaj blog rusit sve dok im stanovita voditeljica odjela za aplikativni konzalting i implementaciju ne proda neki posteni softver svoje firme. :) |
komentari (15) -
isprintaj -
link
srijeda, 24.11.2004. @ 02:55
cini se da radi...
|
cini se da blog opet radi. ja mogu stavljat postove, pa valjda i vi mozete stavljat komentare. dakle, svi oni koji su htjeli ostavit komentar na moj prethodni post, i slozit se samnom kak sam ja zakon, sada to konacno mogu napraviti. poceo sam pisati nekakav putopiscic o onih 6 dana i putovanju za nove godine. u medjuvremenu mi se dogodilo par stvari koje zasluzuju da ih se ovdje napise, ali jednostavno nemam vremena. ovaj tjedan sljakam kao crnac. jucer sam iz firme otisao doma u 11 navecer, jutros sam opet dosao na posao u 9. tak da ce blog morati pricekati. nego, putopis. dakle, krenuo sam o tome pisati jedan post, koji bi u stvari ispao majka svih postova, toliko velik da ga nitko ne bi ni poceo citat. tak da vjerujem da cu ga ipak razbit na par dijelova, sto ce reci da bi prvi dio mogao ugledati svjetlost bloga prilicno skoro. odabrao sam i slike, njih 28, i prilagodio ih blogu. tak da ce bit i slika. kad sam vec kod toga, evo jedna slicica snimljena prije tjedan dana. ovo je samo za Viki i Marineovu Jubav-Najvecu, u hladnim sjevernim krajevima. ;) dakle ovdje sam se kupao prije tjedan dana. to je otocic Sentosa u Singapuru. nisam bas siguran koje je to more, jer se tu spajaju juzno kinesko more i prolaz Malacce, pa sami odaberite koje vam bolje zvuci.  pozdrav svima kojima su se jutros smrzli prstici dok su skidali led sa stakala na autu. :) e, da. moj sef pobrinuo se da moja sreca ne bude dugog vijeka. spomenuo je da ce mi slijedeci projekt mozda biti u Moskvi. Moskva u prvom mjesecu, koji ce to sok biti nakon ovog. sa +30 na -200. zato ne tugujte, prijatelji moji. za koji mjesec, kad cu bacacem plamena morat skidat led sa sajbe, pozalit cu sto sam vam postao ovakve slikice uz ovakve komentare... |
komentari (0) -
isprintaj -
link
subota, 20.11.2004. @ 07:27
jos malo o tome kako sam ja zakon
|
znam da sam vec pisao o tome, ali ovo je super. ovo jednostavno moram napisati. sa ekipom iz svoje firme (nazovimo ju firma A) gotovo svakodnevno idem u prostorije firme za koju radimo ovaj projekt (to bi, dakle, bila firma B). ide nas cetvorica ili petorica, obicno decki iz moje ekipe idu svako sa svojim autom. malo je bed sto tamo u principu ne smijemo parkirati u krugu firme. moramo traziti parking okolo po tom kvartu, a parking je tamo prilicno tesko naci. no zadnjih par dana idem uvijek sa istim deckom, koji skulirano ulazi autom u krug firme B. portiri na ulazu uredno dizu rampu, bez suvisnih pitanja. iz nekog razloga nisam previse razmisljao o tome zasto on moze uci, a ostali ne. jucer smo nas cetvorica isli na rucak. idemo jednim autom, a najlogicnije je da idemo upravo tim autom koji je parkiran pred samim ulazom u firmu B. jedan kolega komentira vozacu da koji je on sretnik, ima "VIP pass". pomislim si "aha, znaci ipak ima neku propusnicu il nekaj", i pogledam vozaca. on me gleda i smjeska se. i ja skuzim. jebote, pa JA sam taj "VIP pass". mat salleh. taj decko u autu vozi bijelca, jebi ga, mora da je to neka faca. opet sam pricao sa deckima o tom odnosu prema bijelcima. ne znam, mozda cu ponoviti nesto sto sam vec napisao, ali meni su to fascinantne stvari. dakle, recimo da neku firmu u Maleziji drze Kinezi. a drze ih relativno velik broj, s obzirom na to da su manjina. i recimo da se natjecu za nekakav posao za vladu. nema jebene sanse da ce na pregovore otici netko od njih. mislim, to se jednostavno ne radi. oni ce zaposliti nekog Maleja, i poslati njega. mogu poslati i bijelca, ako su fakat face. ali Kineza ne. ma koliko se pricalo o tome "Malaysia, truly Asia", ovdje su svi ne-Maleji gradjani drugog reda. osim bijelaca, naravno, koji su u najmanju ruku ravnopravni Malejima. ali ti odnosi izmedju "autohtonih" rasa ovdje mogu komotno biti tema za jedan poduzi post, pa cu to ostaviti za kasnije. vratimo se na to kakva sam ja faca. decki ovdje obozavaju voditi me na sastanke sa ljudima iz firme B, iako u principu nije nuzno da im prisustvujem. dva su razloga. kao prvo, ljudi iz firme B puno su mirniji kad vide da je u timu i jedan mat salleh. tada ne sumnjaju da je sve pod kontrolom. drugi razlog je sto tada ne postavljaju glupa pitanja. dvaput ce razmislit prije nego nesto pitaju, sto naravno mojoj ekipi jako odgovara. manje pitanja znaci manje sanse za pogresan odgovor. jos jedna ilustracija tog odnosa prema bijelcima: nekidan sam se iz JB-a vracao avionom u KL. bio sam sa Shern i jos jednom njenom frendicom. prije boardinga prolazimo kroz detektor metala, cure idu prije mene. iza detektora stoje policajac i policajka. kako koja od njih prodje taj detektor, tak ih policajka sa druge strane uredno prepipa. ja idem zadnji, prodjem detektor, stanem ispred frajera i rasirim ruke. frajer me samo pogleda sa osmjehom i kaze "boarding pass?". ja mu dam kartu, on baci pogled na istu, kaze "thank you, sir". i to je to. pa mislim, di ces bijelca prepipavat, ne? nevjerojatno, glavno da su te dvije cure prepipali, a cure moraju stavljat kamenje u djepove da ih vjetar ne otpuse. njih dvije zajedno doslovno imaju manje kila od mene. sumnjive u picku materinu. ne znam. ja vam ne mogu opisati koliko je to meni smijesno i nestvarno. nisam ja stvoren za to, ja sam stvoren da budem sumnjiv svakom policajcu u Zagrebu. i da budem gradjanin drugog reda cak i pri ulazu u Sloveniju. mislim, kako oni ocekuju da se ja ovdje osjecam kao doma ak ce se tak ponasat prema meni? |
komentari (1) -
isprintaj -
link
srijeda, 17.11.2004. @ 02:15
vracam se, kuala lumpure, tebiii...
