N I T K O

Zapravo ne mogu odlučiti jesam li ljuta ili užasnuta ili razočaraana spoznajom da postoje ljudi koji si uzimaju za pravo pisati degutantno, ne razmišljajući što čine svojim riječima, a sve pod krinkom obračuna sa dvoličnošću političara koji trguju strašnom žrtvom Vukovara.

Pa pod parolom - odavno je to trebalo reći, pa kad Grad Heroj to ne može - jer mrtva usta ne govore - evo ja ću, u velikom finalu svog teksta napiše slijedeće:
"Jebo vas Vukovar.
Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar.
Jebala vas smrt."

Moram priznati da dugo, dugo nisam pročitala nešto morbidnije i degutantnije. Jer ako želiš razračunati sa političkom garniturom koja je na vlasti i po tvome mišljenju trguje žrtvom Vukovara, onda to učini onako kako treba - pišući kao intelektualac a ne kao divljak.
Ako i ide na račun političara, čemu ovakve ogavne afirmacije? Kao da samo političari hodaju u koloni sjećanja, pale lampione i - kaže on - polažu plastične vijence i krizanteme. Ako se ne varam, u koloni ima i majki poginulih i nestalih, i djelatnika vukovarske bolnice, i pripadnika postrojbi koje su branile Vukovar i onih koji su došli odati barem simbolički počast Gradu Heroju hodajući do Memorijalnog groblja.

Ako ide na račun današnjeg života u Vukovaru, koji je sve samo ne lagodan i jednostavan, opet je vrlo degutantno. Govoriti o umiranju, ponovnom rađanju i novom životu grada može samo onaj tko je tamo živio i napola slijep izišao iz podruma na danje svjetlo 18. studenog 1991, pa pukom srećom preživio odvajanje na one koji će živjeti i one koji će umrijeti strašnom smrću i vratio se u ruševine nakon mirne reintegracije Podunavlja. On je ušao u okupirani Vukovar, odmah iza njegovog pada, i to mu daje za pravo pisati ovakve strave? Kako to da nije ušao u grad s nekim od konvoja koji su dovozili hranu i lijekove dok je Vukovar umirao?

Ako ide na račun iseljavanja iz Vukovara, opet o tome mogu govoriti oni koji su iselili. Mislim da nitko od njih ne bi bio u stanju ni pomisliti, a kamoli izreći ovako nešto. Spomenuo se i Petrinje, rekavši - citiram - niti iz jednog grada nije otišlo više ljudi: čak ni iz poslovično zapuštene, umiruće, odustale i potresom sjebane Petrinje nije otišlo više ljudi nego iz Vukovara. Da smo zapušteni i potresom sjebani - jesmo, ali opet ( barem ja to činim ) smo u stanju argumentirano i civilizirano kritizirati one koji bi mogli nešto učiniti da se situacija promijeni. I kad im pišem, obraćam im se kao čovjek čovjeku, ne spominjući na ovakav način svu golgotu koju smo prošli i koju prolazimo.

Naposlijetku, ni Vukovaru ni Petrinji ne trebaju takvi mudrijaši i dušebrižnici koji pljujući političare izgovaraju takve gadosti.
Da za Petrinju napiše - jebale vas ruševine i popucani zidovi i srušene kuće, a sve obraćajući se političarima...mislim da ne bih mogla garantirati za svoje postupke.

Nitko nema pravo ovakvim se riječima igrati nečijim gradom i sudbinama, pa da želi popljuvati ne znam koga. N I T K O.