Meteoalarmi

U davnim vremenima, dok još nije postojo pojam raznobojnih meteoalarma, svi smo znali da će snijeg zakrmačit u prosincu, da će bit i poledice i lopatanja ( i to žešćih količina snijega ) i da će bit hladno sve do veljače.

Sjećam se da je jedne zgode moja ispaćena roditeljica podranila u dućan po debelom minusu, i nikad nije ustanovljeno šta joj je došlo da na noge nabije bratove kanađanke ( mislim, nosila je broj 38 a on 42 ). Dobro, moguće je da je obula neke debele čarape pa nije mogla obut svoje zimske cipele.
Uglavnom se slamazdrala nizbrdo kad je prešla prugu, razbila se ko sijalica i nije se mogla dić. Probavala, noge proklizavale, i imala ludu sreću šta je naišo naš susjed i manirima šlepslužbe je doveo do kuće. Ušepala unutra i dala sljedeću izjavu:
-Da me niko ništa nije pito. A ti ( to ja, naravno ) šibaj u dućan po kruh, mlijeko i paštetu i pazi da se ne razbiješ.
To je bila tek naznaka meteoalarma, riječi – pazi da se ne razbiješ. Ona je šepala dva dana, a ja sam proklizavala do dućana umjesto nje dok led nije otpustio.

Grtalice bi prošle tu i tamo, a tek u novije vrijeme povećalo se i kretanje grtalica ulicama usljed povećanog broja auta.
Pa taman razlopataš dvorište do ceste, eto za deset minuta male grtalice po nogostupu i najebe pred vrata kubik snijega. Jedva to razlopataš, eto za deset minuta velike grtalice po cesti i opet nasere novi kubik baš tebi pred vrata. Onda popizdiš i ostaviš sve nek stoji do ujutro, pod uvjetom da snijeg i dalje krmači.

Sjećam se i nekih zima kad su temperature išle ispod minus dvadeset. Majkosvetabožja. Jednu takvu zimu mama je bila u toplicama, ja sam bila maturantica, i srećom smo imali kamin u šlafcimeru koji je imo ogromno ložište. Pa ga natrpam dupke punog, kad dođem doma još uvijek je vruć i ima žere, pa zatvorim vrata od šlafcimera i ložim peći u dnevnom boravku i kuhinji. Zgrijem jelo i jedem pred teveom ko grofica, ubijem oko i onda u šupu po petnajst rudnjaka drva za trpanje do iznemoglosti u sve tri peći. Jačina meteoalarma zapravo se određivala sukladno broju unešenih rudnjaka, kubikaži razlopatanog snijega i broju napravljenih pirueta dok na minus dvadeset proklizavaš po cesti, bez Milke Babović da komentira doskoke i jel bio dvostruki il trostruki tulup kad ošineš jer nisi pazio.

Sad padne deset centimetara snijega, dnevna temperatura minus tri i eto alarmantnog upozorenja o opasnim vremenskim pojavama, opreznom kretanju i čemu sve ne. Kaže – toplo se obucite; pa eto ako niste do sada – toplo se obucite i ložite peći. Nikud u kratkim rukavima, molim vas.