24

četvrtak

lipanj

2021

***

Rano jutros, dok su se zadnji pramenovi noćne tišine povlačili pred svitanjem, probudila me užasna buka iz dvorišta. Jedna od naših mezimica koka jezivo je zapomagala, sve glasnije i očajnije. Izgleda da je sinoć ostala vani, jer su se iz kokošinjca njenim jaucima vrlo glasno pridružile i ostale kokice.

Dok sam ustala iz postelje i došla do kuhinjskog prozora, mogla sam tek bespomoćno gledati kako lisica preskače žicu, odnoseći svoj plijen koji se još uvijek očajnički batrgao u njenim zubima. Brzo je kroz vrištinu, svu spaljenu od sunca, zamakla u šumarak i nestala mi iz vidokruga. U travi je ostalo tek nježno bijelo perje, jedini znak da je lijina žrtva nekoć bila živa. Kao da su se anđeli zaigrali pa im sa snježnobijelih krila na travu pootpadali izdajnički tragovi.
Više nisam ni zaspala. Rastužila me njena sudbina; uvijek mi se tako obraduju jer im donesem ostatke povrća i kruha, i čim čuju moj glas prilaze žici i čekaju barem neku malu poslasticu. Ona je jutros nasilno postala dijelom hranidbenog lanca, gladna lisica nije imala milosti i njenom životu došao je kraj.

Takve su i ljudske sudbine. Puno je okrutnih predatora kojima se otvoriš pa te nemilosrdno smrve u prah. Puno je onih koji odu sa ovog svijeta, a toliko bi toga još mogli dati. Puno je onih koji ostaju živjeti iza stravičnih gubitaka; živi, a mrtvih duša gledaju svitanje svakog novog dana. Život zna biti tako okrutan i nepredvidljiv. Nikada ne znaš kad nekog vidiš posljednji put, i nikada ne možeš znati da možda nećeš stići nekog čvrsto zagrliti, izljubiti i smijati se s njim. Uvijek nekako računamo da imamo vremena, i uvijek ima onih sa tisuću izlika i opravdanja zašto nemaju vremena za razgovor, susret ili kavu.

Zato uvijek i u svemu budite Ljudi jedni drugima, toliko sam to puta već ponovila i opet ću. Rasvijetlite svojom vedrinom ili osmijehom nečiju tamu i pružite ruku drugom ljudskom biću. Darujte svoje vrijeme onima koji vas vole.
Ponekad se život posloži tako da za sve bude prekasno, i onda više ne pomaže ništa, ni suze ni riječi ni grižnja savjesti. Ako još uvijek niste, shvatite to što prije.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.