E to je grb

Moj najdraži frajer danas je poslije škole došao k meni na ručak i pisanje zadaće.

Iza pečene piletine, krumpira i zelene salate pojeo je sladoled i malo odmorio, pa smo krenuli sa zadaćom. On je jedan divan prvašić, sve ima zabilježeno i zna što treba riješiti doma. Danas su učili veliko i malo tiskano slovo e. Gledam ga kako vrlo pažljivo i točno piše slova, bez pritiskanja; vrlo uredno piše, sa pravilnim razmacima. Bez problema zaokružuje i sličice sa predmetima i životinjama koje imaju slovo e.
- Nije ti to uopće teško, samo treba biti pažljiv - govori mi dok piše i zaokružuje.
Zadnji zadatak je nacrtati šumsku životinju koja u imenu ima dva slova e.
- Znaš li koja je to životinja? - pitam ga.
- Pa naravno da znam, to je vjeverica. Čekaj sad da vidiš kako ću je nacrtati.
I uistinu se iza njegove ručice koja drži olovku pojavljuje prava mala vjeverica, koju vrlo pažljivo boja smeđom bojom.
Prelazimo na zadaću iz prirode, učili su o obitelji, i posljednji zadatak glasi - nacrtaj svoj grb.
- Što ćemo sad? - pitam.
- Pa rekla je učiteljica da možemo nacrtati nešto što volimo raditi i ispod se potpišemo.
Kratko razmišlja pa kaže:
- Što misliš da nacrtam onu šarenu Claptonovu gitaru? Znaš onu koju svira sa Jeffom Beckom?
Ja ostajem bez teksta; moj prvašić želi crtati Crash Stratocaster. Sedmogodišnjak. Uzimam mobitel i pronalazim fotku gitare, da je može vidjeti i prema njoj nacrtati svoj grb.
- A možeš li mi na komadu papira ti nacrtati, da vidim otkud ćeš početi?
Uzimam papir i crtam gitaru, ide to čak i meni dobro.
- E sad će mi biti lakše, sad mogu gledati i tvoj crtež i sliku pa će biti puno lakše.
Uzima olovku i crta. Sjedim i gledam i divim se kako to njemu sjajno ide. Brisao je samo malo ovaj veći rog ( kako on to kaže ) i donji trbušasti dio.
- A mogu li je obojati bojama kakve bi ja htio imati na svom...kako si rekla da se zove?
- Stratocaster - kažem ja.
- Stratocaster - ponavlja za mnom. - Mogu li je tako obojati?
- Naravno da možeš.
Odabire boje i na grbu nastaje Stratocaster kakvog bi i sam Clapton poželio uzeti u ruke.
- Jako je dobro ispao - kaže moj najdraži frajer.
- Naravno da je, čak mi je ljepši od onog sa fotke - odgovaram.
- Još samo potpis i gotovo je.
Svako slovo prezimena piše drugom bojom, da bude u skladu sa šarenilom gitare.
- Samo moram zapamtiti kako se zove gitara, ako me učiteljica bude pitala.
Ponavljamo još nekoliko puta ime, pa sprema knjige u školsku torbu i odlazi se igrati sa Boni.

Vadim radnu bilježnicu iz torbe, da poslikam crtež sedmogodišnjaka koji voli rock i zna za Erica Claptona i Jeffa Becka. Razmišljam isključivo i samo o tome kakvo blago i radost imam u tom plavookom, prekrasnom dječaku.

( moj crtež vam neću pokazati, uživajte u ovom, majstorskom )