Mama je nezamjenjiva

Moram se i ja oglasit apropo Majčinog dana, šta ću kad sam prestara i presjebana da se naslikavam recimo polugola sa oguljenom bananom u rukama na terasi. Kad bi to mogla ne bi trebala ni pisat, jel tako - tako je.

Pa sam recimo negdje pročitala da svaka čast majkama i njihovim trudovima, al da nema primalja ne bi bilo ni poroda. Ko primalje imaju glavnu ulogu. E tu bi ja mogla napisat roman debljine Tajne Krvavog mosta o šestnajst sati mog rođenog poroda, gdje je primalja u noćnoj imala nas sedam za porodit i porodila žena sve osim naravno mene. Ja sam ostala za prvu smjenu, na mene su potrošili sve zalihe dripa u rodilištu. Ova šta je došla u prvu smjenu il se namrtvo posvađala kod kuće s mužem večer prije il je bila u gadnom peemesu, jer me nije jebala ni za suvu šljivu. Da se nju pitalo, možda bi još i sad ležala u onom boksu i ušla u Ginisovu knjigu rekorda ko žena sa najdužim porodom u povijesti čovječanstva. Još se izgalamila na mene kad sam je zvala da dođe jer da ću rodit ( vi koje ste rodile znate o čem pričam, pa osjetiš kad dijete krene, jel tako ); rekla mi da šta se dreljim kad ni dragi Bog ne zna oću se uopće porodit. Pa su zahvaljujući njenom neangažmanu na kraju uz mene bila dva doktora i tri primalje, ložač nije mogo doć jer je bilo pohladno pa se borio sa centralnim; kad su dovukli kolica sa onim silnim klještima i željezarijom mislila sam da inkvizicija ulazi u boks. Jedva me porodili, uz korištenje svih klješta i željezarije sa kolica. Bila sam zahvalna kad su mi rekli da sam rodila dečkića, samo zato da nikad u životu ne prođe kataklizmu koju sam ja prošla.

Moja mama je rađala ko da vadi zub - ošla u bolnicu i rodila. Moja baka po ocu rodila je kod kuće desetero djece, babice tad još valjda nije ni izmislilo. Uglavnom se svodi na to da je teško postat majkom. Koliko god porod bio kratak, dolazak novog života na svijet je poprilično bolan. Al to je samo početak. Mama je zapravo unikatno i nezamjenjivo stvorenje. Ona tješi i grdi, najfinije kuha i nitko osim nje nema pravo držat pridike o bilo čemu. Moja mama je recimo imala taj profinjeni način podizanja obrve za koji nije trebala ni koristit riječi; po tome sam znala da je vrlo blizu rub njenog strpljenja. Mame imaju i oči na leđima, šta je isto unikatna pojava; pa kak drugačije može znat šta radiš a uopće te ne gleda i onda kaže - prestani ove sekunde i nemoj da ja tamo dolazim. Al niko nema nježnije ruke i pametniji savjet od mame. Mama je naprosto nezamjenjiva.

Moja već dugo sniva u vječnosti, ali je zapravo uvijek uz mene. U srcu i u mislima, u svemu što radim ona je uvijek tu. Nezamjenjiva. Moja ispaćena roditeljica prokušanih vrlina, najljepših zelenih očiju koje sam ikad vidjela.