Bez naslova

Jutros je u Petrinji, u kontejnerskom naselju, preminula beba.

Da više ne kažem niti jednu riječ, dovoljno sam rekla.

Kontejneri su, za neupućene, one limene kutije u kojima moji sugrađani žive evo već treću zimu. Treću zimu ljudi borave u tim kutijama. Čekaju rješenje svojih muka. Netko rušenje kuće u crvenom, netko obnovu neuporabljivog, netko rješavanje stambenog zbrinjavanja. TREĆU ZIMU LJUDI ŽIVE U LIMENIM KUTIJAMA, I SLUŠAJU OBEĆANJA.

Jutros je, u jednom od tih kontejnera, preminula beba. Negdje kažu dvomjesečna, negdje kažu tromjesečna. Navodno nisu pronađeni tragovi nasilja. Tijelo je upućeno na obdukciju. Navodno je od rođenja bila lošeg zdravlja, tako piše na nekom od portala.

Pa dozvolite, gospodo u brojnim ministarstvima, da vama koji već tri godine držite ljude u kontejnerima čestitam na svemu što ste učinili kako bi Petrinjci iz kontejnera otišli u stanove, zamjenske kuće, bilo kuda. Opće je poznata, recimo, činjenica da je za novorođenče idealno boraviti u kontejneru.
Bože moj, koliki će se ljudi razboljeti i pomrijeti i iz kontejnera otići u vječnost?

Neka se širom otvore nebesa i prime malenu, nedužnu, čistu dušu koja se jutros vinula u beskraj.

Inače se u Petrinji vojska i vatrogasci nemilice bore sa visokim vodostajem Kupe, hvala im na tome.

Hrvatska reprezentacija u subotu igra za treće mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu, i imamo zašto biti ponosni, što god lajali dežurni pljuvači.

Ajmo u komentar srce za sve spomenute. Neka znaju i ljudi u kontejnerima, i vatrogasci, i vojska, i naši Vatreni - da ima nas kojima je stalo.