C'est la vie...

Život je vrlo kratak i nepredvidiv. Nikada ne možeš znati što će donijeti već idući sat ili dan koji je pred tobom. Uvijek mislimo da imamo vremena; za reći nešto što trebamo, za posjetiti nekoga koga dugo nismo vidjeli, za zagrliti nekog tko nam puno znači.

Nije baš tako. Zna se desiti da neizrečene riječi zauvijek to i ostanu, da zagrljaj ostane prazan jer smo zauvijek izgubili tog nekog posebnog, da postanemo svjesni koliko je sve prolazno tek kada bude prekasno. Uglavnom se tek tada sjetimo svih neispijenih šalica kave, svih obećanja koje smo nekome dali a nikad ih nismo ispunili, svih trenutaka kada smo možda i ne htijući nekoga silno povrijedili.
Baš zbog toga nikada nisam mogla shvatiti ljude koji misle isključivo i samo na sebe, na to kako da zadovolje i ispune svoja htijenja, uopće ne razmišljajući hoće li i na koji način svojim postupcima nauditi nekom drugom. Najlakše je biti takav. Stvoriti svoj svemir u kojem ne postoji ništa drugo osim vlastitih projekcija i želja, i ne mariti previše za ostale. Za one koje se naziva prijateljima ili obitelji. Ostaviti ih bez odgovora, lišiti ih svog prisustva, ne dopustiti im da uopće pokucaju na vrata jer taj netko vidi isključivo i samo sebe.

Ako me ičemu naučilo moje postojanje, onda je to prvenstveno spoznaja da sam tek prolaznik u ovom vremenu, i ništa ne mogu učiniti da ostanem kraće ili duže ovdje. Ali mogu prilaziti drugima sa poštovanjem, mogu im ako ništa drugo darovati lijepu riječ ili osmijeh, mogu svakom ljudskom biću pristupati kao samoj sebi. Ono što boli ili vrijeđa mene, zasigurno bi zabolilo i povrijedilo i drugog čovjeka. Nastojim svoj kratkotrajni boravak živjeti tako da nikoga ne povrijedim, ne zato što sam ja nešto posebno, nego zato što naprosto ne znam drugačije. U mom svemiru nema mjesta samo za mene i moje želje; takav svemir mi ni ne treba.

Želim reći - naučite biti ljudi jedni drugima. Barem pokušajte razmišljati o drugim ljudima kao o sebi ravnima. Zabljesnite ih svojim osmijehom i lijepim riječima; možda će ih baš to izdići iznad nekog njihovog ponora u koji su upali. Činite drugim ljudima ono što bi i sami htjeli doživjeti na svom tako kratkom putu.
Život je zaista prekratak za sve drugo.