Nije lako bit novinar

Bome su novinari jučer imali težak dan.

S jedne strane estradno vjenčanje godine, s druge strane preseljenje ureda jednog ministra u Remetinec. Dobro, ured na kraju nije trebalo selit jer je razriješen dužnosti al eto.

Pa to je svakih petnajst minuta iskakala nova vijest jebote. Od uranka je krenulo o ministru, a malo kasnije sastavilo sa vjenčanjem. Ajde onda prvo da riješimo ministra. Eto mu pretresaju kuću. Drugi članak - susjeda daje izjavu da je navek bil vredan i da je delal ko crv. Treći članak - eto hodaju ljudi po terasi od kuće i jedan ispred kuće. Četvrti članak - eto pregledavaju audi. Peti članak - eto je izneso kofer i odvezlo ga na ispitivanje. Šesti članak - dao je iskaz. Sedmi članak - ode u Remetinec. Osmi članak - video kako ga je dovezlo. I tako četrdesetosam članaka sa svim etapama. ( Zaboravila sam spomenut i osupnutost premijera da šta se čovjeka subotom baš mora ić ispitivat i loštrat mu po kući. ) Jedino niko nije napiso ništa o tome kako ga je dočekalo u Remetincu.
Ajmo sad na vjenčanje. Ne zna se gdje će bit. Drugi članak - zna se gdje će bit. Treći članak - ušli su u crkvu. Četvrti članak - izašli su iz crkve. Peti članak - poljubili se. Šesti članak - gospođa Rađa se belji ničim izazvana. Sedmi članak - torta se radila u Sloveniji.
Pa ljudi moji, ubiše u pojam. Da se mene pita - ko šta me se ne pita - trebalo bi poslat Andriju Jarka da čovjek uživo rješava sve dileme i izvještava svekoliku javnost. Live stream i gotovo. Koga zanima taj će gledat, koga ne zanima taj će s mirom štračit po vijestima bez da na petnajst portala pročita jedno te isto, već spomenuto gore po etapama.

Jedino nastane problem kad se u istom danu poklope dva spektakla, jedan sa sretnim a drugi sa završetkom pod rotirkama. Možda u takvim situacijama Andriju slat za rotirkama, a vjenčanje prepustit nekoj novinarki, štajaznam recimo Romini Knežić ako bi bila voljna.
Šta mislite vi o tome?