Maškare

Za danas sam imala najavljeni dolazak maškara. Najdraži frajer i njegov prijatelj iz razreda, plus manji najdraži frajer i dvije prijateljice iz vrtića.

Vrlo ozbiljno sam shvatila ulogu one koja dočekuje maškare; priredila novce, čokolade i naranče. Od jaja sam odustala ( vi stariji se sjećate da smo mi nekad dobivali jaja i poneku naranču kad bi hodali u maškare, i kovanih novaca kod onih koji su bolje poznali ispaćene roditelje ).
Zvoni mobitel, zove najdraži frajer:
-Bako, budi spremna, eto nas za dvadeset sekundi.
Izlazim na vrata i čujem ih kako larmaju dok idu prema kući. Boni jako laje, pa završava zatvorena u kuću da ne ometa maškare dok pjevaju.
A bili su preslatki – najdraži frajer kao veliki leptir, manji najdraži frajer kao pčelica, prijateljice manjeg najdražeg frajera kao jednorog i maleni jelen i prijatelj najdražeg frajera kao – nažalost - jedina maska koju nisam uspjela identificirati.

Zovem ih u kuću, ali ništa od toga; imaju oni još toga za obići. Nema druge nego brzo unutra po novce i vrećicu sa slatkišima. Podijelila im pripremljenu naknadu i jedva ih uspjela uslikat; manji najdraži frajer me uopće nije doživio jer su s njim bile njegove najbolje frendice.
Tješila malenog rasplakanog jelena jer je htjela sjesti u auto sa sestrom i mojim manjim najdražim frajerom, a ne s mamom. Obrisala joj malo šminke koja se trunčicu rastopila od suzica. Mahala za njima dok su odlazili dalje, obići druge bake i još malo popuniti košarice.
Prisjetila se kako me mama ali svake godine maškarala u Ciganku, jer je to navodno najlakše.

I znate što? Tih nekoliko minuta uživanja u njihovoj sreći napune baterije za idućih tjedan dana. Tako ih je dobro gledati i slušati njihov smijeh.