11

srijeda

kolovoz

2021

Lovrenčevo

Ovo je prvi put da nisam osjetila puls Grada na Lovrenčevo.

Ne zato što nisam htjela. Srce me vuklo u park, među sve ljude koje poznajem. Činjenica je da se još uvijek vrlo teško nosim sa posljedicama onoga što nam je pokupski Balrog učinio, i još uvijek čini. Još uvijek sa suzama ulazim u staru gradsku jezgru i centar Petrinje, iako sam već toliko puta prošla onuda, fotografirajući neke detalje za skromnu knjižicu koja tek treba ispripovijedati moj bol. Svaki put je isto; pogled na neku od zauvijek izgubljenih kuća ispuni me nezemaljskim bolom.

Takva nipošto nisam bila spremna uzeti za ručice moje najdraže frajere i povesti ih na neizvjestan hod nesigurnim dijelovima grada, onima gdje na sve strane vrište table "kretanje na vlastitu odgovornost". Spuštanje strogim centrom prema parku nije uopće dolazilo u obzir, jer kod svakog potresa procuri još cigli i crijepa. Okolni putevi? Jednim bi morala proći kraj škole najdražeg frajera koja je poptpuno devastirana. Drugim bi se morala spustiti Bogdatom kojim se trenutno odvija najveći promet, vrlo uskim nogostupom, i spustiti se u Gajevu koja je postala neprepoznatljiva.
Sama pomisao da bi moglo stresti, a da za ručice vodim moja dva največa blaga ispunjavala me jezom. Ja sam svoj strah okončala 28. lipnja 2017. kada sam zamalo otišla s ovog svijeta; za mene je strah za vlastiti život od tada nepostojeća kategorija. Njihova sigurnost za mene je svetinja, što god netko mislio o tome. Čak i u Brezju, kada smo svi na hrpi, nisam smirena ako ih obojicu ne vidim na relativno sigurnom mjestu. Pucanje zida iznad glavice najdražeg frajera učinilo je svoje; kad god otvorim kućna vrata ta mi je slika pred očima.

Meni će moj Grad oprostiti što danas nisam smogla snage proći grleći njegove rane. Ja ih grlim i budna, i u snu. One su dio moga postojanja, dok budem hodala zemljom. Svaka stopa, svaka ulica Petrinje utkane su u moju dušu.
Možda već iduće Lovrenčevo i kolovoška vrućina donese pogled na Petrinju koja se rađa iz ruševina.
Od srca joj to želim. Iz dubine duše.

( photo by Josip Šubić, ovo je centar grada)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.