Nogometno ludilo

Moj tata je, osim boksa, obožavo i nogomet.

Ako se, sačuvajmebože, gledo prijenos na teveu, to je uvijek bio spektakl žešći od onog na terenu. Teve razjapljen do daske ko u disku, a on u predinfarktnom stanju galami da nadjača komentatora, jer uvijek je znao sve bolje, i od trenera i od igrača.
-Gle budale...pa kome tamo daješ for, KOME?! Kud gledaš, u vražju mater?! Sad još kad im ovi kontru potegnu...pa da, nego šta nego će...ma RUŠI GA!!! Tako, da, jebeš žuti karton, bitno da niste gol dobili.
Onda ispaćena roditeljica šuti i dura jedno dvadeset minuta, pa polako ulazi u sobu i mora i ona galamit:
-Daj stišaj televizor, cijelo Brezje skup s tobom gleda utakmicu.
On puši, dima ima ko da je izgorilo deset bengalki, i galami i dalje ko da nje ni nema.
-A pazi ovoga, molim te...to je trener?! Pa on ne bi dvije nacrtane gliste mogo utrenirat da plaze...Kud ti sad srljaš ispred televizora?
Ona ide otvorit prozor da uđe malo friškog zraka, jebiga treba navečer spavat u sobi. Vraća se nazad, a on nabraja:
-Daj se makni, još će zabit gol dok bauljaš tuda...Ma ne njemu dodavat, kud njemu? Pa ja ću poludit, jeba me pas ako neću.
Ona diže obrve, odmahuje rukom i izlazi van iz sobe, napola gluha. On drelji iz sobe, pao je gol:
-MA TOOOOO! Pa tak se to radi! Ljubica...LJUBICAAAA!
Ona opet ide u sobu:
-Stišaj televizor, prozor je otvoren. Šta je bilo?
-Šta šta je bilo, nemam više cigareta, ajde mi molim te done...pa šta radiš, idiote? Pa jebo te onaj ko te ne izvadi van takvog aljtravog.
Ona uzima ćikobernicu ( čitaj pepeljaru ) da je isprazni i ide po frišku kutiju Opatije. Dolazi susjeda na dogovorenu popodnevnu kavu, šapće – skoro nisam ni došla, mislila sam da se svađate. Mama odmahuje rukom, kaže – ma gleda luđak utakmicu, glava mi otpada. Nosi mu pušačke rekvizite i kaže:
-Na dvorištu sam, pijem kavu sa Zorom.
On je ni ne gleda, naslijepo pipa po nahtkaslu da dohvati cigarete i urla i dalje:
-Dobro si se i sjetio budalu izvadit. Ne bi on meni igro ni minute.

Mama kuva kavu, njih dvije sjedaju na drugi kraj kuće na terasu, i jedva mogu razgovarat jer se on i kroz zatvorena vrata čuje kako pjeni.
Susjeda srče kavu i kaže:
-Blažen moj Mišo, on ne voli nogomet. Drugi put kad bude utakmica pijemo kavu kod mene.

Mama se smije ko luda; šta ti vrijedi bit u tuđem dvorištu i pit kavu kad se on svejedno čuje, ko da sjedi kraj njih.
Otvoren prozor jer on pali jednu na drugu.