27

utorak

srpanj

2021

Hešteg samoguli

Šta uopće napravit za jest po ovoj vrućoći? Šta god mi padne na pamet, ugrije se kuhinja dok je gotovo na milion stupnjeva, a nemreš saki dan jest sir i vrhnje i paradajz. Dobro, možda i malo pancete jer je hladna.

I šta ćemo danas za ručak? Ispaćeni životni supatnik bi lazanje. Ja proklinjem dan kad ih je izmislilo i zapakiralo u tvornici. Pazite, to znači upalit rol i ima gorit barem pola sata dok se lazanje zapeku. Kud vani žeže, tud rol na dvjesto grije. Al ajde, nešta se mora pojest pa sam bubnula lazanje u rol i brže napravila salatu dok se još donekle dalo disat.
Kad je zazvonilo da su lazanje spremne za konzumaciju, sjetim se da sam kupila i rogova za speć na salatu. Pa brže lazanje van iz rola i bubnem peć jebene rogove, kad je već kipućoća u kuhinji da me ubije dokraja. Kaže ispaćeni životni supatnik - ajme šta je vruće. Reko - srećom se nisi sjetio lazanja za ručak, šuti i jedi, Da zašto rol još radi. Pa zato šta sam glupa i ne znam gdje se gasi, peku se paprike eto zašto. Da kud na tu vrućinu pečem paprike. Reko kad već radi rol, nek nas ubije dokraja, nije dosta šta su se lazanje radile za ručak pa nek bude i pečenih paprika za nekad navečer, one će barem bit iz frižidera.

Krenem ja gulit paprike, a one neguljive. S koje god strane potegnem sve se nešta zapinje, pa se otkine mali komadić, pa špricnu koštice na sve strane...Ne bi ih ogulila, ko da keficom za zube skidam pločice sa zida. Pa se sjetim koliko sam ih puta znala peć i skidat kožu ko košuljice dolje, a danas - zlo i naopako. Znojim se ja, šta od temperature usljed napecavanja, šta od živčanoće jer paprike ko da sam prije pečenja zamotala u streč foliju. Jedva ih ogulila, točno mi je na pola guljačine došlo da sve žviknem kroz prozor. A onda opet mislim - e pa saću vas ogulit makar gulila do ponoći. Malo pomalo, uz dosta sekiracije i dva džin tonika da umirim ruke, ogulila ja njih. Sa češnjakom nije bilo problema, on nije neguljiv ko rogovi pa se evo salata hladi u frižideru.

Sad ću sve pojest namjerno, samo zato šta su mi iskidale tri kile živaca. Sva sreća pa moj želudac zasad trpi te moje prehrambene ispade.
Danas mu al nikako ne bi bila u koži. Mom želucu mislim.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.