Žena sa 4 rođendana

Ja sam jedina žena koju poznajem a da može obilježavat četiri rođendana.

Prvi je onaj upisan u knjigu rođenih 16. siječnja, i to tri tjedna ranije, jer je eto moja mama u naletu tjeskobe lopatala snijeg pa dobila trudove debelo prije termina i donijela me na svijet. Taj više ne slavim, ne zato šta ga ne bi slavila nego iz praktičnih razloga. Jedan je recimo taj da na tortu jedva može stat tolko svjećica, pa bi paljenje istih moglo dovest do požara koji bi zahvatio firange il stolnjak i doveo do intervencije vatrogasaca. A ne da mi se al nikako mijenjat namještaj iza eventualnog požara zbog jebene torte. ( I nemoj da mi sad neko kaže - pa imaju i one svjećice - brojevi; to je bezveze, mora bit svjećica koliko je godina i amen ).

Drugi je onaj upisan u jednu sasvim drugu knjigu 28. lipnja, i taj put su stvarno intervenirali vatrogasci da me zajedno sa kolegama s posla izvuku iz hrpe lima u kojem smo pukim slučajem preživjeli. Iza tog rođendana mi moj junior nije dao da se pogledam u ogledalo šest dana, a kad mi se konačno otvorilo oko i kad sam se mogla pogledat imala sam bome šta i vidjet. Izgledala sam ko sve, samo ne ko ja. E taj drugi rođendan mi je pa onak...izmijenio poglede na svijet, i to poprilično. Postala sam naglo svjesna i bitnih i nebitnih stvari u životu, i odlučila sam pustiti svoje riječi u svijet. Do tada sam mislila da one nikoga neće zanimat, i da je to istrčavanje pričuljaka skroz bezveze.

Treći je posto virtualno stvaran 31. kolovoza prije pet godina, kad sam na ovoj skromnoj stranici ostavila prvi pričuljak, o kupovanju naočala u Getaldusu. I svaki dan odnekud izroni nešto novo; ničim izazvano izroni neko sjećanje, il me strefi neka nepredviđena situacija, il neki "dogodilo se na današnji dan" trenutak...uglavnom već pet godina uporno ostavljam pričuljke. Nisam postala influenserica tipa krutejebo priča, vidiimamsise fotki, al nisam to ni htjela. Mene i dalje silno veseli izvlačenje pričuljaka u svijet. Knjižica je 2019. ugledala svjetlost dana, predstavljena je u Petrinji i na zagrebačkoj Knežiji, a da nije bilo koronapartija bilo bi još promocija.

Četvrti mogu slavit od 22. studenog prošle godine, kada mi je čudesni dr Planinić odstranio karcinom. E taj rođendan ima posebno mjesto; on je svojevrsni doktorat u mom životu. Jer mi je – po drugi put – život darovan, i odlučila sam pisat o tome, ne zato da bi skupljala lajkove na društvenim mrežama, nego da pružim podršku i nadu svima onima koji se, jednako kao ja, svakodnevno bore s tim podmuklim demonom. Neki grizu i bore se poput mene, neki tonu naočigled. Pa svima vama želim reć – niste sami, samo se okružite pozitivom i smijte se demonu u lice. Sve će biti dobro; demoni ne podnose smijeh.

I zapravo sam sretna šta imam četiri rođendana. Pa to nema niko koga poznajem. I znam da su sretni svi oni koji me vole, koji me poznaju ili čitaju moje pričuljke. Hvala svima, onako od srca.