35

Ovo je za tebe, tajo. Samo mirno snivaj u vječnosti, dok se ne susretnemo među zvijezdama.

O tebi mi je nekako najteže pisati, valjda zato što si me tako ludo, bezuvjetno volio a umro tako mlad.
Najviše volim gledati tvoje fotke iz mladosti. Tu si onakav kakvog te pamtim i nosim u sjećanju, tada te prerana bolest nije dotaknula. Na ovoj ti je kosa još uvijek pomalo divlja i neposlušna, kasnije si se šišao vrlo kratko.

Uvijek si nosio košulju, uglavnom bijelu. Uvijek obrijan, uredan, uvijek izglancane cipele u kojima si se mogao ogledati. Sjećam se kako si došao na roditeljski sastanak kada sam išla u prvi razred; bila je zima, vrlo hladno. Stigao u dugom tamnosivom kaputu, bijela košulja, hlače na peglu, friško obrijan i namirisan. Tad već nisi bio mršav kao na ovoj fotki, pa sam doma izjavila da ne dolazi u obzir da više dolaziš na roditeljske, jer si najdeblji od svih tata. Smrtno si se uvrijedio i priopćio da nemaš namjeru više ići, kad već imam takvo mišljenje o tebi, iako ima i debljih tata koji nisu došli na taj roditeljski.

Krasno si plesao i pjevao. Sva su naša obiteljska okupljanja bila ispunjena glazbom. Nakon što si obolio, nikada te više nisam čula da pjevaš. Kao da je netko u tebi ugasio svu radost i život.
Meni si uvijek ispunjavao sve želje i hirove. Počne padati snijeg, još se vidi trava, ali ja hoću sanjke i hoću da me drljaš na sanjkama po dvorištu, i ti se bez riječi penješ na tavan, skidaš sanjke i vučeš me po dvorištu. Da ne pričam kako si mi jednom zgodom kupio premalu haljinicu jer ja nisam htjela nijednu drugu osim te, a mame nije bilo s nama da intervenira; na kraju je haljinica završila na mojoj najvećoj lutki, ja je nisam mogla ni zakopčati na sebi. Mamina najčešća rečenica prilikom mojih izvoljevanja bila je - pokvarićeš je skroz, upropastićeš je, zašto joj sve dozvoljavaš ? Nikad nije dobila odgovor na to pitanje. Ti si i dalje ispunjavao svaku moju želju, bez obzira koliko bila suluda. Jednom si završio na šivanju palca i bolovanju jer si mi skidao nekakvu sjajnu naljepnicu sa ručne kose, navaljivala sam dok je nisi počeo skidati i porezao se do kosti.

Kad si sklopio oči u vječnosti, jedan komadić mog srca otišao je zajedno s tobom u smrznutu, hladnu zemlju. Bila sam okamenjena od bola. Mislila sam da će s vremenom i godinama koje neumitno prolaze biti lakše. Nisam bila u pravu; godine su mi donijele tek način da živim sa gubitkom čovjeka koji bi za mene učinio sve na svijetu.

Danas je trideset i pet punih godina kako si zauvijek usnuo. Ostala su mi prekrasna sjećanja na čovjeka koji me zaista bezuvjetno volio, i kod mene probudio očekivanje da ću tako nešto imati i dalje, tijekom života; možda i malo gorčine, jer sam kroz godine shvatila da je tvoja ljubav bila jedinstvena, neponovljiva i posebna. Tako voli samo otac.