Akvarel

Današnji dan jedan je od najčudnijih koji sam proživjela. Toliko je emocija izmiješano u meni da naprosto ne znam otkud bih počela; kao kad pokušavate napraviti dobar akvarel pa se boje pretapaju jedna u drugu, poput blistave i nezemaljski lijepe čarolije koja dolazi iz jedne sasvim druge dimenzije.

Na današnji je dan svoj ovozemaljski put napustio veliki, neponovljivi Toše Proeski, mladić nestvarnog glasa i izgleda, prekrasna duša koja je toliko ljepote još mogla dati svijetu. Poginuo je u prometnoj nesreći. Imao je svega dvadeset i šest godina. Vijest o njegovoj smrti čula sam dolazeći na posao, i bila sam potresena kao da sam ga osobno poznavala. Dar koji je tako nesebično darivao svijetu spojio ga je finim, neraskidivim sponama sa tisućama ljudi poput mene koji su o njemu znali tako malo, gotovo ništa, a imali osjećaj da ga tako dobro poznaju. Osmijehom i glasom obasjao je tolike živote.
Ne htijući, prisjetila sam se najjezivijih trenutaka svog života - zvukova koji su zauvijek ostali urezani u moje pamćenje, glasova koji bez slika zvuče tako sablasno, povremenih odbljesaka svijesti koji su me vraćali na ovaj svijet i buđenja usred noći u sisačkoj bolnici, strašne grmljavine i kiše koja je obavijala noć svojim mokrim rukama, a ja nisam znala ni gdje sam, ni što sam preživjela. Neopisivo je to iskustvo; ne postoje dovoljno snažne riječi kojima bi se mogla opisati ta dimenzija.
Upravo zbog toga još sam sretnija što sam još uvijek ovdje, što svakog jutra kroz prozor sobe ugledam osvit novog dana i divim se svijetu kao da ga nikad do tog novog svitanja nisam ugledala. Dočekala sam da moje riječi vidim ukoričene u prekrasnu knjigu. Radujem se susretu sa svim ljudima koje volim. Radujem se susretu čak i sa onima koji su me silno povrijedili. Radujem se životu koji mi je dan, radujem se smijehu koji mi nitko nikada nije mogao oduzeti.

Što zapravo želim reći? Život je istovremeno i radost i bol, i neizmjerna sreća i neizreciva tuga, koračanje poznatim putevima i hodanje rubom provalije. Samo budite ono što želite biti, i sanjajte nedohvatljive snove. Doći će trenutak da postanu stvarni i opipljivi, i da vas ispune neslućenom radošću. Možda će iza najžešće oluje nebo iznad vas postati toliko plavo da će vas zabljesnuti svojom ljepotom, i nećete se ni sjećati da ste do prije nekoliko trenutaka bili prestravljeni žestinom nevremena i crnilom oblaka koje vas je guralo u očaj.
Samo budite ono što želite biti, blještavi poput krijesnica u toploj ljetnoj noći. To je najljepši dar koji možete dati i sebi, i svijetu koji će ostati zaslijepljen ljepotom vaše svjetlosti.
Život je tako lijep. Samo treba biti strpljiv i kročiti kroz svoje dane ispunjen zahvalnošću za ono što imamo.
Ono što nemamo ionako nam nije namijenjeno.