Sretno, kapetane...idemo to uzeti :)

Nikada nogometni svijet nije ni vidio, ni doživio tužnijeg najboljeg igrača Svjetskog prvenstva od Luke Modrića, koji je trofej primio u ruke 15. srpnja 2018. nakon poraza Hrvatske u finalu.

Nebo se otvorilo nad stadionom Lužnjiki dok je naš kapetan primao trofej. Nikada nećemo znati jesu li kišne kapi ispirale suze s njegovog lica i tijekom dodjele medalja i tijekom primanja trofeja. Bili su toliko blizu osvajanja naslova svjetskih prvaka.
Onda su se 2022. sa Svjetskog prvenstva u Kataru vratili sa broncom. Opet kapetan Luka Modrić.
Čovjek za kojeg su treneri u njegovim mladim igračkim danima govorili da je tjelesno slab. Dijete koje je iz zaseoka Modrići, iz Zatona Obrovačkog pokorilo nogometni svijet. Gdje god da dođete, bilo gdje na kugli zemaljskoj, nećete pronaći čovjeka koji ne zna za Luku Modrića. Sjajan igrač, koji sa 37 godina još uvijek trči svih devedeset minuta i pravi je kapetan.
Nogomet nije igra pojedinca; ekipa mora disati i igrati kao jedan da bi postigli uspjeh. Uz ovakvog kapetana ekipa mora disati i igrati još složnije i izvući sve ono što su naši dečki izvlačili na spomenutim prvenstvima.

Luki od srca želim da večeras primi u ruke trofej Lige nacija. Za reprezentaciju, za izbornika Dalića, za sve nas koji ćemo živčaniti i strepiti nad svakom loptom. Za sebe, jer mirne duše mogu reći da je Luka Modrić jedan od najvećih igrača svih vremena. Sretno večeras, kapetane; žao mi je samo što nemam čarobni štapić pa da skrenem vaš avion da nam na povratku dođete u Petrinju, da vam složimo jednu pravu bukliju i dobro vas nahranimo.
( Doista, slagalo je Brezje bukliju kad je Marin Čilić bio u Petrinji, a i Luka Modrić je bio tu; nadam se da su pročitali barem neki od pričuljaka iz knjige koje sam im uz bukliju ostavila na poklon. )

( fotke možete vidjeti na mojoj FB stranici, nemam živaca igrati se sa stavljanjem ovdje )