Vlatka

Sve je započelo mojom pričom o dubljenju breskvica, onih najfinijih mogućih sitnih kolača za koje treba imat disciplinu mozga pilota da se naprave - zamijesi, napravi kuglice, speci ih, dubi ih, napravi filu, napuni ih, slijepi, uvaljaj u ekstrakt i kristal šećer. Brat bratu, cijeli dan posla.

Nakon nekoliko dana dobila sam paket iz Siska, i u paketu šta? Kutiju prepunu breskvica i još finih sitnih božićnih kolača, uz popratno pismo radi kojeg sam se dobrano isplakala. Žena koja prati moje pismene uratke na ovoj skromnoj stranici zahvaljuje mi na njima, jer je nasmiju i opuste i voli ih čitati, pa usput eto i malo breskvica da osladim brk. Upoznale smo se iduće godine na promociji moje knjižice u Petrinji; došla je noseći ogroman buket crvenih ruža, u pratnji svog rodno ravnopravnog muškarca ( kako ona kaže ), elegantna kao da ide u Metropoliten a ne na promociju knjige u Petrinju. Naravno da smo iza toga planirale popit neku kavu, nekad, i naravno da je još uvijek nismo popile, ko da živimo na različitim kontinentima. Radovala sam se i promociji knjige u Sisku, znajući da će i ona sigurno doći; nažalost koronaparti je učinio svoje, što ne znači da neće biti promocije kad jednom sve ovo završi.
Jučer mi susjeda daje obavijest za podizanje paketa, kaže - bila na nogostupu pa sam ti spremila. Odem jutros na poštu i imam šta i vidjet. Dobro poznata pošiljateljica, adventska vilenjakinja koja sve stigne, pa i slat pakete sa svojim breskvicama. Samo ovaj put je asortiman nešto prošireniji; ima u paketu lijek za očobolju u vidu dobro opločenog frajera, Mocart kugle i marcipan kapućino ( koji nisam fotkala jer je kutija neznatno nagnječena, biće je nekom u pošti ispala kutija i sreća da su breskvice bile dobro zatvorene u još jednoj kutiji jer bi ja išla tražit kome je ispala kutija i zadavila ga ko mačku da su breskvice stradale ). Čestitka koju sam samo malo zahvatila objektivom, nema smisla da baš sve otkrivam. Da ne pričam o tome da sam išla tražit božićni nadstoljnjak, da sve bude prikladno, pa sam usput našla i crvenu dolčevitu koju po ormarima tražim već dva tjedna.

Mene ovak nešto uvijek emocionalno dotuče. Jer mi govori da ima smisla ovo što radim, da moje riječi pronalaze put do ljudi koji su me upoznali isključivo i jedino preko njih. Govori mi da postoje divne duše kojima je stalo.
Pa draga Vlatka, ne bi bilo smisla da sad ja idem dubit breskvice i vraćat identičnu slatku čestitku. Ajvar i kiselo zelje, kojim raspolažem u velikim količinama, nema smisla slat paketom, jer da popusti vakum na vrećici od zelja stigla bi ti kašasta poluraspadnuta kartonska kutija. Znači preostaje mi jedino smislit nešta drugo. Dok ne smislim, neka ovo bude zahvala.

Riječima, jer one ne mogu promočit kutiju i najmoćnije su oružje.
Riječi su nas i povezale.
Hvala ti, od sveg srca.