26

srijeda

svibanj

2021

Sve za lavandu

Crkla sam popodne al naskroz. Išli kupovat neki nadmadrac, pa kad se već ide onda isplaniraš usput kupit i šta treba i šta ne treba.

Ajde prvo po nadmadračinu, jedva iščupali onaj papir šta se platilo parkiranje, ubeljilo sunce da ne vidiš ništa. Pa meći ruke nad onaj ekran, pa se zakreći...ja u startu odustala, vidim da to nije za mene. A obukla se u crno ko nindža, jedva dočekala maknut se sa sunca. Uspijemo zbavit nadmadrac, idemo u das auto, kad vidim ja prek ceste deem. Tu se meni rajske dveri otvaraju, jer trebam neke čajeve i kreme i farbe za kosu, a najvažnije od svega možda nekim čudom naletim na omekšivač koji vonja na lavandu i od njega cijela ulica miriši kad se suši veš. Naravno da je sve to šta mi treba na katu od deema, jebe se njima šta mene bole koljena i škripe ko da će se raspast svake sekunde, ko onaj Limeni iz Čarobnjaka iz Oza, al ja ne nosim sa sobom kanticu za podmazivanje jer još nije izmislilo podmazivač za koljena. Našla sve osim omekšivača. Pa opet u das auto, pa u apoteku po kafetine. Ovaj put nije bilo nikoga, jedino me neki čovjek vani pito da jel imam masku. A ja pod maskom. Pa reko imam, ovu na nosu. E ne bi on tu, on bi nerabljenu jer je zaboravio ponest od kuće. E pa reko nemam nerabljenu, ne štancam maske u slobodno vrijeme.
Pa se krenulo u Lidl, al je meni palo na pamet da ima i Kaufland, a u Kauflandu uvijek ima tog omekšivača sa lavandom. Na pitanje jel baš moram ić po omekšivač samo dižem obrvu, onakva znojna i sparena; odma se daje žmigavac i ostavlja me se pred Kauflandom. Pa lunjaj među onim pustim redovima, usput bacaš u košaru svaštanešta ( recimo pileće želuce koje Bonkica jako voli i nekakav brzonamazni maslac ) i vidim konačno omekšivače, i vidim dvije flaše ovoga koji mi život znači. Brže s njima u košaru dok mi ih nije neko lapio pred nosom. Pitam na kasi jel ih ima još. Kaže žena - evo saću vidjet, koliko bi vi? Pa reko jedno deset flaša. Ona me gleda, ne zna jel se zajebavam il ozbiljno govorim, a i možda misli da držim kemijsku čistionu pa da roba ima friše duft. Reko najozbiljnija sam, ako ima deset uzeću deset pa sam mirna malo duže vremena. Usput održim kraće predavanje o mirisu kakav ne postoji i nema ga nijedan drugi omekšivač. Možda je žena mislila da zapravo nisam normalna jer je davim sa vonjem omekšivača od lavande, al je vrlo pristojno klimala glavom i sigurno odahnula kad sam izašla van.
E onda još u Lidl, ne zbog mene nego zbog sedamnajst kutija sladoleda, dolaze vrućine pa da se ima. To šta nema mjesta u onoj maloj kištri iznad frižidera, to nema veze, bitno da se sladoled kupio. Ja sam potrpala kelj, paradajz, nekih narezaka za pod zub i dva peciva s hrenovkom da poglođem putem jer mi se zanesvješćivalo od gladi. Mene ta tarapana po dućanima uvijek strašno izgladni.

I evo sad takva krepana pečem onaj burek od kile, sa sirom i špinatom. Šta ću, morala sam ga izvadit iz dubokog da se napravi mjesta za jebene sladolede.
A omekšivači su u kupaoni. Čekaju priču za laku noć.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.