|
doma sam. mislim, nisam doma, u hotelu sam. ali sama cinjenica da o povratku u hotel u KL razmisljam kao o "povratku doma" govori ponesto o tome kak moj zivot izgleda u zadnje vrijeme. prije 7 dana moja soba bila je 1303, pa 118, pa 1318, pa 208. i evo me nazad u 1303. 4 hotela u 6 dana. tko ih je promijenio vise, ruku u zrak. nda, tako sam i mislio. bilo je... ma kaj da pricam, bilo je prejebenih trenutaka, bilo je napornih trenutaka. u biti, i oni naporni su bili prejebeni. upravo sam skinuo slikice sa fotica, ima ih ravno 256. nek je pola od njih je bez veze, opet ih ostaje 128 koje nesto valjaju. uglavnom, budem neke slikice stavio i ovdje. mrtav sam. mrtav ko pas. i to onaj mrtav. stvarno sam iscrpljen. trebao bih se naspavati. a ne stignem, jer danas bas pocinjemo sa ozbiljnim poslom. trebali smo poceti s time prije sto vremena. ali nismo, i to ne mojom krivnjom. ispricavam se unaprijed sto ce moji postovi u bliskoj buducnosti biti pomalo koncepcijski sjebani. onak, bez glave i repa, puni digresija. jedan od razloga je moj umor. drugi, bitniji razlog je taj kaj sam ovih dana dozivio prosvjetljenje. naime, nema sanse da ja ovdje napisem sve kaj zasluzuje da bude ovdje napisano. ima TOLIKO toga sto mi se desava ovdje, TOLIKO novih stvari... o svakoj pizdariji ovdje dao bi se napisati jedan clanak, dovoljno dug da se nikom jednostavno to neda citat. svi bi se obeshrabrili cim bi ga vidli. jebo ja turisticke aranzmane. jebo. ozbiljno. ne mozes ti otic na drugi kraj svijeta sa nekom agencijom, pa te oni malo provozaju okolo, pa gledas negdje neko poruseno prastaro kamenje, pa ti sad kao znas nekaj o toj zemlji. ti si vidio svijeta, jer si kao dva jebena tjedna chillao u hotelu i tu i tamo poslusao nekog turistickog vodica koji ti prica o nekim kraljevima i strahovito bitnim mrtvim ljudima. ma vidio si ti kurac. mislim, nemojte me krivo shvatit, ja volim povijest, i maturalni rad mi je bio iz povijesti. volim ja i zemljopis. ali to nije to. to nije ziva zemlja, to nisu ljudi koji tamo zive. ti mozes slusat vodica, koji mozda zivi u toj zemlji i poznaje ju, ali ti ces od njega dobiti sat-dva njegovog recitiranja informacija koje je on naucio iz neke knjige. pa tak si mogao i sam procitat tu knjigu. u cemu je onda razlika? u tome sto si udahnuo taj zrak, osjetio to sunce, dotaknuo tu zemlju? u, faco. nisam ja nikakav avanturist. da me posao nije ovamo dovukao, tesko da bih sam dosao. mjesec i pol cu biti ovdje, provoditi 90% vremena koje provodim budan sa ljudima koji su ovdje rodjeni i ovdje zive. dijelit cu sa njima posao, zabavu, hranu, slobodno vrijeme, praznike. imam priliku osjetiti kako razmisljaju. imam priliku vidjeti kako izgleda zivot jedne tajnice, jednog diplomiranog inzenjera, diplomirane ekonomistice. muslimana, krscanke, budista, ateista. imam priliku vidjeti razliku izmedju njihovog medjusobnog nacina razmisljanja, i razliku izmedju "njih" i "nas". nisam ja nikakav avanturist. ja sam kurac od avanturista. ali sam jebeni sretnik, jer imam najbolji posao koji koji covjek moze zamisliti odmah poslije faksa. i sad mi to tek postaje jasno. i probat cu sto vise svojih iskustava podijelit ovdje sa vama. u slijedecih par dana probat cu nekak kronoloski prepricat sve kaj se dogadjalo ovih par dana. kao sto rekoh, bude i nesto slikica. kao nekakav uvod u ono o cemu cu pisat slijedecih par dana, dakle nekakav kratki pregled highlightova, dat cu popis nekih stvari koje sam radio: - stajao na najjuznijoj tocki kontinentalne azije - bio na nocnom tulumu na plazi na Prolazu Melake - bio u kuci decka koji je potomak Portugalskih kolonista, u