Nebo

Moji najdraži frajeri nisu upoznali svog djeda po majci. Usnuo je u vječnosti nekih mjesec dana prije rođenja najdražeg frajera. Bolest je bila nemilosrdna i neumoljiva, i odnijela ga je zauvijek, ne dopustivši mu da dočeka dolazak djetešca kojem se toliko radovao.

Bio je sjajan bubnjar i volio je rock. Imao je izrazito plave oči. I onda nam se rodi djetešce sa izrazito plavim očima, a oba roditelja imaju smeđe oči, i sa nekih pet godina počne slušati Claptona, Queen, Red Hot Chilli Pepperse ( doista, uz oca je to počeo slušati ali je činjenica da voli rock ).
Jednom je prilikom došao na prespavanac kod mene i popodne smo išli na groblje. Uglavnom idem kad me povuče želja da odem obići moje roditelje, ne čekam neke posebne datume.
- Hoćemo otići zapaliti lampion i kod mog djeda? - pitao me.
- Naravno - odgovorila sam i kupila jedan lampion više.
Na groblju je strpljivo čekao da stavim cvijeće i zapalim lampione; nikada ne molim naglas, pomolim se u sebi. Kad smo krenuli prema grobu njegovog djeda, pitao me:
- Zar se ti ne pomoliš za svoje roditelje?
- Pa pomolim se, ali ne naglas.
- Ja se kod djeda pomolim naglas, da znaš.
Zapalila sam lampion i dala mu da ga spusti na djedov grob, i on je naglas izmolio "Anđele dragi, čuvaru mili", tad još nije znao neku drugu molitvu.
- Znaš li ti da su oni na nebu?
- Znam, mili. Čuvaju nas i paze.
- Meni je žao što se oni ne vide na nebu, a ni ovdje.

Kad smo došli u Brezje, palo mi je na pamet da na youtubeu ima snimka s jednog zajedničkog koncerta našeg zbora i gradske limene glazbe, u kojoj je njegov djed svirao bubnjeve. Na pozornici je istovremeno bilo petero članova najuže obitelji mog najdražeg frajera - njegov djed, otac, dvije tete i ja.
- Hoćeš vidjeti djeda? - pitala sam ga.
Pogledao me onim svojim plavim pogledom i rekao:
- Ali kako je to moguće?
Objasnila sam mu da postoji snimka na kojoj se njegov djed vidi, a i mi ostali. Sjeo je pred zaslon, povećala sam na cijeli ekran i pustila mu prvi stavak Carmine burane, koju smo tada izveli. Pokazala mu djeda, a i nas ostale.
- Imao je sijedu kosu - rekao je.
- Pa i ja imam puno sijedih, samo se farbam - odgovorila sam mu.
Odslušao je snimku do kraja i prokomentirao - pa moj je djed zbilja odlično svirao bubnjeve.

I kada jednom zauvijek odu, drage osobe ostanu živjeti u sjećanjima i u srcima svojih najmilijih. Zahvaljujući dobu u kojem živimo, moguće ih je vidjeti i nakon što nas napuste, na snimkama sa nekih nastupa ili obiteljskih druženja.
Na nama je da djeci prenesemo i sjećanje na one koje nisu upoznali, a voljeli bi ih više od života, kao i mi.
Sigurna sam da on moje najdraže frajere čuva iz neke druge dimenzije. Iz bespovratnog plavetnila koje nas sve čeka da mu dođemo.

( fotka neba u prevečerje, osobno moja )