O zidu i zboru

Trebala su proći dva mjeseca i stići četvrti par statičarskih očiju da zaključe da je moj skromni dom neuporabljiv usljed mogućnosti da se zidić Kulmerovih dvora visine dvanajst metara skrnjada i možda neznatno ošteti šta kuću, šta mene ko dio inventara u kući. Mogu razumjet brzi pregled, ajmo navrat nanos, al ne mogu razumjet da neko ne vidi zid od dvanajst metara. Jebote pa Berlinski zid je bio visok tri metra i šezdeset pa ga je vidjelo, a ovaj od dvanajst metara nevidljiv za nečije oči. Znači il pate ljudi od očobolje pa ne vide ( toplo preporučam šta prije kod okuliste po dioptrijske naočale ) il ne znaju kud trebaju gledat, ne znam šta bi uopće mislila. Pa stoga najtoplije pozdravljam ove današnje statičare koji su procijenili da zid jest ugroza života i imovine. Moj naklon, dečki, da imam vaše adrese dostavila bi vam malo ajvara i po knjigu svakome. Ono, sigurno vidite i čitat ako ste prvi vidjeli jebeni zid koji meni moju krv pije već trideset godina, a sad je prevršilo svaku mjeru i granicu.

Nadalje, otvorilo je terase. Nemam ništa protiv, dapače - zaželili se ljudi sjest vani i popit kavu il neku cugu, već smo zaboravili ponašat se među ljudima od te usrane korone. Al recimo nema ni dalje mogućnosti da jedan mješoviti zbor održava probe. Pritom ne mislim na zbor Crvene armije od dvjesto ljudi, nego na zbor od plafon četrdesetak duša u punom sastavu. Pa ne sjedimo jedni drugima u krilu, zamajkubožju. Raštrkano smo sjedili i inače, nije baš da je to neka silna gužva pa ćemo svi kihat i kašljat jedni u druge. Jel vama normalno da se igraju nogometne utakmice, igralo se rukometno prvenstvo, znači kontakt samo takav, a nama bokcima ne daju održavat probe?

Izgleda da očobolje ima na sve strane, da ni svjetski kongres okulista ne bi stigo sve slučajeve porješavat. Jebeš koronu šta je očobolja, a nema cjepiva ni načina da se izlječi.

( i fotke koje govore ko tisuću riječi )