Volonterima, s ljubavlju

Sutra, 29. listopada u 12 sati i 19 minuta predstavnice građanske inicijative Petrinjsko proljeće u gradsku će upravu predati zahtjev da se mostu, koji se u Gupčevoj nadvija nad Petrinjčicu, nadjene ime Most volontera.

Koliko ih je samo došlo u Petrinju sa svih strana Hrvatske onog zlokobnog prosinačkog dana. Pripadnici navijačkih skupina, alpinisti, pripadnici vatrogasnih postrojbi i HGSS-a, volonteri Crvenog križa, brojni obični mali veliki ljudi otvorenih su srca, riskirajući vlastite živote, stigli u naš gradić nad kojim se još crnilo nebo od prašine srušenih kuća, a nogostupi bili potpuno zakrčeni nekadašnjim krovovima i zidovima. Vrhunski su chefovi na središnjem gradskom trgu kuhali za sve, pod šatorom, na hladnoći. Volonteri su otirali naše suze i skupljali krhotine naših života i kuća petrinjskim ulicama. Takva ljudskost, hrabrost i dobrota nemaju cijenu; ne postoji novac kojim se to može platiti. Možemo im jedino biti beskrajno zahvalni na svemu što su učinili onda kada nam je bilo najteže.

Sama ideja rodila se na jednom od sastanaka Petrinjskog proljeća, ubrzo je složen tekst i građanima je ponuđena anketa u kojoj su izrazili želju da se ovaj most nazove Mostom volontera. Bolno smo svjesni da je ovo simbolična zahvala, jer trenutno naš izranjavani grad ni nema mogućnosti zahvaliti ljudima koji su onog dana zapravo postali Petrinjci, baš poput nas. Kada to epidemiološki uvjeti budu dozvoljavali, bilo bi sjajno da svi ti divni ljudi dođu u Petrinju, na jedno zajedničko druženje, da im pokažemo kako kuca petrinjsko srce i da ih ugostimo onako kako to nismo bili u stanju 29. prosinca.

Do tada im jedino možemo, po tko zna koji put, izraziti svoju beskrajnu zahvalnost za sve ono što su učinili kako bi nam pomogli.
Nadam se da će, kada budu dolazili, pored mosta stajati natpis Most volontera. Ovoga puta neće prijeći most kako bi skupljali krhotine ljudi i kuća i neće gledati tugu; prijeći će most da nam srca naprosto zajedno, radosno kucaju.

(photo by TZ Petrinja )