Koreografije

Ja ležim u kratkim hlačama i majici bez rukava i gledam teve. Vani je nekih dvadesetpet stupnjeva. Nakon dugo vremena prijenos nastupa Lada, doista ne cijelog ansambla zbog svih peripetija oko korone.

I šta oni izvedu u sat vremena? Četri koreografije, i to četri najteže koje postoje, šta zbog koraka šta zbog nošnji - splitski gradski ples, valpovačko kolo, linđo i bunjevačko kolo. Jel znate vi šta znači u sat vremena se:
- presvuć četri puta, i to u kakve nošnje; ona valpovačka je najimpresivnija, sa podsuknjama, suknjama i nadsuknjama i vunenim dokoljenkama, plus marame preko ramena i ukrasi na glavi za koje ne znam kak se zovu
- popravit šminku i izbrisat znoj četri puta između plesa, i to kakvih teških koreografija
- otplesat do savršenstva svaki korak, uz osmijeh na licu, ko da hodaju cestom
- bit pod reflektorima za vrijeme plesa, da ljudi bolje vide svaki pokret
- silazit četri puta sa pozornice ne zadihan i smušen nego ravan i nasmijan

A ja ležim i gledam i znojim se, ko da ja plešem. Da me neko natjera u one vunene čarape i šest slojeva podsuknji na dvadesetpet stupnjeva, ne znam kako bi se proveo. Gledam i divim im se, jer su strašni profesionalci i za Lado zna cijeli svijet.
Pa si nešto mislim, daj nek pošalju nekog ko uči plesat ove sjajne plesače i na policijsku akademiju, djeca su očito naklonjena plesu, pa nek ih poduči malo žešćim koreografijama. Mislim da im nakon dva sata probe bunjevačkog kola i linđa, naravno u nošnjama, ne bi više dugo vremena palo na pamet išta zaplesat.

Lako je poskakivat u kratkim hlačama jen dva jendvatri, jen dva jendvatri. Pa tak do besvijesti. A šteta je da se ne iskoristi i plesni talent mladosti, možda bi neko od njih upo i u Lado.