Portugalskoj cetvrti Melake - u Singapuru vidio najvecu (navodno) fontanu na svijetu - povodom svog rodjendana pjevao "Hotel California" u bircu u Melaki, uz gitarsku pratnju vlasnika birca. prezivio. prezivjeli i ljudi koji su me slusali. svaka im cast. - kupao se u Juznom Kineskom moru - jeo durian (durian je poznat kao "kralj voca", budem se raspisao o tome) - pio kokosovo mlijeko iz kokosa. isti mi je, btw, glumio rodjendansku tortu - ucio kineskinje hrvatski. osnove hrvatskog ukljucuju: "da", "ne", "bok", "kaj ima?", "izvoli", "hvala", "molim", "dinamo", "bikovo sranje". i tak, ima toga jos. budem probao to sto detaljnije opisat. nekak znam kaj ce me neki moji frendovi pitat, pa mozda najbolje da napravim kratki popis stvari koje NISAM radio. dakle, nisam: - jebo. nda. no dobro, citamo se. jos jednom hvala svima na cestitkama za rodjendan. dobio sam dosta SMSova iz Hrvatske u ponoc po ovdasnjem vremenu. to mi puno znaci. nis, uskoro. same bat-time, same bat-channel. |
komentari (2) -
isprintaj -
link
srijeda, 10.11.2004. @ 14:29
moj prvi "oh ne, prijatelji su me krivo shvatili" blog
dakle, sve mi se cini da ce ovog bit sve vise. ja NEMAM nista protiv smedjih ociju, neke od najljepsih cura koje znam imaju smedje oci. samo kazem da je raznolikost jedna lijepa stvar. sve dosadi ako je u prevelikim kolicinama. pa i cure sa smedjim ocima. o boze, kaj mi ovo objasnjavanje treba...nego, da napisem nekaj korisno, kad vec pisem. dakle, ako me iz bilo kojeg razloga (khm) ovih dana trebate, tesko da cete me dobiti na privatni mob. izvadio sam SIM karticu iz njega i unutra stavio malezijsku prepaid karticu. dakle SMSove mi mozete slat na sluzbeni broj ili na malezijski: +60 16 2436 813. kao dodatnu zaniljivost, a totalno nevezano za ovaj broj, ponovimo i cinjenicu da sam 7 sati ispred hrvatskog vremena (trebao sam napisati "ispred svog vremena", bolje zvuci). dakle, primjerice, kod mene ce biti ponoc sa 11.11. na 12.11. u trenutku kad u Hrvatskoj bude 17 sati, 11.11. :) e jesam kurva, objavljujem svoj broj na netu... jesam li spomenuo da slanje SMSa unutar moje mreze kosta 3 sena? i to na prepaidu. to bi bilo nesto manje od 5 lipa. cuo sam fora reklamu na radiu nekidan. jedan lik preplaseno objasnjava frendu "man, I see dead poeple. I think I have sixth sense or something!". a frend mu odgovara "man, what do you need six sen for? you only need three sen!". cijeli razgovor se odvija na engleskom sa poprilicnim naglaskom. nesto kao Apu, onaj Indijac iz Simpsona. nda. nije bas smijesno kad to ovak napisem, i guess you had to be there. maloprije sam vecerao u indijskom restoranu, i iz susjednog birca sam cuo stvar koju smo B. i ja znali skupa slusat. i skuzio da je danas 22 mjeseca otkad smo se upoznali, zabrijali i prohadali, te 9 mjeseci otkad smo prekinuli. eto, kad vec ovdje bacam zanimljivosti, neka i ovo ostane zabiljezeno. jutros sam se zalio kak se sutra moram ustat u 6 ujutro. e pa ne moram. moram se ustat u 5:30. Shern ce me pokupit taksijem, pa idemo na autobusni kolodvor. bojimo se guzve na putu do kolodvora, sutra gomila ekipe koja nije iz KLa ide u posjetu obitelji. praznici i to. KL ce ovih dana bit mrtav, a ceste ce sutra bit totalno zakrcene. ako zakasnimo na autobus jebali smo jeza. nema sanse da nadjemo mjesta na nekom drugom za Malaccu. u tom slucaju vjerojatno cemo platiti taksi do Malacce. to bi trebalo bit oko 150 kuna po glavi. jebi ga, nije ni to tako strasno. i tak. slobodno me nazovete veceras u 11 po hrvatskom vremenu, da provjerite dal sam se probudio. :) |
komentari (13) -
isprintaj -
link
srijeda, 10.11.2004. @ 03:07
I'll be Bach!
