15

ponedjeljak

veljača

2021

Mom najdražem toparu

Samo su tebi, kao vjenčanom kumu, mogle na bukliji puknuti hlače na svetačnom odijelu kad si se sagnuo da mladencima dohvatiš aperitive. Auto s mladencima napustio je svadbenu kolonu, da te odvezu u Gajevu mami Pavi da barem pohefta hlače, da se možeš vratiti u svatove u odijelu, jer su ti sva ostala odijela bila što tijesna, što ružna po tvome stručnom sudu. Čekali vas svatovi ispred sale, kao da papa dolazi.
Samo je tebi moglo biti dosadno na dočeku Nove godine, kod jednog od silnih kumova, pa si krenuo pješice negdje oko dvadeset i tri nula nula kod drugog kuma, da vidiš je li tamo zabavnije. Ponoć te zatekla u polju, jer si krenuo prečicom pa si do kuma stigao bez jedne nove Alpinine buce, druga je ostala negdje u snijegu dok si izbjegavao baražnu paljbu petardi i vatrometa i nikada nije pronađena.
Samo je tebi moglo pasti na pamet staviti krv za krvavice u kištru za zamrzavanje u staklenoj flaši koja je naravno pukla. uz objašnjenje da nisi siguran kako je moguće da ti nije uopće palo na pamet da staklo puca pri smrzavanju.
Samo si ti mogao preplesati cijele svatove, uz koreografije neslućenih razmjera, jer si bio sretan što ti se ženi nećak, pa sav znojan za stolom izjaviti - ko vas jebe i ko vam je kriv šta ne znate plesat ko Joe Cocker ( izgovoreno tvrdo toparski - Đo Koker, sa naglaskom na ker kao da je čovjek rođeni Parižanin ).
Samo se tebi na sahrani mogao pod jaknom otvoriti sklopivi kišobran, kojeg si ručkom zakvačio na unutarnji džep jakne; čuo se samo onaj fini zvuk rasklapanja i šuškanja kišobrana i jakna se raširila poput kostima Čovjeka Pingvina iz Batmana. U rikverc si otišao iza mrtvačnice, izvadio kišobran iz jakne i bacio ga, a kasnije si izjavio da si se samo krenuo počešat i da šta ima veze, ko da je neko to primijetio.
Samo si ti na svoj rođendan mogao na vrata od ljetne kuhinje zalijepiti komad kartona na kojemu je pisalo - ulaz bez dezinfekcije na vlastitu odgovornost, pa me čvrsto zagrliti i nakon dezinfekcije reći - idem u selh po kobasice, ti nareži luk i izvadi feferone dok ja dođem.
Samo si ti mogao svojim pričama prepunim smijeha, svojom ljubavlju i vedrinom obavijati našu obitelj svaki put kad bi došao kod svakoga od nas.

Ja te danas ne mogu poljubiti. Ni ti mene ne možeš onako čvrsto zagrliti. Mogu samo u sjećanjima vrtiti sve one trenutke radosti i smijeha koje si mi ostavio da te nikad, nikad ne zaboravim, brate moj. Sretan ti rođendan, tamo negdje gore. Do susreta u vječnosti, dok se ponovo ne zagrlimo, voli te tvoja Rossovka iz Brezja.

( nije neka reprezentativna fotka, ali ni ne mora biti; ja u njoj vidim svu tvoju ljubav i dobrotu, sve ono što si za svoga života bio, dragi naš Mićo; i pojašnjenje riječi topar - Gajeva je nekad bila ulica lončara, koji su topali materijal odnosno glinu za lonce, i naziv za naše Gajevlane ostao je topar, do današnjih dana )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.