Petak s brojem 13

Jeste danas na dostojan način obilježili sva moguća praznovjerja vezana za petak trinajsti?

Navodno je Eva baš na taj dan i datum došla na ideju da sa Drva spoznaje pojede jabuku; e pa baš je potrefila kad će joj se prijest jabuka. A navodno se i kula babilonska urušila na petak trinajsti. Šta tek reći o večeri sa apostolima, gdje ih je trinajstorica sjedilo za istim stolom? Kad smo već kod toga, ako niste znali - puno restorana nudi uslugu četrnajstog gosta za stolom, za one koji su praznovjerni; ako se strefi da za stolom treba bit trinajst ljudi, eto promptno k stolu nekoga da izmijeni brojno stanje, da ljudi ne jedu sa grčem u želucu.
Puno hotela uopće nema ni katove, ni sobe sa brojem 13. Šta će ih imat kad niko neće spavat na cijelom katu. Ista je stvar i s avionima; ja sam recimo na letu za Keln skužila na deset hiljada metara visine da je ispred mene red 12, a ja ko sjedim u redu 14, i to u avionu koji je vozila žena pilot. Pojela sam dvije vrećice helf bombona u naletu tjeskobe, jedva stigla skidat papire da ne trpam zapakirane bombone u usta, i sletila u Keln sa nemjerljivim šećerom, sva skeljena od helfa.
Praznovjerja ima raznih, i ne vežu se samo za broj 13. Evo recimo na pamet mi prvo pada da je živo zlo kad ti crna mačka pređe prek puta. Ko prvo, mačka nema pojma koje boje je njena dlaka i da bi trebala bit sudionik u prometu na način da nikako ne smije nikome prelazit prek puta ako je crna. Krene sirota životinja prek ceste i eto šouprograma - te pljuni vamo, te vrati se nazad, sto čudesa jer je mačka krenula kod susjeda vrebat miševe. Baj d vej, Napoleon se užasavo mačaka; da su znali, mogli su ga zaustavit na prvom zavoju kad je kreno ratovat - samo mu gurnut mačku pod nos i nestaje vojskovođa u vidu čajnih kolutića.
Pa svatovi. Mora mladenka imat nešta staro, nešta plavo i nešta posuđeno. Obzirom na sve šta je čeka kad se osuši tinta na potpisu i prođu svatovi, najbolje je da umjesto vjenčanog buketa nosi plavu ranjglu od dvadesetpet litara, naravno posuđenu od susjede. Jedino je onda problematično bacanje ranjgle preko glave da je uhvati iduća koja se treba udat; to jedino Sandra Perković može zafitiljit okrenuta leđima, i to fajn daleko, da se izbjegnu kolateralne žrtve na koje bi jebena ranjgla mogla past.
Pa recimo kome je uopće na pamet mogla past glupost da je nesreća otvorit kišobran u zatvorenom prostoru? Znači slučajno zapneš za onaj gumb, kišobran se raščepi i eto sto problema, trebaš ostat u zamračenoj prostoriji s umšlagom na glavi jer si slučajno zapela za gumb na kišobranu?
Il recimo kad neko kihne, kažeš mu nazdravlje, jel tako, pristojnosti radi. I onda pročitaš evo šta - u davnim vremenima na kihanje se gledalo kao način izbacivanja zlih duhova iz sebe. Stari Rimljani vjerovali su da kihanjem duša izlazi iz tijela i zato je treba pozdravit s ‘nazdravlje’, kako bi bila sigurna. Šta su onda radili s nekim ko se prehladi, držali ga zatvorenog u špajzi čisto da onemoguće duši da zdimi u nepoznatom pravcu?

I jedno od meni najboljih - pokojna je baba uvijek prolijevala vodu kad neko njen krene na put il ima nešta za obavit, pa je tako i za zetom prolila vodu nepoznate količine kad je kreno za Njemačku, i on krajičkom oka u retrovizoru vidio ceremoniju. Na autobanu mu pukla guma, i babi je izrijekom bilo zabranjeno korištenje vode u njegovoj nazočnosti, osim ako mora popit tablete, znači samo krajnja nužda.
Tak da samo laganini, sve te gluparije izmislio je neko kome je bilo dosadno, dok još nije izmislilo struju da se može gledat sapunjare.

( photo by Pixabay )