sutra je nova godina. :)sve je spremno. osim mene, naravno. sutra bih se trebao probuditi oko 6. bit ce interesantno, danas sam se jedva izvukao iz kreveta u 8:45, nakon sto sam 5 puta stisnuo onaj prokleti snooze na budilici. ma budem se sutra na vrijeme probudio. sigurno. valjda. po dobrom starom mojem obicaju, pakirat cu se ujutro. vec vidim sebe u 6 ujutro: cetkica... check. fotic... check. bokse & carape... check. i onda krecem na put, sav pun sebe kak sam si cool i kak nisam kompliciran, kak se spakiram za 5 minuta, i kak bi svi ljudi trebali bit ko ja. avanturist, ne? kuzis, minimalizam, ne? i onda negdje u Malacci skuzim da mi je putovnica ostala u KLu. i ocu si pucat u glavu. prestao sam pratiti sto se desava sa organizacijom hotela i autobusa. to sam sve prepustio Shern. zadnje sto znam je da je promijenila hotel u kojem cemo bit u Malacci, nasla je neki jeftiniji i blizi gradu. i poslala mi link na taj hotel, da vidim jel mi to ok. bojao sam se da je neka rupa, ali cini se skroz ok. ma bas me briga, bitno mi je da imam krevet i svoju kupaonu, da ne dijelim kupaonu i wc sa cijelim hodnikom il nekaj. a to imam. za koga je - dobro je. za one strahovito znatizeljne, ovdje je i link na hotel. na meni je bilo samo da pokupim karte za avion nazad, sto sam i napravio. u biti, sad kad malo bolje razmislim, uopce ne znam jel sredila neki smjestaj za Singapur. valjda je, iako zadnji put kad sam ju pitao (prekjucer) to jos nije bilo ziher. no dobro, ono kaj sam htio reci je da me nece biti 6 dana, da se ne zabrinete. :) ako sve bude OK postam nekaj tamo negdje sredinom slijedeceg tjedna. dal cu postat neke slike ovisi o vremenu. ako bude ruzno vrijeme, postat cu ih odmah tada. ako bude lijepo vrijeme, cekat cu ponedjeljak. mislim da nema boljeg dana da postam slike mene na tropskoj plazi od ponedjeljka. iz obzira prema vama, prijatelji moji. :P ak me nema do kraja slijedeceg tjedna, vjerojatno su me lokalni oteli. u tom slucaju molit cu vas da skupite lovu za otkupninu i zanemarite ovaj zadnji odlomak. salio sam se, jelte. |
komentari (5) -
isprintaj -
link
utorak, 09.11.2004. @ 06:18
plavooke
gledam danas slike iz Hrvatske i skuzim sto mi ovdje fali. cure sa plavim ocima. nemam neki fetis na iste, inace mi to nije previse bitno, ali povremeno bi stvarno bilo lijepo vidjeti negdje curu sa plavim ocima. pristajem i na zelene, i zeleno-sive, i sive, i ruzicaste na bijele slonove. stvarno nisam izbirljiv. ali ajde da povremeno vidim bar jednu curu koja nema smedje oci, moze?svaka cast curama ovdje, ima ih stvarno jako zgodnih. cak sam vidio nekoliko jako slatkih Indijki, iako su mi nekak prije toga bile na dnu ljestvice. i kaj je najbolje, Indijke u principu pricaju jako dobar engleski, odnosno njihov naglasak me nekako najmanje smeta. ali imaju smedje oci. jebo ja tu njihovu razlicitost i multikulturalnost i sve, kad sve imaju smedje oci. bah. i., nadam se da nije bed kaj sam za ovaj blog posudio tvoju sliku. a i bas si slatka ovak razroka. :) |
komentari (5) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 08.11.2004. @ 15:47
mala skola malezijske kulture: mat salleh
ako dodjete u Maleziju, upravo tako ce vas lokalna ekipa zvati. mat salleh. stranac.ne u lice, naravno. u lice ce vas ljudi na ulici zvati "sir" ili "boss", vec ovisno o prilici, njihovoj razini obrazovanja i tome zele li vam nesto prodati. uz sve narode koji zive u Maleziji, a koje sam vec toliko puta nabrajao, Malezija je definitivno svojevrstan Azijski "melting pot". "Malaysia, truly Asia", kako to lijepo kaze reklama koju mozete vidjeti na CNN-u. uz Malaje, Kineze i Indijce, koji ovdje zive vec stotinama godina, snazan gospodarski napredak Malezije privlaci ljude iz siromasnijih obliznjih zemalja kao sto su Indonezija, Tajland i Kambodza. ilegalni imigranti iz tih zemalja jedan su od vecih problema u Maleziji; mnogi od njih se zbog siromastva bave kriminalom. takve zakon ovdje nimalo ne stiti. "zapadne" drzave spremne su zaostriti diplomatske odnose sa Malezijom ako neki njihov drzavljanin bude (po misljenju tih "zapadnih" drzava) preostro kaznjen za eventualno sranje napravljeno ovdje. nabrojane obliznje zemlje nemaju taj obicaj. ne znam jel im previse stalo do dobrih odnosa sa Malezijom ili im jednostavno nije previse stalo do njihovih drzavljana, ali sluzbeni stav im je: "ako su nasi drzavljani kod vas prekrsili zakon, kaznite ih kako smatrate da je pravedno". u tom "melting potu" na ulicama KLa jedna se rasa posebno istice. po bijeloj boji koze, ali i po tome sto su u prosjeku za pola glave visi od prosjecnog stanovnika Malezije. zato se u praksi izraz mat salleh koristi iskljucivo za bijelce, iako su mi decki u startu objasnili "mat salleh = foreigner". ljudi ovdje nisu nimalo glupi: jasno im je da bijelci u njihovu drzavu donose posao i lovu, pa ce uciniti sve da se na ulicama KLa osjecaju sigurno i dobrodoslo. naravno, dok god izbjegavaju neke stvarno lose i siromasne kvartove, koje uostalom izbjegavaju i ljudi koji su ovdje rodjeni. u ova dva tjedna nisam sa ljudima ovdje imao niti jedno lose iskustvo. svi su uvijek bili jako ljubazni, i pokusali mi pomoci koliko god su mogli. a i oni koji su mi htjeli nesto prodati, nisu to cinili nimalo napadno. :) zbog svoje love, ali i zbog engleza koji su do prije 40-50 godina na ovim prostorima