...

Nisam mogla niti pomisliti da ću dva puta svjedočiti stravičnom razaranju mog Grada.

Prvi su puta Njegove kuće vrištale u nebo plamenim jezicima, a Njegove su ulice ostale bez koraka ljudi koji Ga vole. Drugi je puta Njegove kuće, kada su konačno počele poprimati onaj prepoznatljivi obris iz prošlih vremena i zablistale urđenim fasadama, izgrizla zvijer koja je čučala u utrobi zemlje i odabrala 29. prosinca da uništi toliko snova i toliko ljepote. I još uvijek reži, potmula i neobuzdana, izbezumljujući i one Ljude koji su ostali u svojim načetim kućama i one koji nisu imali izbora nego se skloniti negdje jer su njihovi domovi ponovno uništeni, do neprepoznatljivosti i neupotrebljivosti.

Želim tek reći nekoliko riječi onima koji imaju moć mijenjati stvari. Za vas je Petrinja možda gradić udaljen pedesetak kilometara od Zagreba; nama je ona dom, jedini kojeg smo imali i kojeg imamo. Za vas su jezive ruševine koje zjape u nebo objekti koji čekaju rušenje prema listi prioriteta; za nas su one cijeli jedan život ispleten nedjeljnim ručkovima, vraćanjem iz škole, unošenjem bora u kuću na Badnjak. Za vas smo mi bili nevidljivi i onda kada smo se vratili po prvi puta, nakon četiri godine neizvjesnosti i progonstva, u Grad koji nas je dočekao nijemom radošću.

Vi koji imate moć u svojim rukama, ispružite svoje ruke što prije i pomognite da život ostane u Petrinji, ovakvoj izranjavanoj i razrušenoj. Nemojte dopustiti da naša djeca odu iz Grada kojeg vole, negdje u svijet, daleko od zelenih ruku Kupe i Petrinjčice, daleko od Brezja, Majdanaca i Kaniže. Pokrenite se, što prije, i pomognite ljudima da ne hodaju kroz ruševine svojih života, po tlu koje i dalje podrhtava pod nogama. Gdje će lastavice graditi gnijezda kad se na proljeće vrate? Gdje će grlice podizati svoje mlade ptiće? Gdje ću voditi svoje najdraže frajere na sladoled ili na predstavu za djecu?

Pomognite. što prije, da život ostane i opstane u našem Gradu kojeg toliko volimo. Neka vas povijest pamti kao one koji su Petrinju podigli iz ruševina. I učinite to što prije; zbog naše djece, ako već ne zbog nas.

( photo by Franjo Mihaljević )