...

Danas nisam od nekog velikog pisanja.

Dolazi promjena vremena, ćuti je tijelo u svim onim povredama iza prometne i ovim još svježim rezovima. Sve me nešto zateže, trga, podsjeća; pamte stanice sav napor koji su izdržale i onda i kroz proteklih nekoliko mjeseci.
Srećom sam ja jaka cura iz Brezja. To je moje najsigurnije i najdraže utočište; koliko god bilo gadno, sklupčam se u toplini moje sobe, slušam kako pucketa vatra u kaminu, pijem čaj i razmišljam o tome koliko je lijepo osjećati život.

Koliko je lijepo znati da se moji najdraži frajeri sad spremaju na spavanje, da su dobro, da je najdraži frajer danas obranio penal na utakmici i da je manji najdraži frajer naučio voziti bicikl bez pomoćnih kotača.

Slavim ove dane što sam tu.