Rođendanska

Danas mi je rođendan, kolege blogeri, pa kad sam već objavila tekst na svojoj skromnoj stranici staviću ga i ovdje, možda me i vi sastavite sa lijepim željama :)

Ajme koliko sam puta danas napisala "hvala" i zakeljila srce ko odgovor na čestitku...evo mi je sve slabo, znate vi šta znači jedno četristo puta napravit jedno te isto?

Ali drago mi je da ste me zasuli šta buketima, šta lijepim riječima. Dobar je osjećaj, bez obzira šta komuniciramo u virtualnom svijetu. Pogotovo ovdje, na ovoj skromnoj stranici, gdje me puno ljudi prepoznaje tek po mojim riječima. Meni to govori da moje riječi pronalaze svoj put i da imaju smisla.
Rođendan ko rođendan, ne mogu reć da sam si nešta jako radosna. Godine čine svoje, htjela bi toliko toga a onda se uhvatim da kom-tom nešta napravim pa sjednem, pa kom-tom nešta napravim pa legnem. Boli kičma, škripe koljena, svaštanešta me snalazi nesukladno rođendanskom ugođaju. Jedva nekako uspjela pririktat sve za dolazak najdražih frajera i njihovih roditelja, najeli se uneznano i ja si sve razmišljam kako bi bilo dobro leć i varit ko udav da se sve to slegne. Pa se sjetim kak sam nekad nažderana išla plesat; sad se jedva dignem od stola i dođem do trosjeda, ne bi me vilama natjeralo na neki korak viška.

Manji najdraži frajer me pita - a koliko ti onda sad imaš godina? Odgovaram - previše, zlato moje. On me gleda s puno upitnika oko glave, ja izbacujem broj, a on onak znalački klima glavom i kaže - puno. Da puno - punopuno. I prohujale su a da ne znam ni kuda, ni kada. Ko da sam jučer imala trideset, naprimjer. A imala sam trideset prije dvadesetpet, skoro duplo jebote.
Uglavnom hvala na silnim lijepim željama, nadam se da sam uspjela svima stavit barem neko srčeko. Ako nisam - nije namjerno, pripisaćemo to mojim puno godinama i slabijem vidu.

Obzirom da sam ja danas slavljenik, evo vam malo Claptona za gušt; nećemo ić sa žestokim stvarima, malo mjuze iz "Čarobnjaka iz Oza" i zvjezdane prašine da se prospe po vašim prekrasnim željama.