imali svoju koloniju, bijeli covjek ovdje je danas bog. englezi su vrlo uspjesno uvjerili ljude da je normalna stvar da je znanje i moc uglavnom u rukama bijelaca. cak je i moja prisutnost ovdje dijelom posljedica toga: firma sa kojom moja firma suradjuje, odnosno za koju radi ovaj projekt, mirnija je kad vidi da je ovdje strucnjak iz Evrope. mat salleh's in the house! podsvjest, valjda. tu sliku bjelackog superiornog imagea dobro ilustrira i jedan podatak vezan uz nas brdoviti Balkan. u vrijeme rata, naime, Malezijska je vlada otvorila vrata za mnoge izbjeglice iz Bosne. nije bas susjedna drzava, ali valjda po toj nekoj muslimanskoj liniji. mnogima je cak osigurala i posao. nista fensi-shmensi, ciscenje ulica, farbanje zgrada i takve stvari. lokalnoj ekipi to je bilo urnebesno smijesno: hodas ulicom i vidis bijelca kako ju mete! bijelca, covjece! i dan danas se smiju kad mi pricaju o tome. vecina Bosanaca u medjuvremenu se vratila doma. neki su ostali, i navodno da u KLu ima nekoliko bosanskih restorana. vidis, bas bih mogao jedan dan na cevape. ako ne dobijem bar nesto vise luka kad ih narucim na hrvatskom, onda nek sve ide u kurac. po mom misljenju ta "nadmoc" i visak love u odnosu na ovdasnji prosjek nosi sa sobom i nekakvu odgovornost. zato mi nije bed taksistu ili konobaru ovdje ostaviti napojnicu. tih par kuna/ringitta napojnice stvarno mi ne znaci nista. isto toliko bih ostavio i u Hrvatskoj (dobro, taksist u Hrvatskoj ce napojnicu ionako sam zaracunati) a konobar ovdje ce to cijeniti vise nego onaj u Hrvatskoj, i sigurno daleko vise od onog u Evropi ili Americi. pa sta onda ako se ovdje od mene napojnica ne ocekuje? upravo zato ju ti ljudi vise zasluzuju. ono sto me prilicno raspizdjuje su bijelci koji koriste tu razliku u financijskoj moci da rade pizdarije kakve se doma ne bi usudili raditi. jedan takav primjer je i hans-otto schiemann (ovo ime namjerno pisem malim slovima). taj 54-godisnji Njemac (stricek na slici) je prije 3 godine saznao da ima HIV. kako je uvjeren da je isti pobrao od neke kurve u Tajlandu, frajer je iz osvete kruzio po najsiromasnijim dijelovima Tajlanda i placao maloljetnim curama da spavaju s njim bez kondoma. lova koju bi cure primale bila je oko 2000-3000 tajlandskih bahta (300-450 kuna), sto su za njihove pojmove ogromni novci. na kraju su ga uhapsili, i ovih dana traze nacin da ga za nekaj optuze. naime, buduci da su cure svojevoljno spavale sa njim, po Tajlandskom zakonu ne mogu ga optuziti za to kaj ih je zarazio. drze ga u zatvoru radi toga sto je, nakon sto mu je istekla 30-dnevna turisticka viza, ostao u Tajlandu jos 3 godine. po svemu sudeci mogao bi se izvuci samo sa deportacijom iz Tajlanda. ne zna se tocno koliko je cura u igri, schiemann tvrdi da ih je bilo oko 1000. na netu sam nasao razne informacije, ali cini se da je za sada potvrdjeno da ih je zarazio 90ak. ni danas nas junak ne pokazuje nikakvo zaljenje: kaze da je znao placati roditeljima da spava sa njihovom kceri, i da je uhvacen samo zato kaj se posevio sa kceri od policajca. pouka posta: drugi puta dvaput razmislite prije nego konstatirate da zivite u totalnom supku od zemlje, i to probate argumentirat time da je prikljucak na internet u zapadnoj Evropi znatno jeftiniji. |
komentari (2) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 08.11.2004. @ 03:50
izbacite uljeza
ovo je bio zanimljiv vikend. imam par ideja za blog. bit ce materijala. ali ne danas. nek se te ideje malo kisele, i cekaju trenutak kad cu imat malo vise vremena za pisat. za sada samo jedan brzinski blog.mali update glede novih godina: avionska karta za nazad je kupljena, autobusna za tamo isto, hoteli u Malacci i JBu su rezervirani. dakle ostaje nam samo smjestaj u Singapuru. Shern upravo radi na tome. i da, za Singapur mi ne treba viza. naravno da sam se to sjetio provjeriti u zadnjem trenutku. btw, ne znam jesam li spomenuo, sa nama ce ici i jedna njezina frendica. dakle morat cu brijat po Maleziji sa dva komada. moj zivot je pakao. :) nego, ono sto sam htio reci. u petak navecer mi je sef poslao mejl o nadolazecim projektima, dakle o zemljama kamo bih mogao ici nakon Malezije. horror. prije nego sto napisem te zemlje, jedna napomena: ovaj posao radim sa jos dvojicom kolega. mislim, po jedan covjek ide na svaki projekt. dakle od 6 ponudjenih projekata mi biramo 3, ostala tri cemo ili odbiti ili prepustiti drugom odjelu. ponudjeni projekti su: 1. Nizozemska 2. Svicarska 3. Rusija 4. Izrael 5. Kuvajt 6. Alzir napisane redom po nekakvim mojim preferencijama. Nizozemska zvuci super, Svicarska je OK. ali ako izbacite ta dva uljeza ostaju vam 4 zemlje koje su vam mozda poznate odavdje. OK, Rusija jos kako-tako, iako sijecanj u Moskvi zvuci prilicno hladno. no dobro, vidjet cemo kako se situacija razvija. dobra vijest je da ce vjerojatno biti i nastavak projekta u Bankoku, a kolega koji je odradio prvi dio projekta zainteresiran je da odradi i taj nastavak. to ce reci da ostajemo jos nas dvojica kolega, koji moramo preuzeti dva od ovih 6 projekata. sto ce reci da mi ne gine Nizozemska ili Svica. sto ce reci da imam razloga za optimizam. ovih dana necu imati bas previse vremena, ali trudit cu se napisati ovdje bar dio onog sto se dogadja. i tak. |
komentari (8) -
isprintaj -
link
četvrtak, 04.11.2004. @ 08:44
kamo za nove godine?
