utorak, 02.11.2004. @ 06:22

banana

tako, naime, ovdje zovu kineze koji pricaju samo engleski, i vise su okrenuti nekakvom kapitalizmu i zapadnjackom nacinu razmisljanja. banana. zuti izvana, ali bijeli iznutra.

jucer smo Khoo i ja isli na veceru u tajlandski restoran. hrana je, kao i uvijek ovdje, bila jako dobra. jos uvijek bas ne kuzim razliku izmedju malezijske, tajlandske, kineske i japanske hrane. dobro, japanska se ovdje bas i ne jede toliko. ali cini mi se da je tajlandska malo vise spicy, i malo kiselija od, recimo, kineske. mozda je to neki jaci utjecaj indijske kuhinje. a mozda se to ja upravo pravim pametan.

nekoliko frendova me pitalo da pisem nesto o hrani. malo mi je blesavo to, jer se osjecam totalno nekompetentan. nisam probao ni djelic onoga sto se ovdje nudi. ono sto mogu u ovom trenutku reci je da hrane i malih restorana ima posvuda, da su stvarno jeftini, da je hrana uzasno raznolika i uzasno dobra. za razliku od zapadnjacke hrane, na tanjuru dobijes brdo razlicitih okusa, i mislim da bih ovdje mogao komotno biti par mjeseci, probati svaki dan nesto drugo, a da jos uvijek ne probam sve sto se nudi. higijena u restoranima nije problem, barem u onima u kojima sam ja bio. a jucer sam, naprimjer, pojeo rucak i popio 7up u indijskom restoranu, i platio to nekih 8 kuna. nije to bila nikakva rupa, ali ni neki fensi-shmensi restoran, normalan restoran gdje ekipa iz susjednih firmi dodje pojesti nesto za rucak. 8 kuna za rucak i 7up, jebote, pa toga valjda nije bilo ni u menzi na faksu... :) no dobro, nadam se da cu za koji tjedan bit nesto kompetentniji da dam neka konkretnija iskustva o hrani.

uglavnom, vecera u tajlandskom restoranu. meni prvi put u tajlandskom restoranu, sto je iz nekog razloga Khoou bilo samo po sebi cudno. izdvojio bih "tom yum", opisuju ju kao "hot and sour thai soup", potpuno se slazem sa opisom. ono sto je (meni) interesantno je da se ne jede prije glavnog jela, nego uz glavno jelo. doduse, ovdje je sam koncept "glavnog jela" lagano nepostojeci; sve se jede istovremeno, naruci se za stol nekoliko "priloga", svako dobije svoj tanjur sa rizom (vratit cu se na ovo) i stavlja si priloge koje zeli i koliko zeli. pa se tako i ta juha moze jesti zlicom iz zdjele, no moze se i politi po rizi. da, to sam htio reci. osnova svih jela je ili riza ili nekakva tjestenina. ali ako se kaze "idemo nesto pojesti", obicno se misli na jela bazirana na rizi. inace se kaze "idemo na nekakvu tjesteninu". meni ta silna riza uopce nije bed. iako sam ju jeo za 70 posto obroka u zadnjih tjedan dana, uopce ne razmisljam o tome. stvar je u tome da uz tu rizu uvijek ide gomila nekih umaka i priloga, pa i ta riza svaki put ima drugaciji okus. navodno da ima evropljana koji su vec nakon par dana ludi od sve te rize. Khoo je konstatirao da po par stvari nisam tipicni Evropljanin. shvatio sam to kao kompliment. :) za njega su Nijemci tipicni Evropljani; ide im na kurac tolika riza, a cim negdje dodju gledaju kam bi navecer van. nije mi neka fora izaci navecer solo u disko, pa automatski nisam bas tipican Evropljanin. interesantno. bilo kako bilo, ceh za tu tajlandsku veceru bio je 109 RM, sto ce reci nekakvih 170 kuna. relativno skupo za Maleziju, ali ipak je to bio malcice finiji restoran. preuzeo sam racun i, vodeci se idejom da se u zapadnom svijetu obicno ostavi 5 do 10% napojnice, dao konobaru 120 RM, dakle ostavio sam mu 15-20 kuna napojnice. Khoo me zapanjeno pogledao, kao "pa racun je 109 RM!". kasnije mi je objasnio da sam vjerojatno najdarezljiviji stranac ovdje, da u Maleziji ne postoji obicaj ostavljanja napojnice, i da je to vjerojatno najveca napojnica koju je taj konobar ikad dobio.

nakon vecere otisli smo u Starbucks na kavu sa njegovom curom i njenom sekom. Khoo i njegova cura skupa su skoro pet godina, uskoro ce se vjencati, i vide se jednom do dva puta tjedno. ono, vikendom. i to je ovdje normalno. pitanje: jesam li ja jedini kojem je ovo malo cudno?

btw, seka radi kao sales executive za "pfizer", farmaceutsku tvrtku koja, izmedju ostalog, proizvodi i "viagru". heh, sad imam znoru. nadajmo se da mi nece trebati tako skoro... :) da, te dvije seke su primjer "banana"; cak i medjusobno pricaju na engleskom, to im je prvi jezik. kineskinje su, ali kineski prakticki ne govore. kao sto sam vec u prijasnjim postovima spomenuo, znaju malajski, jer ipak je to sluzbeni jezik ove zemlje. ali pricaju gotovo iskljucivo na engleskom.

no dobro, dosta za sada, moram malo i raditi. ipak sam na poslu, jebiga. :)

utorak, 02.11.2004. @ 06:22

banana

komentari (3) - isprintaj - link