Sretno u novoj školi

Davnih godina, u prvi razred osnovne škole sam krenula u neuglednu zgradicu koju smo svi zvali baraka.

To je ona uistinu i bila; malene učionice, prastari toaleti i miris kojeg imaju stare ruinirane zgrade. Jedino što je bilo dobro jest činjenica da sam do barake imala tri minute hoda, dobre prijatelje u razredu i najbolju učiteljicu.
A onda je počela izgradnja nove školske zgrade, odmah pored barake. U mojim dječjim očima zgrada je izgledala nestvarno veliko. Izrazla je moderna, velika škola sa posebnim dijelom za niže razrede, velikom dvoranom i prekrasnim učionicama. Sjećam se da je na dan otvorenja nove škole u prosincu jako padao snijeg, i da smo danima poslije svi bili prehlađeni.
Škola i danas stoji, dograđena je iza potresa i u njoj prve ljubavi i radost odrastanja imaju neke nove generacije.

A danas je u Petrinji svoja vrata otvorila blistava, prekrasna, nova zgrada Prve osnovne škole, sagrađena točno preko puta stare zgrade koja je teško stradala. Izvana izgleda predivno, a vjerujem da je jednako lijepa i iznutra. Naša djeca više neće morati biti „gosti“ u ostale dvije petrinjske škole i prvačići neće više putovati na nastavu u malu školu u Hrastovici. Sigurna sam da su jutros sa puno radosti i uzbuđenja stavljali školske torbe na leđa.
Što im poželjeti osim dane ispunjene radošću i bezbrižnim odrastanjem? Danas nećemo o sigurnosti kretanja na putu do škole, ipak je ovo za njih poseban dan. O sigurnosti kretanja sve je već rečeno, i nadajmo se da će sve ono što predstavlja ugroze pješacima što skorije postati prošlost.

Sretno našim malim i velikim đacima, njih 349 sjedit će u novim školskim klupama. Djeca su budućnost našeg grada.