 jucer navecer je ovdje bilo prohladnih 24 celzijusa. oblacno. dakle, ono sto ovdje zovu "lijepo vrijeme". interesantno kako je koncept lijepog vremena ovdje drugaciji. no o tome malo vise drugi put. ovaj put malo vise o mojim planovima za nove godine. da, "nove godine", mnozina je, nije lapsus calami. neda mi se citat svoje prijasnje postove, ne znam jesam li spomenuo nadolazece praznike. slijedeci cetvrtak je, naime, indijska nova godina. naravno, u najboljoj hrvatskoj maniri, ovdje su taj drzavni praznik spojili sa vikendom. ponedjeljak i utorak slavi se malajska nova godina. dakle, imat cu 6 slobodnih dana u komadu. nema smisla tih 6 dana provesti u KLu. stoga smo Shern i ja smislili dijabolican plan. :) na slici je taj plan oznacen tamno plavom bojom, ne kuzi se bas najbolje. ali za koga je - dobro je. :P cetvrtak ujutro krecemo za Malaccu (Malacca je englesko ime, lokalno je Melaka). autobusom put iz KLa do Malacce traje oko dva i pol sata, i kosta nekakvih 10ak kuna. da, znam, za 10 kuna kod nas ne mozete doci ni od Trga do Zapresica. no dobro. Malacca, "Venecija Istoka", bila je jedno vrijeme portugalska kolonija, i navodno se jako vidi njihov utjecaj, dosta je drugacija od ostatka Malezije. no dobro, necu previse pametovati kako to izgleda. pametovati cu kad se vratim. dakle u cetvrtak ujutro smo tamo, brijemo po gradu, spavamo u hotelu. petak ujutro jos malo grada, mozda plaza (ako se ne okupam u Strait of Malacca, onda nek sve ide u kurac :)). Malacca je prilicno mali gradic, ujedno i glavni grad istoimene Malezijske drzave. ta drzava je, zbog svog zemljopisnog polozaja, svojevremeno (dakle prije nego sto je bila portugalska kolonija) bila dosta jako carstvo, poznato po pomorstvu i trgovini. to je odgovor na pitanje zasto se taj morski prolaz izmedju zapadne obale Malezije i Indonezije zove po jednom malom gradicu. petak popodne idemo za Johor Baharu (za prijatelje J.B., za lijene prijatelje JB), grad na krajnjem jugu "poluotockog" dijela Malezije, iz kojeg se vidi i Singapur. put autobusom trebao bi trajati oko 4 sata. petak navecer smo u JBu. cijelu subotu i nedjelju ujutro smo tamo. Shern tamo ima mladju seku, pa ce(mo) ju posjetiti. nedjelju ujutro idemo za Singapur, koji je otocna drzava, mostom povezana sa Malezijom. ostatak nedjelje, cijeli ponedjeljak i utorak ujutro brijemo po Singapuru. Shern i tamo ima mladju sestru, pa ce posjetiti i nju. :) i ne, nema vise sestara, to je to. dvije, obje mladje, jedna u JB-u, druga u Singapuru. utorak popodne idemo iz Singapura za JB, pa avionom natrag za KL. to je to, trebalo bi to biti zanimljivih 6 dana. sto se tice troskova, racunamo ovako nesto: prijevoz: - bus KL-Malacca: 8 RM - bus Malacca-JB: 18 RM - bus JB-Singapur: 5 RM - bus Singapur-JB: 5 RM - avion JB-KL: 100 RM smjestaj: - Malacca: 240 RM - JB (dvije noci): 340 RM - Singapur (dvije noci):340 RM dakle oko 140 RM za prijevoz, 920 RM za smjestaj. sto ce reci ukupno oko 1060 RM, odnosno oko 1700 kn. ovo je prijevoz i smjestaj za tih 6 dana, i to za jednu osobu (tocnije, mene). Shern ce vjerojatno u JBu i Singapuru spavati kod sestara. na to jos ide hrana (koja bi trebala biti otprilike kao i ovdje u KLu, dakle jeftina) i troskovi. neka sve skupa bude 2000-2500 kuna, mislim da je to ok. mozda je ovo pravi trenutak da spomenem da je cijena sobe u Zadarskom hotelu "Kolovare" sa doruckom, dakle za jednu osobu i jednu noc, pocetkom 7. mjeseca kostala oko 750 kuna. jedna noc. dakle, jedno kratko usputno lansiranje odjeba u smjeru hotela "Kolovare". dosta za sada. ovo je jos grubi plan, treba rezervirat sve zivo, a sad je spica sezone... valjda cemo sve uspjet rezervirat... uglavnom, javim se sa nekim progress reportom. |
komentari (6) -
isprintaj -
link
utorak, 02.11.2004. @ 06:22
banana
tako, naime, ovdje zovu kineze koji pricaju samo engleski, i vise su okrenuti nekakvom kapitalizmu i zapadnjackom nacinu razmisljanja. banana. zuti izvana, ali bijeli iznutra.jucer smo Khoo i ja isli na veceru u tajlandski restoran. hrana je, kao i uvijek ovdje, bila jako dobra. jos uvijek bas ne kuzim razliku izmedju malezijske, tajlandske, kineske i japanske hrane. dobro, japanska se ovdje bas i ne jede toliko. ali cini mi se da je tajlandska malo vise spicy, i malo kiselija od, recimo, kineske. mozda je to neki jaci utjecaj indijske kuhinje. a mozda se to ja upravo pravim pametan. nekoliko frendova me pitalo da pisem nesto o hrani. malo mi je blesavo to, jer se osjecam totalno nekompetentan. nisam probao ni djelic onoga sto se ovdje nudi. ono sto mogu u ovom trenutku reci je da hrane i malih restorana ima posvuda, da su stvarno jeftini, da je hrana uzasno raznolika i uzasno dobra. za razliku od zapadnjacke hrane, na tanjuru dobijes brdo razlicitih okusa, i mislim da bih ovdje mogao komotno biti par mjeseci, probati svaki dan nesto drugo, a da jos uvijek ne probam sve sto se nudi. higijena u restoranima nije problem, barem u onima u kojima sam ja bio. a jucer sam, naprimjer, pojeo rucak i popio 7up u indijskom restoranu, i platio to nekih 8 kuna. nije to bila nikakva rupa, ali ni neki fensi-shmensi restoran, normalan restoran gdje ekipa iz susjednih firmi dodje pojesti nesto za rucak. 