Simply Eric

Glazba je oduvijek bila moje utočište, puno prije riječi koje sam tek nedavno počela puštati u svijet. Ona prenosi u jednu sasvim drugu dimenziju i udaljuje od svega bolnog, teškog i lošeg. Skutriš se u svom kutku svemira i slušaš čaroliju zvuka koja je toliko moćna da iscijeli svaku bol.

Erica Claptona počela sam slušati odrastajući uz brata koji je slušao gitarističke velikane. Isprva nisam znala ni tko je on, ni otkud dolazi; samo sam upijala silnu energiju koju donosi način na koji on svira.
Eric Clapton rođen je 30.ožujka 1945. godine u malenom mjestu Ripley u Engleskoj. Njegova majka imala je tek 16 i otišla je za boljim životom, ostavivši svoga sina da odrasta uz baku i djeda; mislio je da su mu oni roditelji. Prvu gitaru kupila mu je baka kad je imao 13 godina i sam je naučio svirati, slušajući na radiju Muddya Watersa kako svira. Sa samo 22 snimio je sjajnu gitarističku dionicu prateći kraljicu soula Arethu Franklin; puno kasnije izjavio je da je bio užasno nervozan jer je bio okružen studijskim glazbenicima sa notnim stalcima ispred sebe, a on je svirao po osjećaju, onako kako ga je glazba doticala. Napisao je jednu od najpsihodeličnijih ljubavnih pjesama ikad, inspiriranu legendom o Layli i Majnunu, posvetivši je ženi kojom je bio očaran. Iz pakla alkohola i droge odlučio je izaći kada mu se rodio sin, a onda je doživio najveći bol koji čovjek može doživjeti - njegov sin Conor sa samo četiri godine je tragično napustio ovaj svijet. Njemu je posvetio "Tears in Heaven". On je, usudila bih se reći, živuće gitarističko božanstvo.

Nakon što sam počela živjeti poklonjene dane iza onog stravičnog sudara koji sam preživjela, odlučila sam sebe malo razmaziti. 2019. godine bila sam na Claptonovom koncertu u Beču, i moram priznati da sam doživjela katarzu. Kad sam ga konačno ugledala kako izlazi na pozornicu, na onaj slavni tepih na kojem uvijek svira, nezadrživo su krenule suze. Otplakala sam i uz puno pjesama koju je te večeri odsvirao. Ne postoje zapravo riječi kojima bih opisala što sam osjećala; sat i četrdeset sam bila u potpuno drugoj dimenziji, shrvana silinom emocija i upijajući fantastičnu energiju koju njegovo sviranje za mene oduvijek ima.
Što tek reći o mom najdražem frajeru, koji je Claptona počeo slušati u vrtićkoj dobi? U vrtiću je pitao može li donijeti CD sa glazbom koju on voli, i donio je Claptona. Sluša i kaže mi - pa jel ti čuješ kako taj čovjek svira? Do sada je savladao riječi nekih pet pjesama, a gitara koju je dobio na poklon za rođendan čeka da krene u glazbenu školu i počne svirati.

Eric Clapton nikad neće čuti za mene, ali to nije ni bitno. Njegova me glazba toliko puta iščupala iz ralja bola i bespomoćnosti.
Hvala mu beskrajno na tome.

( fotka s bečkog koncerta 2019. )