8 kuna za rucak i 7up, jebote, pa toga valjda nije bilo ni u menzi na faksu... :) no dobro, nadam se da cu za koji tjedan bit nesto kompetentniji da dam neka konkretnija iskustva o hrani. uglavnom, vecera u tajlandskom restoranu. meni prvi put u tajlandskom restoranu, sto je iz nekog razloga Khoou bilo samo po sebi cudno. izdvojio bih "tom yum", opisuju ju kao "hot and sour thai soup", potpuno se slazem sa opisom. ono sto je (meni) interesantno je da se ne jede prije glavnog jela, nego uz glavno jelo. doduse, ovdje je sam koncept "glavnog jela" lagano nepostojeci; sve se jede istovremeno, naruci se za stol nekoliko "priloga", svako dobije svoj tanjur sa rizom (vratit cu se na ovo) i stavlja si priloge koje zeli i koliko zeli. pa se tako i ta juha moze jesti zlicom iz zdjele, no moze se i politi po rizi. da, to sam htio reci. osnova svih jela je ili riza ili nekakva tjestenina. ali ako se kaze "idemo nesto pojesti", obicno se misli na jela bazirana na rizi. inace se kaze "idemo na nekakvu tjesteninu". meni ta silna riza uopce nije bed. iako sam ju jeo za 70 posto obroka u zadnjih tjedan dana, uopce ne razmisljam o tome. stvar je u tome da uz tu rizu uvijek ide gomila nekih umaka i priloga, pa i ta riza svaki put ima drugaciji okus. navodno da ima evropljana koji su vec nakon par dana ludi od sve te rize. Khoo je konstatirao da po par stvari nisam tipicni Evropljanin. shvatio sam to kao kompliment. :) za njega su Nijemci tipicni Evropljani; ide im na kurac tolika riza, a cim negdje dodju gledaju kam bi navecer van. nije mi neka fora izaci navecer solo u disko, pa automatski nisam bas tipican Evropljanin. interesantno. bilo kako bilo, ceh za tu tajlandsku veceru bio je 109 RM, sto ce reci nekakvih 170 kuna. relativno skupo za Maleziju, ali ipak je to bio malcice finiji restoran. preuzeo sam racun i, vodeci se idejom da se u zapadnom svijetu obicno ostavi 5 do 10% napojnice, dao konobaru 120 RM, dakle ostavio sam mu 15-20 kuna napojnice. Khoo me zapanjeno pogledao, kao "pa racun je 109 RM!". kasnije mi je objasnio da sam vjerojatno najdarezljiviji stranac ovdje, da u Maleziji ne postoji obicaj ostavljanja napojnice, i da je to vjerojatno najveca napojnica koju je taj konobar ikad dobio. nakon vecere otisli smo u Starbucks na kavu sa njegovom curom i njenom sekom. Khoo i njegova cura skupa su skoro pet godina, uskoro ce se vjencati, i vide se jednom do dva puta tjedno. ono, vikendom. i to je ovdje normalno. pitanje: jesam li ja jedini kojem je ovo malo cudno? btw, seka radi kao sales executive za "pfizer", farmaceutsku tvrtku koja, izmedju ostalog, proizvodi i "viagru". heh, sad imam znoru. nadajmo se da mi nece trebati tako skoro... :) da, te dvije seke su primjer "banana"; cak i medjusobno pricaju na engleskom, to im je prvi jezik. kineskinje su, ali kineski prakticki ne govore. kao sto sam vec u prijasnjim postovima spomenuo, znaju malajski, jer ipak je to sluzbeni jezik ove zemlje. ali pricaju gotovo iskljucivo na engleskom. no dobro, dosta za sada, moram malo i raditi. ipak sam na poslu, jebiga. :) |
komentari (3) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 01.11.2004. @ 08:48
must have: Maksim za 39 RM
izgleda da mi nije sudjeno da postove stavljam na blog u trenutku kada ih pisem. ovaj post dole, koji nosi datum 30.10., na net sam uspio staviti tek danas, sa dva dana zakasnjenja. preko vikenda, naime, nisam imao pristup netu, iz jednosavnog razloga sto nisam mogao uci u ured. no obecali su mi ovdje da ce mi omoguciti ulaz u ured u bilo koje doba, jednostavno treba isprogramirati karticu sa kojom ulazim.inace, upravo sam na poslu. jedan sam od rijetkih. ovdje je danas nacionalni praznik. ne znam tocno koje mu je ime, ali objasnili su mi da je to dan za citanje Kur'ana. nije praznik u cijeloj Maleziji, nego samo u ovoj drzavi, odnosno "federalnom teritoriju". Malezija se, inace, sastoji od 13 drzava (pokrajina, whatever) + tri "federalna teritorija": Kuala Lumpur, Putra Jaya i Labuan. e sad, koliko ja kuzim, ovo je praznik samo u Kuala Lumpuru. a mozda i krivo kuzim. ono sto je bitno je da sam dosao na posao oko 3 popodne, popit kavu i prosurfat. cijeli vikend bez neta, covjece... da, da se nadovezem na onaj zadnji post. u subotu popodne nisam isao u Imbi Plazu, malo sam duze chillao u hotelu, pa sam navecer skocio do Mid Valley-a (onaj veliki shopping centar koji sam vec spominjao). do Imbi Plaze sam otisao jucer. dojmovi: tehnicka roba nesto je malo jeftinija nego kod nas, i imaju ogroman izbor. ono sto je jako jeftino je software, odnosno svi CDi i DVDovi. CD kosta 5 RM (oko 8 kuna), DVD 13-15 RM (20ak kuna). naravno, sve je to piratsko, ali se normalno prodaje u shopping centrima. CDi i DVDovi lijepo imaju odstampane one slikice na sebi, i to. izgleda dosta dobro. nisam trenutno bas upucen u cijene piratskog softwarea u lijepoj nasoj u zadnje vrijeme, ali mislim da su cijene tu negdje; dakle jedina je razlika u tome sto su ovdje kopije mozda nesto bolje kvalitete, bolje izgledaju, i mogu se normalno kupiti u ducanu. ta moja setnjica jucer kostala me bijednih 250-300 kuna, ukljucujuci taksi. jucerasnji ulov je: - dvd "super size me" (dokumentarac o McDonald'su koji sam neuspjesno pokusavao nabaviti u Hrvatskoj) - dvd "bourne supremacy" (pogledao jucer, stvarno normalan DVD, iako nisam siguran jel to kod nas uopce doslo u kina) - dvd "new jack city" (neuspjesno trazio kod nas u nekoliko videoteka, u vrijeme kad sam poprilicno brijao na crnacke gangsta filmove) - dvd "dreamcatcher" (snimljen po filmu Stephena Kinga, pogledao jucer, dosta dobar) - dvd "a man apart" (sa Vin Dieselom. lijepo je znati da se mi pravi muskarci ponovo vracamo u modu, te prolazi vrijeme Brada Pittova i Orlando Bloomova. nda. :)) - dvd "all quiet on the western front" (klasik. moram to pogledat. opca kultura, jebiga. uostalom, uvijek sam otkidao na to zapadno bojiste u 1. i 2. svjetskom ratu) - dvd "guns n roses: use your illusion world tour (part 1)" (snimka koncerta iz Tokia, tamo negdje iz '92. da se malo vratim u djetinjstvo. u doba kad su gunsi bili TOTALNO cool, a Michael Jackson jos uvijek malcice crn) - dvd "microsoft encarta 2005 premium" (mozda se drugi put prije nego kaj negdje odem potrudim procitat par crtica o tom mjestu iz enciklopedije) - cd "adobe photoshop cs" (da ga instaliram na laptop, pa mozda i ovaj blog dozivi neke naznake dizajna) - cd "neverwinter nights" (u biti 3 cda, dnd igra koju sam malcice igrao svojevremeno u zagrebu. mozda zatreba) - cd "neverwinter nights - hordes of the underdark" (expansion pack, nek se nadje.) - cd "neverwinter nights - the shadows of undertide" (jos jedan expansion pack, tko zna hocu li ga ikada staviti u komp, ali eto, jebo 8 kuna) - cd "command & conquer generals - zero hour" (odnosno 2 cda, expansion pack za igru koju u zadnje vrijeme znam zaigrati) - cd "warcraft" (gore su navodno warcraft 1 i 3, i gomila nekog dodatnog softwarea za te igre) - cd "call of duty" (zato kaj sam dobio dva cda kao poklon sto sam kupio sve gorenavedene, a nisam znao sto drugo uzeti) no dobro, dosta o ulovu. e, da, jedna zanimljivost: u jednom ducanu sam vidio (valjda) origigi CD Maksima Mrvice. mislim cak da je to bio neki dvostruki CD, iako nisam siguran, bilo kako bilo, bio je na prilicno vidljivom mjestu, imao na sebi naljepnicu "must have", i kostao 40 RM (60ak kuna). interesantno je kako ljudi ovdje uglavnom nikad nisu culi za Hrvatsku. mislim, nije to interesantno, to je vise-manje normalno, ali je interesantno kako reagiraju kad cuju da drzava ima 4-5 miliona stanovnika. to je nekakva reakcija izmedju iznenadjenja, nevjerice da nesto sa tako malo stanovnika uopce moze biti drzava, i olaksanja sto opravdano nisu nikad culi za tu "drzavu". malezija ima oko 23 miliona stanovnika, a imajte na umu da su joj vrlo bliski susjedi Kina i Indija, koje svaka imaju oko milijardu stanovnika. cak i Singapur, koji je po velicini teritorija kurac od drzavice (bar po ovdasnjim standardima), ima preko 4 miliona. iznimka je nekoliko ljudi sa posla: jedan koji zna za Hrvatsku iz onih reklama sto se vrte po CNN-u, i drugi koji me pitao "Croatia? Is Dinamo Zagreb from Croatia?". ma tooooooooooo, buraz! :) svojevremeno je, naime, imao diskusiju sa nekim svojim frendom oko toga jel "Dinamo Zagreb" iz Hrvatske ili Rusije. mislim, isti kurac, ako gledas odavdje. bio je zanimljiv razgovor sa taksistom jucer, na povratku iz Imbi Plaze: t: "where are you from?" r: "Croatia." t: "Costa Rica?" r: "No, Croatia." t: "Croatia? near what country is Croatia?" r: "near Italy." t: "aha! how many people in Croatia?" r: "4 million." t: "4 million!? (tu ide ona goreopisana reakcija) that is very small, no?" e da, moram se posuti pepelom glede svog neznanja. vjerujem da sam i na blogu napisao da KL ima oko milion stanovnika. izvor mi je bio "world book encyclopedia" negdje iz kraja 90ih. mislim, da ne ispadnem totalni lazov. to bi moglo biti istina eventualno ako gledate samo srediste KLa. ako gledate i okolna mjesta, kao sto su recimo i Petaling Jaya (iliti P.J.), gdje sam ja smjesten (to bi bilo nesto kao Velika Gorica Zagrebu, samo puno bolje povezano, i prakticki spojeno sa KLom), tada grad ima oko 6 miliona stanovnika. kad kazem da su ta mjesta nesto kao Velika Gorica, uzmite to sa dozom rezerve; iako su svojevremeno to bila predgradja, pa cak i odvojeni gradovi, danas nema sanse da na putu iz P.J. u K.L. vidite neku granicu gdje jedno zavrsava a drugo pocinje; to je sad prakticki jedan grad, iako ne znam kako je to administrtativno podijeljeno. no dobro, dosta za danas. |